Дневник (novine)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dnevnik
Tipdnevne novine
IzdavačDnevnik Vojvodina pres
Glavni urednikNada Vujović
Osnivanje15. novembar 1942.
Jeziksrpski
SedišteBulevar Mihajla Pupina 6
GradNovi Sad
ZemljaSrbija
Veb-sajtwww.dnevnik.rs
Nekadašnja zgrada Dnevnika na Bulevaru oslobođenja u Novom Sadu

Dnevnik je najstarija novinsko-izdavačka i štamparska kuća u Vojvodini. Okosnicu ovog preduzeća čini informativno-politički dnevni list „Dnevnik“. Preduzeće se nalazi na Bulevaru oslobođenja u Novom Sadu. Od sličnih listova, od „Dnevnika“ je starija samo beogradskaPolitika“.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Izdanja Dnevnika iz 2000. Deo kolekcije Adligata

List je pokrenut ilegalno od strane vojvođanskih antifašista, za vreme mađarske okupacije 15. novembra 1942. godine, a prvobitno ime mu je bilo „Slobodna Vojvodina“. Štampan je u ilegalnoj podzemnoj štampariji na tadašnjoj periferiji Novog Sada, kod Almaškog groblja. List je bio političkog karaktera i predstavljao je glasilo Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine. Prvi urednik lista bio je narodni heroj Svetozar Marković Toza, a pored Markovića, tekstove su napisali i Branko Bajić i Nikola Petrović. List je štampan na geštetneru i ilegalnim kanalima rasturen po Bačkoj.

Kad je kurir koji je iznosio novine iz baze bio uhapšen, odao je adresu štamparije i četiri dana posle izlaska prvog broja, 19. novembra, mađarska policija je zajedno sa žandarmima opkolila kuću i otkrila bazu izgrađenu ispod dvorišne terase. Urednik lista, Svetozar Marković, je uhapšen i izveden pred vojni sud, gde je osuđen na smrt. Obešen je u kasarni u Futoškoj ulici 9. februara 1943.

Preživeli Nikola Petrović je, zajedno sa Gezom Tikvickim, organizovao novu bazu u Starom Vrbasu, tako da naredni brojevi lista izlaze ovde, a potom u Paragama u porodičnoj kući Ise Sremca čija su žena Roksa i sin Miloš odevedeni tokom racije u zloglasni logor Dahau gde im se gubi trag. Kad je rukovodstvo NOP-a u Bačkoj uspostavilo stalnu vezu sa centrom pokreta u Sremu, „Slobodna Vojvodina“ je premeštena u Surduk. Uređivanje lista povereno je Jovanu Popoviću, tadašnjem sekretaru Pokrajinskog NO odbora. List je štampan u Surduku od novembra 1943. do septembra 1944, a preko „partizanske pošte“ distribuiran je po celoj Vojvodini.

Kad je rukovodstvo NOP-a iz Srema prešlo u oslobođeni Petrovgrad (današnji Zrenjanin) i „Slobodna Vojvodina“ je oktobra 1944. premeštena u ovaj grad na Begeju, a 19. novembra vraćena je u Novi Sad. Ovde je izlazila kao dnevni list na srpskom i mađarskom jeziku. Mađarska verzija lista nosila je naziv „Szabad Vajdaság“, a kasnije je preimenovana u „Magyar Szó“ („Mađarska reč“). Verzija lista na srpskom jeziku izlazila je pod imenom „Slobodna Vojvodina“ sve do kraja 1952. godine, a od 1. januara 1953. izlazi pod imenom „Dnevnik“.

Razvojni put čitave kuće Dnevnik i ekspanzija vezuju se za godine reformi i stabilizacije ustavnog i političkog položaja Autonomne Pokrajine Vojvodine. Do 2003. Dnevnik je bio javno glasilo u vlasništvu Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine. Tada većinski vlasnik lista Dnevnik postaje nemačka medijska kompanija VAC (nem. WAZ, skraćeno od Westdeutsche Allgemeine Zeitung) 55%, a manjinski – 45% Dnevnik holding, odnosno AP Vojvodina koja ima 52% udela u Holdingu. Zajedničko preduzeće dobija naziv „Dnevnik Vojvodina pres“.

Izdanja[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr Dušan Popov, Slobodna Vojvodina, Enciklopedija Novog Sada, sveska 25, Novi Sad, 2005.
  • Dr Dušan Popov, Dnevnik, Enciklopedija Novog Sada, sveska 7, Novi Sad, 1996.
  • Dr Dejan Pralica, Analiza medijskog diskursa vojvođanske dnevne štampa o aktuelnim temama iz zemalja regiona, u: Zbornik Mesto i značaj medijskoih studija za međunarodnu saradnju, Novi Sad, Filozofski fakultet, 2011, str. 48.