Pređi na sadržaj

Dejvid Riok

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dejvid Riok
Datum rođenja(1900-07-06)6. jul 1900.
Mesto rođenjaBritanska Indija
Datum smrti11. septembar 1985.(1985-09-11) (85 god.)
Mesto smrtiČevi Čejs, MerilendSAD

Dejvid Riok (engl. David Rioch; 6. jul 190011. septembar 1985) bio je psihijatrijski istraživač i neuroanatom, poznat kao pionir u istraživanju mozga i vođa interdisciplinarne neuropsihijatrijske jedinice na Institutu za istraživanje vojske Volter Rid (1951—1970), program koji je doprineo formiranju tada nastajućeg polja neuronauke.[1][2]

V. Maksvel Kauan, Donald H. Harter i Erik R. Kandel su citirali temeljne uloge koje su imali Dejvid Riok, Franja O. Šmit i Stiven Kufler u stvaranju neuronauke kakvu sada poznajemo.[3]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. jula 1900. godine blizu Deraduna, u Indiji. Njegovi roditelji su bili hrišćanski misionari.[4][5] Diplomirao je na Univerzitetu Batler 1920.[4] nakon čega je nastavio studije medicine na Univerzitetu Džons Hopkins 1924. godine. Zatim se usavršavao iz hirurgije u ženskoj bolnici, a zatim u Strong Memorial Hospital. Studirao je 1928—9. na Univerzitetu u Mičigenu, pod stipendijom Nacionalnog saveta za istraživanje, gde je započeo istraživanje anatomije međumozga sisara, istraživanje koje je nastavio 1929. na Univerzitetu u Oksfordu. U ovim studijama je prvi put detaljno pokazao kako su prednji mozgovi pasa i mačaka složeniji od glodara. Bio je vanredni profesor anatomije na Medicinskom fakultetu Harvard 1931—1938. Postao je profesor neurologije i predsedavajući Odeljenja za neuropsihijatriju na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Vašingtonu od 1938—1943. Takođe je proveo godinu dana na Institutu za napredne studije u Prinstonu. Godine 1943, tokom Drugog svetskog rata, postao je direktor istraživanja u psihijatrijskoj bolnici u Rokvilu, koje je obavljao do 1951.[4][6][7][8][9][10][11][12]

Institutu za istraživanje vojske Volter Rid[uredi | uredi izvor]

Od 1951. do penzionisanja 1970. godine, bio je direktor osnivač Odeljenja za neuropsihijatriju na Institutu za istraživanje vojske Volter Rid.[6][12][13][14] Tokom svog mandata, posebno je proučavao odnos između stresa i teže depresijske epizode i naglasio je upotrebu osnovnih anatomskih i fizioloških metoda u informisanju psihijatrijskih istraživanja o ljudskom ponašanju.[3] Uspostavio je veze između reproduktivne fiziologije i neurofiziologije u mozgu primata.[8] Na njegove kliničke psihijatrijske interese je uveliko uticao Hari Stek Salivan, a tokom Korejskog rata je lično posmatrao stres koji su borbene trupe iskusile tokom bitke.[12][13] Njegova divizija je bila preteča Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, pod vođstvom Riokovog učenika, Džozef V. Brejdi.[15] Nakon penzionisanja 1970. godine, nastavio je sa gostujućim predavanjima na Univerzitetu Džons Hopkins i Univerzitetu u Čikagu, bio je i viši naučnik na Institutu za bihevioralna istraživanja u Silver Springu.[4][12]

