Daniel Ganser
Istoričar i publicista Dr. Daniel Ganser | |
---|---|
![]() Dr. Daniel Ganser (nem. Dr. Daniele Ganser) | |
Datum rođenja | 29. avgust 1972. |
Mesto rođenja | Lugano — Kanton Tičino, Švajcarska |
Zanimanje | istoričar i autor |
Delovanje | NATO tajna vojska u Evropi |
Nagrade |
|
Veb-sajt | www |
Daniel Ganser (nem. Dr. Daniele Ganser; Lugano, 29. avgust 1972) švajcarski je istoričar i autor. Postao je poznat po disertaciji NATO tajna vojska u Evropi. Njegovi kritički stavovi o temama poput 11. septembra 2001, doneli su mu veoma polarizovan prijem.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1972. godine kao sin pastora Gotfrid Gansera (1922–2014) i njegove supruge Žanet.[2] Dvanaest godina studirao je u valdorfskoj školi, gde se izvodila obuka iz antropozofske pedagogije Rudolf Štajner, u Bazelu a zatim se prebacio u gimnaziju Leonard do njegove mature 1992. godine. Nakon gimnazije odslužio je vojni rok. Zatim je proučavao drevnu i modernu istoriju, filozofiju i engleski jezik sa fokusom na međunarodne odnose na Univerzitetu u Bazelu i Univerzitet u Amsterdamu u Londonskoj školi za ekonomiju i političke nauke (LSE).[3] Nakon licenciranja na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Bazelu (1998), istraživao je tamo i na LSE. Jusi Hanimaki je pratio njegov projekat. 2000/2001. Doktorirao je iz filozofije kod Georga Kruga na Bazelskom istorijskom seminaru sa disertacijom Operacija Gladio[4] u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Državama[5]
Od 2001. do 2003. Ganser je bio odgovoran za međunarodne odnose i analizu politike u think tank-u Avenir Suise sa sedištem u Cirihu. Vodio je kampanju Avenir Suise za popularnu inicijativu da se Švajcarska pridruži UN-u. 2003. bio je član Savetodavnog odbora Saveznog odeljenja spoljnih poslova za civilnu izgradnju mira i ljudska prava. Od 2003. do 2006. bio je viši istraživač u Istraživačkom centru za sigurnosne studije (CSS) pri ETH Cirih.[6] 2006. Ganser i drugi naučnici osnovali su švajcarsku podružnicu Britanske asocijacije za proučavanje vrha nafte i gasa ( ASPO ), čiji je član bio do 2012. godine. Švajcarska podružnica ASPO je raspušten krajem 2018. godine.[7] Od 2007. do 2010. bio je istraživač i predavač na istorijskom seminaru Univerziteta u Bazelu, gde je bio uključen u projekat „Peak Oil“. Njegova glavna istraživačka područja bila su „Međunarodna savremena istorija od 1945. godine“, „Prikriveni rat i geostrategija“, „Tajne službe i specijalne snage“, „Vrhunski ratovi nafte i resursa“ i „Poslovna i ljudska prava“.[8]
Osnovao je 2011. godine u Bazelu SIPER nezavisni institut. „Švajcarski institut za istraživanje mira i energije“, koji se bavi pitanjima državnog terorizma i obnovljivih izvora energije. SIPER ispituje međunarodnu politiku od 1945. godine iz geostrateške perspektive sa fokusom na teme mira, rata, terora, medija i energije. SIPER je mali institut, zaposlenih je samo četvero. Daniel Ganser drži predavanja i piše knjige. Alehsandar Robaul kreira grafiku i održava veb stranicu. Daniel Abišer je odgovoran za knjigovodstvo. Hans Švarc je savetnik u vezi sa strategijom. SIPER ima dva proizvoda: javna predavanja i knjige.[9]
Od 2012. do 2017. Ganser je bio „Predavač za reflektivne veštine“ na institutu na Univerzitetu u Sankt Galenu i predavao je tamo kurseve sa Rolf Vustenhagenom o istoriji i budućnosti energetskih sistema. Nekoliko švajcarskih naučnika 2017. godine kritikovalo je Ganserov nastavnički program zbog njegovih teza u vezi 11. septembra 2001[10] kao štetne po ugled tog instituta; drugi su ga branili. Glavni Prema odgovornom profesor Kaspar Hirš, Univerzitet St. Gallen otkazao je Ganserov nastavni program za 2018. godinu zbog reforme relevantnog kursa.[11]
Mejnstrim mediji smatraju ga teoretičarem zavere.[12] Nemački politikolog Markus Linden: Ganser je gajio antiamerikanizam u ime mirovnih studija, a istovremeno je jednostrano predložio pozitivan stav prema Rusiji.[13] U vezi sa ovim aktivnostima, Kurt Spearman, počasni profesor bezbednosne politike u Cirihu (ETH Škotska), klasifikuje Gansera kao „zavodnika i profitera“.[14]
Doktor Ganser istražuje pitanja energije, rata i mira iz geostrateške perspektive i na svojoj zvaničnoj veb stranici[15] (samo na nemačkom i engleskom jeziku) navodi da su hiljade ljudi danas posvećene miru u svetu i zainteresovane za obnovljivu energiju. Veruje da može da pomogne naučnicima da prevaziđu neke od laži i brutalnosti koje i danas utiču na naš svet. Njegovi fokusi fokusirani su na teme poput međunarodne istorije od 1945. godine, geostrategije prikrivenog ratovanja sa savremenim obaveštajnim i specijalnim snagama, kao i ratovi oko naftnih resursa. Daniele Ganser posvećen je međunarodnoj međuakademskoj analizi, sa stručnjacima za trenutnu globalizaciji.
