Dragoljub Radojević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoljub Radojević
Rezervni major Dragoljub Radojević sa Ordenom Jugoslovenske krune
Lični podaci
Datum rođenja(1888-01-03)3. januar 1888.
Mesto rođenjaBlace, Kraljevina Srbija
Datum smrti1944.(1944-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (55/56 god.)
Vojna karijera
Služba1912−1944
Vojska Vojska Kraljevine Srbije
Jugoslovenska vojska
Jugoslovenska vojska u otadžbini
Rodpešadija
Činrezervni major
JedinicaDrugi kosovski korpus - Gorski štab 193
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat

Drugi balkanski rat


Prvi svetski rat


Drugi svetski rat
Odlikovanja

Dragoljub M. Radojević (Svarča kod Blaca, 3. januar 18881944) bio je srpski i jugoslovenski pešadijski oficir, rezervni major Jugoslovenske vojske, zamenik komandant Drugog kosovskog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini u Drugom svetskom ratu, nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima i Ordena Jugoslovenske krune.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ratovi za oslobođenje i ujedinjenje (1912−1918)[uredi | uredi izvor]

Rođen je 3. januara 1888. godine u Svarči kod Blaca, kao sin kapetana Mojsila Radojevića i majke Save. Otac Mojsilo je bio na službi u vojnom odseku u Prokuplju.

Dragoljub je učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu kao vojnik 12. pešadijskog puka „Car Lazar“ Šumadijske divizije, gde je brzo postao podnarednik. Ranjen je 18. septembra 1914. godine u Gučevskom bici. Povlačio se preko Albanije i na Solunskom frontu postao je narednik i komandir mitraljeskog odeljenja. Tamo je ponovo ranjen, a za iskazanu hrabrost je 12. septembra 1917. godine odlikovan Karađorđevom zvezdom sa mačevima.[1]

Međuratni period[uredi | uredi izvor]

U vojsci je ostao do 1920. godine i napredovao do čina poručnika sa službom u Vojnom okrugu u Prokuplju. Zatim je demobilisan i do narednog rata je radio u banovinskoj bolnici.

Unapređen je 31. decembra 1940. godine u čin rezervnog pešadijskog majora Jugoslovenske vojske. Tokom međuratnom perioda je odlikovan i Ordenom Jugoslovenske krune V reda. Sa suprugom Milunkom imao je sinove Miroslava i Damjana.[2]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Za vreme Drugog svetskog rata je bio pomoćnik komandanta Drugog kosovskog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini. Na toj dužnosti je i poginuo 1944. godine.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vlahović, Tomislav (1988). Vitezovi Karađorđeve zvezde sa mačevima. 
  2. ^ Marjanović, P.; Kostić, R. (2016). Nosioci Karađorđeve zvezde sa mačevima iz Toplice. Prokuplje: Narodni muzej Toplice.