Dane Korica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dane Korica
Dane Korica, atletičar
Lični podaci
Puno imeDanijel Korica
Datum rođenja(1945-06-10)10. jun 1945.(78 god.)
Mesto rođenjaKutina,  Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Sportske informacije
SportTrka na 2.000 metara
Trka na 5.000 metara
Trka na 10.000 metara
Dostignuća i titule
Lični rekordi13:31,2 trka na 5.000 m
27:58,39 trka na 10.000 m
Nagrade i medalje
Osvojene medalje
Atletika
Balkanske igre
5.000 m
Zlatna medalja — prvo mesto 1970. Bukurešt 14:12,6
Zlatna medalja — prvo mesto 1971. Zagreb 14:09,6
Zlatna medalja — prvo mesto 1972. Izmir 14:02,0
Zlatna medalja — prvo mesto 1973. Atina 14:14,33
10.000 m
Zlatna medalja — prvo mesto 1970. Bukurešt 30:08,2
Zlatna medalja — prvo mesto 1971. Zagreb 29:07,8
Zlatna medalja — prvo mesto 1972. Izmir 29:55,0
Zlatna medalja — prvo mesto 1973. Atina 29:35,08
Univerzijada
10.000 m
Zlatna medalja — prvo mesto 1973. Moskva 28:48,90

Danijel „Dane“ Korica (Kutina, 10. jun 1945) je jugoslovenski atletičar, reprezentativac, profesor fizičke kulture, generalni sekretar Sportskog saveza Srbije. Smatra se jednim od najvećih srpskih atletičara.

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Dane je imao veoma teško detinjstvo. Odrastao je u siromašnoj porodici kao treće od šestoro dece. Živeli su skromno, u maloj kući na selu. Zbog veoma loših uslova u kojima je živeo, loše ishrane i hodanje zimi u pocepanoj obući sa trinaest godina dobio je tešku upalu zglobova. Otac ga je odmah odneo u bolnicu. Da nije tad otišao, zauvek bi ostao nepokretan. Njegova kolena su bila napunjena tečnošću kao lopte. Nekih dvadesetak puta su mu stavljali gips, ali svaki put kad bi ga skinuli, njegove noge su ponovo otekle i napunile limfom i krvlju. Tek kada je otišao u rehabilitacioni centar u Lovranu, blizu Opatije, njegovo stanje se poboljšalo. Kolena su mu punktirali u gipsana korita. Kad su mu, konačno, posle godinu dana oslobodili noge, prizor je bio užasavajući. Svi njegovi mišići su atrofirali, pa su mu noge bile podjednake debljine kao i ruke. Postepeno je oživeo noge toplom vodom u bazenu i vežbama. Ali s obzirom da se lečenje odužilo, pa je zbog dugog ležanja u krevetu dobio tuberkulozu, odnosno dve rupe (kaverna) na plućima. Tri meseca je svakodnevno morao primati po dve vakcine, a morski vazduh je znatno poboljšao stvari.[1]

Idol[uredi | uredi izvor]

Svu motivaciju za bavljenje atletikom je dobio upravo u bolnici. S obzirom da ga niko, osim doktora, nije posećivao u bolnici, a osim školskih knjiga pored sebe nije imao nikakvo štivo, osim sportskih novina. U njima je i video jugoslovenskog šampiona, atletičara Franju Mihalića. Zarekao se da će ako ikada prohoda, biti reprezentativac Jugoslavije u atletici. Njegov trener bio je još Dragomir "Dragan " Petrović.

Treniranje[uredi | uredi izvor]

I pored strogih zabrana doktora da se ne napreže, Dane je počeo da trenira. U kući je bio pošteđen težih poslova, pa je u svakoj prilici išao na trčanje. Međutim, najviše je trčao noću, po okolnim livadama i šumi. Tada je u selu bio neasfaltiran put bez osvetljenja, pa je on trčao, naravno, bos. Često je imao problema sa tim jer su mu pucali nokti kada je naišao na neke žile trešnjinog drveta. Pa ipak, dok je trčao, morao da se krije od oca, jer se on mnogo brinuo, pa mu nije dozvoljavao da se forsira. Jednom ga je čak i istukao, kad ga je našao znojavog posle treninga.

Kad je malo očvrsnuo, učlanio se u Atletski klub „Moslovina“. Treninzi su se odvijali 6 km od sela, pa je on svaki dan trčećim korakom išao do igrališta, tamo trenirao, pa se vraćao, takođe trčeći.

I pored toga, meštani i ukućani, nisu podržavali njegovo trčanje. Seljaci su ga smatrali čudakom, jer umesto da radi sa ocem, on trči, kao da je poludeo. Više puta su se žalili roditeljima na njega, iako ništa loše nije uradio. Tako, na primer, jednom ga je jedan komšija drvoseča u šumi video kako obuva sprinterice sa šiljcima i trči. Otišao je do njegovih roditelja i rekao da im sin nije normalan i dodao da će ga udariti sekirom ukoliko napadne na njega onim „ekserima na cipelama“.


Zanat[uredi | uredi izvor]

Za njega, atletika je uvek bila samo hobi, jer u to vreme je bilo potrebno da svako ima zanat. On je oduvek želeo da bude precizni mehaničar, međutim, posle osnovne škole, on je počeo učiti za proizvođača čađi, gline i kreča jer je od toga mogao preživeti. Potom se zaposlio kao fizički radnik, pa je iz treće smene vraćao kući trčeći po auto-putu. Tada nije bilo puno kola, pa je manje-više bezbedan.

Nagrade i dostignuća[uredi | uredi izvor]

  • Pobeda na Univerzijadi u Moskvi 1973.
  • Četiri pobede na Balkanskim atletskim igrama na 5.000 i 10.000 metara
  • Tri pobede na poznatom nadmetanju „Pet mlinova“ u Italiji
  • Pet pobeda na Balkanskom krosu
  • Pet pobeda na krosu „Politike"[2]
  • Učešće na Evropskim šampionatu u Atini 1969. - peto mesto na 5.000 metara i deseto na 10.000 metara
  • Učešće na Evropskom šampionatu u Helsinkiju 1971. - četvrto mesto na 10.000 metara[3]
  • Potpredsednik Evropske Asocijacije Atletskih Trenera (EACA).[4]

Lični rekordi[uredi | uredi izvor]

  • 13:31.2 na 5.000 metara 1971.
  • 27:58,39 na 10.000 metara 1971.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zbog terorista sam ostao bez medalje“, Aleksandar Nikolić, Blic onlajn, 9. oktobar 2009. Pristupljeno 8. avgusta 2013.
  2. ^ „Je l' se sećate: Dane Korica“, Mirjana Jurčić, Puls onlajn, 7. jun 2012. Pristupljeno 8. avgusta 2013.
  3. ^ „Atletski savez Beograda“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. oktobar 2010). Pristupljeno 8. avgusta 2013.
  4. ^ „Oficijelni sajt EACA“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. septembar 2013). Pristupljeno 8. avgusta 2013.
  5. ^ „Olimpijske igre“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. februar 2012). Pristupljeno 8. avgusta 2013.