Ganser sebe opisuje kao istraživača mira. Tako ga naziva i sociolog Andreas Anton. U aprilu 2016. godine, udruženje Mensa u Nemačkoj dodelilo je Ganseru nagradu IQ-Cena.[16] 2015 u kategoriji „Inteligentan prenos znanja“. On je uredništvo portala Rubikon. Ganser ima ćerku i sina. Živi sa porodicom u blizini Bazela.
Knjige[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e6/Ganser_Signierend.jpg/220px-Ganser_Signierend.jpg)
Daniele Ganser, autor, istoričar, i publicista, fokus istraživanja: Međunarodna savremena istorija od 1945, Tajno ratovanje i tajne službe, Američki imperijalizam i geostrategija, Energetska tranzicija i ratovi resursa, Globalizacija i ljudska prava.
- 2005 - „NATO tajne vojske“ NATO's Secret Armies Operacija Gladio
- 2008 - „NATO tajne vojske u Evropi“ (nem. NATO-Geheimarmeen in Europa) -. ISBN 978-3-280-06106-0.[17]
- 2012 - „Evropa u naftnom ludilu“ (nem. Europa im Erdölrausch) -. ISBN 978-3-280-05474-1.[18]
- 2016 - „Ilegalni ratovi“ (nem. Illegale Kriege) -. ISBN 978-3-280-05631-8.[19]
- 2020 - „Beskrupulozna svetska sila“ (nem. Die skrupellose Weltmacht) -. ISBN 9783280057087.[20]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dr. Daniele Ganser. „Lebenslauf”. www.danieleganser.ch (na jeziku: nemački).
- ^ Trauerfall Ganser Gottfried
- ^ Dr. Ganser Daniele. „ETH - Center for Security Studies”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 27. 05. 2006. g. Pristupljeno 24. 03. 2021.
- ^ N. Babić. „Tajna „Operacija Gladio“”. Pristupljeno 18. 03. 2020.
- ^ Tobias Hof. „Rezension von: Nato-Geheimarmeen in Europa - Ausgabe 9 (2009), Nr. 4”. www.sehepunkte.de.
- ^ Jakob Lindenmeyer. „ETH Life - ETH Zurich's wekly web journal”. archiv.ethlife.ethz.ch. Pristupljeno 29. 09. 2005.
- ^ VEREIN. „ASPO Switzerland”. aspo.ch. Arhivirano iz originala 02. 03. 2021. g. Pristupljeno 24. 03. 2021.
- ^ „Departement Geschichte: Dr. Daniele Ganser”. web.archive.org. 17. 9. 2012. Arhivirano iz originala 17. 09. 2012. g. Pristupljeno 24. 03. 2021.
- ^ Über uns. „SIPER Swiss Institute for Peace and Energy Research”. www.siper.ch.
- ^ Kristin Aalen (21. 1. 2015). „All of the theories about 9/11 are conspiracy theories - Aftenbladet.no”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 21. 01. 2015. g. Pristupljeno 24. 03. 2021.
- ^ „Uni St. Gallen lässt Daniele Ganser fallen”. Tages-Anzeiger (na jeziku: nemački). Pristupljeno 07. 04. 2018.
- ^ Maurer, Andreas. „Verschwörungstheorien - Verschwörungsstar verliert Lehrauftrag: Auch Uni St. Gallen lässt Daniele Ganser fallen”. Aargauer Zeitung (na jeziku: nemački). Pristupljeno 07. 04. 2018.
- ^ Vowinkel, Heike (8. 6. 2018). „Historiker Daniele Ganser begeistert mit Verschwörungen”. DIE WELT.
- ^ Reinhard Meier. „Ganser, Trump, Putin und andere”. Journal21 (na jeziku: nemački). Pristupljeno 09. 04. 2018.
- ^ „Dr. Daniele Ganser”. www.danieleganser.ch (na jeziku: nemački).
- ^ „Pressemeldung - Mensa in Deutschland (MinD)”. web.archive.org. 8. 9. 2018. Arhivirano iz originala 08. 09. 2018. g. Pristupljeno 19. 04. 2016.
- ^ Geheimarmeen
- ^ Erdölrausch
- ^ Illegale Kriege
- ^ Imperium USA
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ganser, Daniele (2010). Los ejércitos secretos de la OTAN : la Operacion Gladio y el terrorismo en Europa occidental. Vilassar de Dalt (Spain). ISBN 978-84-92616-52-7.[mrtva veza]
- Wagschal, Uwe (2003). Cavalier seul la Suisse 10 ans après le non à l'EEE. Genève: Labor et Fidès. ISBN 2-8309-1083-4.
- Ganser, Daniele (2007). Die Kubakrise - UNO ohne Chance verdeckte Kriegsführung und das Scheitern der Weltgemeinschaft 1959 - 1962. Berlin. ISBN 3-89706-863-X.
- Prados, John (2006). Safe for democracy : the secret wars of the CIA. Chicago: Ivan R. Dee. ISBN 978-1-61578-011-2.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Daniel Ganser na Vikimedijinoj ostavi