Pređi na sadržaj

Dragoslav Dedović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoslav Dedović
Dragoslav Dedović
Lični podaci
Datum rođenja1963.
Mesto rođenjaZemun, FNR Jugoslavija

Dragoslav Dedović (Zemun, 1963) srpski je pesnik, prevodilac, novinar i urednik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Iako je rođen u Zemunu, odrastao je u Bosni i Hercegovini, gde je nakon studija žurnalistike u Sarajevu radio kao novinar za različite medije i pohađao postdiplomske studije sociologije kulture u Beogradu. Od 1990. do 1992. godine bio je urednik u jednoj tuzlanskoj izdavačkoj kući.

Napustio je bivšu Jugoslaviju nakon početka rata u Bosni i Hercegovini i 1992. godine se nastanio u Nemačkoj. Kao stipendista Fondacije Hajnrih Bel 1999. godine odbranio je magistarsku tezu na interdisciplinarnim Evropskim studijama u Ahenu. Od 1999. do 2006. radio je kao novinar radija Dojče vele u Kelnu i Bonu. Od 2006. do kraja 2008. godine boravio je u Beogradu kao direktor Regionalne kancelarije za Jugoistočnu Evropu Fondacije Hajnrih Bel. Od 2009. ponovo je u Nemačkoj, prvo u Berlinu a potom u Kelnu, gde do 2012. radi kao referent za zapadni Balkan u Forumu Civilne mirovne službe. Do 2018. je glavni urednik Programa na srpskom medijske kuće Dojče vele, a potom preuzima mesto dopisnika iz Beograda. Političke analize, eseje i literarne tekstove objavljuje i na nemačkom, prevodi sa nemačkog i na nemački. Član je Srpskog književnog društva.[1]

Dobitnik je niza priznanja, među kojima su Godišnja nagrada za najbolju knjigu Društva pisaca BiH (2005), „Pečat varoši sremskokarlovačke” (2012), te Nagrada "Branko Miljković" (2024).

Objavljena dela[uredi | uredi izvor]

Lirika[uredi | uredi izvor]

  • Izađimo u polje, Sarajevo 1988.
  • Cirkus Evropa, Tuzla 1990.
  • Von edlen Mördern und gedungenen Humanisten ( O plemenitim ubicama i najmljenim humanistima ), 44 Gedichte/pjesme & 1 Essay/esej. Klagenfurt/Celovec 1997. Dvojezično.
  • Kawasaki za Wukmana Dedowitscha, Sarajevo 2001 ( prevedeno na nemački , Klagenfurt 2001).
  • Cafe Sumatra, Sarajevo 2005.
  • Dinarski Buda, Beograd 2008.
  • Za klavir i didžeridu, izabrane i nove pesme, Beograd 2010.
  • Gloria mundi, sabrane rimovane pesme, Brankovo kolo Sremski Karlovci 2013.
  • Usijanje, Novi Sad, 2013.
  • Unutrašnju istok, Sarajevo, 2015.
  • Zemlja pod abažurom, izabrane i nove pesme, Sarajevo, 2021.
  • Fjodorov džez, Kraljevo, 2023.

Priredio[uredi | uredi izvor]

  • Evakuacija, Izbor suvremene bh priče, Split 1999.
  • Das Kind. Die Frau. Der Soldat. Die Stadt Izbor savremene bh Priče, Klagenfurt 1999.
  • Pod pritiskom, Panorama savremene priče iz BiH. Beograd 2008.
  • Noje rundšau - Srbija, tematski broj časopisa, zajedno sa Izabelom Kupski, Frankfurt 2010.
  • Ulaznica / Eintrittskarte - Srbija, panorama poezije 21.veka, dvojezično, Klagenfurt 2011.
  • Ostwärts, westwärts, izbor poezije Snežane Minić, dvojezično, Klagenfurt 2012
  • Burn, baby, burn, izbor poezije Zvonka Kranovića, dvojezično, Klagenfurt 2013.
  • Schamanin, izbor poezije Danice Vukićević, dvojezično, Klagenfurt 2014.
  • Der tägliche Weltuntergang, izbor poezije Stevana Tontića, dvojezično, Klagenfurt 2015.

Priredio i preveo[uredi | uredi izvor]

sa nemačkog[uredi | uredi izvor]

  • Cena pomirenja /Der Preis der Versöhnung. Dva eseja Hajnriha Bela. Dvojezično, Beograd 2007.
  • Ja sam anđeo očajanja, izbor iz lirike Hajnera Milera, Beograd 2010.
  • Golubje srce, roman Melinde Nađ Abonji, Beograd, 2012.
  • Uoči svetkovine,roman Saše Stanišića, Sarajevo, 2015.
  • Trešnjevina i stara osjećanja, roman, Marica Bodrožić, Sarajevo 2017.
  • Dobri dani, roman Marka Dinića, Sarajevo 2020.
  • Vojnik kornjača, Roman, Melinde Nađ Abonji, Novi Sad 2020
  • Priča o Hariju Gelbu, pesme, Jerg Fauzer, Beograd 2021.
  • Porijeklo, roman Saše Stanišića, Sarajevo, 2022.
  • Putnica na jednoj nozi, roman, Herta Miler, Sarajevo, 2022.
  • Sabrano ćutanje doktora Murkea, satirične priče Hajnriha Bela, Kikinda, 2022.
  • Rđa, kratke priče, Gi Helminger, Kikinda 2022.

na nemački[uredi | uredi izvor]

  • Seelenf änger, lautlos, lärmend. Proza Jovana Nikolića, Klagenfurt 2011.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Danas/Intervju
  • Na pola puta/ Biografija
  • Priručnik/Dragoslav Dedović