Diomed

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Diomed

Diomed (grč. Διομήδης) (lat. Diomếdes) je u grčkoj mitologiji bio Tidejev i Dejpin sin koji je postao kralj Arga, nasledivši svoga dedu Adrasta.[1] Posebno je poznat po svom učešću u trojanskom ratu. Homer ga u svojoj „Ilijadi“ opisuje, uz Ajanta, kao drugog najboljeg ahejskog ratnika nakon Ahila. Zajedno sa Heraklom i Odisejem je bio najdraži Atenin junak.

Diomedovo ime je složenica dve grčke reči:

  • grč. Διος = „bog
  • grč. μηδομαι = „misliti

što bi značilo „božanski lukav“.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Diomed, Odisej i Paladijum
Diomed i Atina

Pre Trojanskog rata[uredi | uredi izvor]

Diomed je bio jedan od Epigona, sinova palih ratnika, [2] koji su se borili protiv Tebe, a organizivali su vojni pohod čiji je cilj bio da se osveti smrt njihovih očeva.

Posle smrti svoga oca Tideja, Diomed se oženio sa Egijalejom iz Arga i tamo se skućio. Mada je bio punopravni građanin Arga, Diomed je stalno kovao zavere kako da svrgne kralja, a kada je posle nekog vremena i preuzeo kraljevstvo, ubio je sve izdajnike, sem Terzita koji je uspeo da pobegne. Na presto je vratio svog dedu Eneja.

Kada je Enej predao kraljevstvo svome zetu Andemonu i uputio se u Arg kod Diomeda, na putu ga je ubio Terzit. Diomed, i pored velike potrage nije mogao da pronađe ubicu, pa je, na mestu gde je pokopan njegov deda, u njegovu čast osnovao grad i nazvao ga njegovim imenom.

Diomed je bio i jedan od brojnih Heleninih prosilaca koji je položio zakletvu Menelaju da će mu, kad god mu to bude bilo potrebno, priskočiti u pomoć.

Trojanski rat[uredi | uredi izvor]

Diomed je u trojanski rat krenuo sa flotom od osamdeset brodova i to je bila, posle Agamemnonove flote od sto brodova i Nestorove od devedeset, treća morska snaga Ahejaca. Diomed je, nakon Ahila, zauzimao drugo mesto među izvanrednim grčkim junacima pod Trojom. Bio je moćan i vešt ratnik kao i veoma odan i hrabar borac. Njegova je mudrost bila neosporna, pa su je priznavali i kraljevi znatno stariji od njega, poput Agamemnona i Nestora. Diomed je na Patroklovim pogrebnim igrama, zajedno sa Ajantom, osvojio prvo mesto u boksu [3].

Kada je, u trojanskom ratu, Odisej zarobio Prijamovog sina, proroka Helena i od njega saznao da Troja ne može biti osvojena, ako se ne iznese iz grada „paladijum“ koji je štitio grad, Odisej i Diomed su pošli po njega. Diomed je na Odisejevim ramenima ušao u grad, ali nije pustio Odiseja da sa njim uđe. Kada se Diomed vratio sa „paladijem“, Odisej je bio veoma besan i pokušao je da ubije Diomeda i da sebi pripiše zaslugu, ali je Diomed vidio njegov odraz u mesečini, okrenuo se i razoružao ga, a zatim su se zajedno vratili u logor.

Dok je Ahil bio odsutan, Diomed je postao najmoćniji ahejski ratnik koji je u borbi ubio brojne Trojance. Njegovu hrabrost i junaštvo su opazili i Eneja, Afroditin sin, i strelac Pandar koji su ga potom i napali i uspeli da ga teško rane. Bez obzira na to, on je, nesmanjenom žestinom, nastavio da se bori. Ubio je Pandara svojim kopljem, a na Eneja je bacio veliku stenu i tako ga teško ranio. Afrodita se, da bi spasla svoga sina, umešala u sukob i zgrabivši Eneju, pobegla sa njim. Diomed je napao i Afroditu i ranio je, a ona je ispustila Eneju i odjurila na Olimp da se požali Zevsu. Kada je, onesvešćenog i ranjenog Eneja uzeo Apolon, Diomed je i njega tri puta napao, ali se i setio da ga je Atena savetovala da ne sme da napadne nikjednog boga.[4].

Dok se Diomed borio sa Hektorom, ugledao je Areja, boga rata, da se bori na strani Trojanaca i setio se saveta boginje Atene, pa je zapovedio svojoj vojsci povlačenje, međutim, boginja ga je tada ohrabrila da se vrati u bitku. Kada je Diomed, kasnije, u borbi ranio Areja kopljem koji se zato vratio na Olimp, Trojanci su bili primorani da se povuku.

Posle Trojanskog rata[uredi | uredi izvor]

Boginja Afrodita nije nikada oprostila Diomedu učestvovanje u trojanskom ratu, pa je dok se on borio, uverila njegovu ženu Egijaleju da se uda za drugog muškarca i njega postavi za kralja Arga. Diomed, kada je stigao u svoje kraljevstvo i video šta se dogodilo, nije želio ništa nažao da učini svojoj ženi, a nije želeo ni da ostane, pa je otišao u Italiju gdje je osnovao gradove Brindizij i Arpus Hippium.

Po dolasku u Italiju, Diomed je se ponovo sreo sa svojim starim neprijateljom Enejom [5], pa su stanovnici Lacija posetili njegovu kraljevsku palatu i pokušali da ga ubede da povode njihovu vojsku protiv Enejinih trupa. Diomed je ponudu odbio rekavši da je u Italiju došao da živi mirno, a i da je u svom životu ubio i previše Trojanaca.

Boginja Atena je Deomedu dala besmrtnost koja je bila namenjena njegovom ocu Tideju, pa je on postao bog koga su, poznatog pod različitim imenima poštovali u Italiji.

Diomedov grob[uredi | uredi izvor]

Na ostrvu Sveti Nikola, arhipelaga Tremiti, postoji grobnica iz helenskog perioda nazvana Diomedov grob. Prema legendi, boginja Venera videvši Diomedove ljude kako gorko plaču pretvara ih u albatrose (Diomedea exulans L.) kako bi mogli da čuvaju stražu na grobu svog kralja.[6]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 67.
  2. ^ Eshil, „Sedmorica protiv Tebe
  3. ^ Homer, „Ilijada“ 3. pevanje
  4. ^ Homer, „Ilijada“ 5. pevanje
  5. ^ Vergilije Enejida
  6. ^ Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]