Kauan, Harter i Kandel su tvrdili da je Riok otvorio put razvoju neuronauke kao naučne discipline pedesetih godina prošlog veka, kada je pomogao u stvaranju jednog od prvih interdisciplinarnih programa na Institutu za istraživanje vojske Volter Rid, sastavljenog od dve međusobno povezane grupe naučnika, grupa ponašanja i grupa mozga.[3] Dejvid H. Hjubel je napisao da je na Odeljenju neuropsihijatrije Dejvid Riok okupio grupu mladih neuronaučnika, a fokus je bio na čitavom nervnom sistemu, a ne na podeli biološke teme zasnovanoj na metodama.[16]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Oženio se kliničkom psihologinjom Margaret Riok 1938.[11][17] Šezdesetih godina prošlog veka su živeli u predgrađu Samerset, koji su ponekad u nazivali „Mali Beč”.[18] Margaret se bavila psihologijom u njihovom domu, dok je Riok radio u Institutu za istraživanje vojske Volter Rid.[18] Preminuo je kod kuće u Čevi Čejsu, 11. septembra 1985. godine, nakon što je patio od srčanih problema.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cowan, M.W.; Kandel, E.R. (7. 2. 2001). „Prospects for Neurology and Psychiatry”. JAMA. 285 (5): 594—600. PMID 11176865. doi:10.1001/jama.285.5.594Slobodan pristup. 
  2. ^ Evans III, F. Barton (2006). Harry Stack Sullivan: Interpersonal Theory and Psychotherapy. Routledge. str. 48. ISBN 978-1-134-81176-2. 
  3. ^ a b v Cowan, W.M.; Harter, D.H.; Kandel, E.R. (2000). „The emergence of modern neuroscience: Some implications for neurology and psychiatry”. Annual Review of Neuroscience. 23: 345—346. PMID 10845068. doi:10.1146/annurev.neuro.23.1.343. 
  4. ^ a b v g d Smith, J.Y. (13. 9. 1985). „Psychiatrist David Rioch dies at 85”: C4. Arhivirano iz originala 14. 05. 2018. g. Pristupljeno 10. 10. 2021. (potrebna pretplata)
  5. ^ „Rioch, David McKenzie”. Who's Important In Medicine. Institute for Research in Biography. 1952. str. 814. 
  6. ^ a b Brady, Joseph V.; Nauta, W.J.H. (1972). Principles, Practices, and Positions in Neuropsychiatric Research: A Volume in Honor of Dr. David McKenzie Rioch. Pergamon Press. ISBN 978-1-4831-5453-4. 
  7. ^ Magoun, Horace Winchell (2003). Marshall, Louise H., ur. American Neuroscience in the Twentieth Century. A.A. Balkema. str. 68—69. ISBN 978-0-203-97095-9. 
  8. ^ a b Haraway, Donna J. (1989). Primate Visions: Gender, Race, and Nature in the World of Modern Science. Routledge, Chapman & Hall. str. 105—106. ISBN 978-0-415-90114-7. 
  9. ^ „Announcement of the Medical School, Harvard University, 1931–2”. Mocavo. Pristupljeno 25. 12. 2014. 
  10. ^ The Michigan Alumnus. 40. 1933. str. 371. 
  11. ^ a b Marilyn Ogilvie; Joy Harvey, ur. (2000). The Biographical Dictionary of Women in Science: L–ZNeophodna slobodna registracija. Routledge. str. 1101. ISBN 978-0-415-92038-4. 
  12. ^ a b v g „David McKenzie Rioch, MD, 1900–1985: Three eulogies”. Psychiatry. 49 (2): 180—4. maj 1986. PMID 3523568. doi:10.1080/00332747.1986.11024319. 
  13. ^ a b Gaarder, Kenneth (2003). „The Times of David McK. Rioch”. Psychiatry: Interpersonal and Biological Processes. 66 (2): 104—107. PMID 12868287. doi:10.1521/psyc.66.2.104.20617. 
  14. ^ „Technical Director, Neuropsychiatry Division, Army Medical Service Graduate School, Walter Reed Army Medical Center.”. Arhivirano iz originala 19. 10. 2021. g. Pristupljeno 10. 10. 2021. 
  15. ^ Stein, Larry (2011). „Obituary: Joseph Vincent Brady”. Neuropsychopharmacology. 36 (13): 2792—2793. PMC 3230508Slobodan pristup. doi:10.1038/npp.2011.235. 
  16. ^ Rose, Nikolas; Abi-Rached, Joelle M. (2013). Neuro: The New Brain Sciences and the Management of the Mind. Princeton University Press. str. 40. ISBN 978-0-691-14960-8. 
  17. ^ „Dr. Margaret J. Rioch, Psychotherapist, 89”. 16. 12. 1996. 
  18. ^ a b Stone, Victoria (2. 4. 1960). „Community in Maryland Is Psychiatrists' Haven”: B4.  (potrebna pretplata)