Dragoljub Radojević
Dragoljub Radojević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 3. januar 1888. |
Mesto rođenja | Blace, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 1944.55/56 god.) ( |
Vojna karijera | |
Služba | 1912−1944 |
Vojska | Vojska Kraljevine Srbije Jugoslovenska vojska Jugoslovenska vojska u otadžbini |
Rod | pešadija |
Čin | rezervni major |
Jedinica | Drugi kosovski korpus - Gorski štab 193 |
Učešće u ratovima | Prvi balkanski rat
Drugi svetski rat |
Odlikovanja |
Dragoljub M. Radojević (Svarča kod Blaca, 3. januar 1888 — 1944) bio je srpski i jugoslovenski pešadijski oficir, rezervni major Jugoslovenske vojske, zamenik komandant Drugog kosovskog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini u Drugom svetskom ratu, nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima i Ordena Jugoslovenske krune.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Ratovi za oslobođenje i ujedinjenje (1912−1918)[uredi | uredi izvor]
Rođen je 3. januara 1888. godine u Svarči kod Blaca, kao sin kapetana Mojsila Radojevića i majke Save. Otac Mojsilo je bio na službi u vojnom odseku u Prokuplju.
Dragoljub je učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu kao vojnik 12. pešadijskog puka „Car Lazar“ Šumadijske divizije, gde je brzo postao podnarednik. Ranjen je 18. septembra 1914. godine u Gučevskom bici. Povlačio se preko Albanije i na Solunskom frontu postao je narednik i komandir mitraljeskog odeljenja. Tamo je ponovo ranjen, a za iskazanu hrabrost je 12. septembra 1917. godine odlikovan Karađorđevom zvezdom sa mačevima.[1]
Međuratni period[uredi | uredi izvor]
U vojsci je ostao do 1920. godine i napredovao do čina poručnika sa službom u Vojnom okrugu u Prokuplju. Zatim je demobilisan i do narednog rata je radio u banovinskoj bolnici.
Unapređen je 31. decembra 1940. godine u čin rezervnog pešadijskog majora Jugoslovenske vojske. Tokom međuratnom perioda je odlikovan i Ordenom Jugoslovenske krune V reda. Sa suprugom Milunkom imao je sinove Miroslava i Damjana.[2]
Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Za vreme Drugog svetskog rata je bio pomoćnik komandanta Drugog kosovskog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini. Na toj dužnosti je i poginuo 1944. godine.