Demokratski centar (Hrvatska)
Demokratski centar Demokratski centar | |
---|---|
Predsednik | Vesna Škare-Ožbolt |
Sekretar | Tajana Amšel Zelenika |
Potredsednik | Matko Brletić |
Osnivač | Vesna Škare-Ožbolt Mate Granić |
Osnovana | 2. april 2000. |
Prethodnik | izdbojena iz Hrvatske demokratske zajednice |
Sedište | Zagreb Hrvatska |
Broj članova (2011) | 17.281[1] |
Ideologija | liberalni konzervativizam |
Politička pozicija | Centar |
Nacionalno članstvo | partner HDZ-u |
Evropsko članstvo | Evropska narodna partija |
Boje | Plava |
Hrvatski sabor | 0 / 151 |
Veb-sajt | |
http://www.demokratski-centar.hr/ |
Demokratski centar (kraće: DC) je centristička politička stranka u Hrvatskoj.
Demokratski centar je moderna, narodna, demokratska, proevropski orijentisana stranka koja želi da izgradi bogatu, stabilnu, socijalno pravednu i evropski integrisanu Hrvatsku, čiji će temelj počivati na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava.[1]
O stranci
[uredi | uredi izvor]Stranka kao preduslov za ostvarenje svojih ciljeva vidi model vladavine „odozdo prema gore“ koji svakom pojedincu građaninu garantuje jednaku šansu za uspeh zasnovan na njegovom talentu i uloženom naporu. Stranka se protivi bilo kakvom obliku diskriminacije i odbija sve oblike političkog, verskog i nacionalnog ekstremizma te svaki oblik autoritarne, samodovoljne i izolacionističke vladavine. Ciljevi spoljne politike su rešavanje otvorenih pitanja i razvijanje dobrosusedskih odnosa te uvođenje Hrvatske u punopravno članstvo Evropske unije i NATO. Žene čine 38% ukupnog članstva stranke u čijem radu aktivno učestvuju, a mladi svoje ideje izražavaju kroz klub mladih.[1]
Stranka je nastala nakon poraza vladajuće Hrvatske demokratske zajednice na parlamentarnim i predsedničkim izborima 2000. godine. Deo HDZ-ovog vodstva, uključujući ministra spoljnih poslova Matu Granića i bivšu Tuđmanovu savetnicu Vesnu Škare-Ožbolt, zaključio je da je HDZ previše kompromitovan korupcijskim i drugim aferama, ali i odbačenom desnom nacionalističkom politikom, te je osnovao novu stranku, koju je nastojao predstaviti kao umerenu i centru orijentisanu. Pridružuju im se bivši predsednik Vlade Hrvoje Šarinić i netom iz političkih razloga razriješeni pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Joško Morić.
Stranka — koja je bila u opoziciji prema vladi Ivice Račana — ispočetka, Granićevim pod vođstvom nije imala mnogo uspeha. S vremenom se počela ponovo približavati HDZ-u, u kome je u međuvremenu počela dominirati ideološki kompatibilna, umerena struja Ive Sanadera. Na sledećim parlamentarnim izborima 2003. godine DC je nastupio na zajedničkoj listi sa Budišinom Hrvatskom socijalno-liberalnom strankom, strankom koja je napustila „Trećejanuarsku vlast” i takođe se približila HDZ-u. Ta je lista na izborima doživela debakl, osvojivši tek tri mesta, za što je Granić, poput Budiše, preuzeo odgovornost i podneo ostavku na mesto lidera stranke.
Jedino saborsko mesto za DC osvojila je Vesna Škare-Ožbolt, koja je preuzela i vođstvo stranke, a DC je postao deo Sanaderove vladajuće koalicije. Škare-Ožbolt je dobila mesto ministra pravosuđa te se nastojanjem da se reformišu tradicionalno nesposobni hrvatski sudovi, ali i veštim odnošenjem prema medijima, vrlo brzo nametnula kao jedna od najpopularnijih članica Sanaderove vlade.[2] Početkom 2006. godine ju je Sanader smenio — navodno zbog curenja poverljivih vladinih dokumenata — ali se smatra da je razlog bilo neslaganje Škare-Ožbolt sa korupcijom i izborom sudija mimo zakona, iza čega je stajao vladajući vrh. DC je posle toga istupio iz vlade i prešao u opoziciju.
Stranka je od 15. oktobra 2002. godine član posmatrač Evropske narodne partije.
Na šestim parlamentarnim izborima 2007. godine Stranka je išla u koaliciji sa Zelenom partijom, ali nije uspela da osvoji nijedan poslanički mandat u Hrvatskom saboru. Vesna Škare-Ožbolt takođe se kandidovala za na predsedničim izborima 2009/10, kao formalno nezavisni kandidat, ali samo je uspeo da osvoji 1,89% glasova u prvom krugu, završivši 11. od 12 kandidata.[3]
Na parlamentarnim izborima 2011. godine Stranka je išla u koaliciji sa HDZ-om gde je dobila jedno mesto na listi u 6. izbornoj jedinici.[4]
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v http://hidran.hidra.hr/hidrarad/stranke/programi/028452.pdf[mrtva veza]
- ^ Republika Hrvatska Arhivirano 2012-07-10 na sajtu Archive.today, Приступљено 1. 4. 2013.
- ^ Potpuni Službeni Rezultati Izbora Za Predsjednika Republike Hrvatske Архивирано на сајту Wayback Machine (20. april 2013), Pristupljeno 1. 4. 2013.
- ^ HDZ i DC potpisali koalicijski sporazum[mrtva veza], Pristupljeno 1. 4. 2013.