Državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amblem američkog Stejt departmenta
Grb Državnog sekretara SAD

Državni sekretar SAD se nalazi na čelu Stejt departmenta u čijoj nadležnosti su spoljni poslovi. On je najviši po rangu član Kabineta SAD.

U početku postojanja republike, položaj državnog sekretara bio je normalna stepenica na putu ka Beloj kući — državni sekretari koji su postali američki predsednici su Tomas Džeferson, Džejms Medison, Džejms Monro, Džon Kvinsi Adams, Martin van Bjuren i Džejms Bjukenan.

Dužnosti[uredi | uredi izvor]

Entoni Blinken

Stejt department obavlja sledeće funkcije: čuva i koristi Veliki pečat Sjedinjenih Država, obavlja diplomatske protokolarne funkcije za Belu kuću, izdaje razna saopštenja, formalno prihvata predsedničke ostavke i odgovara na upite. Osim toga, državni sekretar obavlja funkcije po naredbi predsednika, u skladu sa Ustavom, koje se tiču prepiske, naredbi ili instrukcija američkim izaslanicima u inostranstvu, kao i pregovore sa predstavnicima stranih zemalja. Sekretar je i predsednikov glavni savetnik po pitanju američke spoljne politike, a u poslednjim decenijama usmerava, usklađuje i nadzire međusobnu saradnju ostalih sekretarijata u aktivnostima koje se sprovode u inostranstvu.

Kao član Kabineta sa najvišom pozicijom, državni sekretar je američki četvrti zvaničnik po ovlašćenjima nakon predsednika - ispred njega su samo potpredsednik SAD, predsednik Predstavničkog doma i predsednik Senata.

Po američkom zakonu, ostavka predsednika je punovažna samo ukoliko je predsednik pismeno podnese državnom sekretaru. To se dogodilo samo jednom, u avgustu 1974, kada je predsednik Ričard Nikson podneo ostavku tadašnjem državnom sekretaru Henriju Kisindžeru.

Zakletva[uredi | uredi izvor]

Zakletva koju polažu američki potpredsednik, državni sekretar i drugi zvaničnici u saveznoj vladi: „Svečano izjavljujem da ću podržavati i štititi Ustav Sjedinjenih Država od svih neprijatelja, stranih i domaćih, da ću prema njemu gajiti istinsku veru i odanost, da ovu obavezu preuzimam slobodnom voljom, bez ikakvih rezervi ili namere da je izbegnem, i da ću dobro i savesno izvršavati dužnosti koje preuzimam.“

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]