Drugi šumadijski korpus JVuO

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drugi šumadijski korpus
Armijski general Dragoljub Mihailović i major Aleksandar Milošević na smotri Prvog i Drugog šumadijskog korpusa u Pranjanima (1944)
Postojanje17. avgust 1942 — 1945.
Formacija Jugoslovenska vojska u otadžbini
Jačina1.500
DeoČetvrta grupa jurišnih korpusa (od maja 1944)
Zapadno-moravska grupa korpusa (od jula 1944)
Angažovanje
Komandanti
Komandantmajor Aleksandar Milošević

Drugi šumadijski korpus (Gorski štab 57) je bio korpus Jugoslovenske vojske u Otadžbini, koji je obuhvatao srezove lepenički i kragujevački. Komandant korpusa bio je major Aleksandar Milošević, a brojao je 1.500 pripadnika pod oružjem.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Drugi šumadijski korpus Jugoslovenske vojske u Otadžbini je formiran 17. avgusta 1942. godine.[1]

Dana 7. decembra 1942. godine, za komandanta korpusa je imenovan kapetan Aleksandar Milošević, dotadašnji komandant Lepeničke brigade Drugog šumadijskog korpusa.

U februaru i martu 1944. godine, Drugi šumadijski korpus je vodio borbe protiv Srpskog dobrovoljačkog korpusa, uspeo da ga porazi i primora da napusti njegovu zonu odgovornosti. Istovremeno, pripadnici korpusa su organizovali diverzije i sabotaže na prugama, te tako ometali nemačke vojne transporte.

Pri formiranju Četvrte grupe jurišnih korpusa pod komandom vojvode potpukovnika Dragoslava Račića, 27. maja 1944. godine, u njen sastav ulaze i delovi Drugog šumadijskog korpusa kao leteće brigade i učestvuju u sprečavanju partizanskog prodora u Srbiju.

Tokom leta 1944. godine, pripadnici Drugog šumadijskog korpusa su u selu Pajazitovo sagradili crkvu-brvnaru.

Drugi šumadijski korpus je, zajedno sa Prvim, dana 7. septembra 1944. godine postao deo Šestog jurišnog korpusa, za čijeg komandanta je postavljen major Aleksandar Milošević. Učestvuje u bitkama protiv partizana kod Požege i na Jelovoj gori, zatim tokom novembra protiv nemačkih snaga kod Kraljeva, kada kreće na put prema Bosni.

Pripadnici korpusa su doživeli definitivni poraz sa glavninom snaga u bici na Zelengori, maja 1945. godine, nakon čega je general Mihailović naredio majoru Miloševiću da se sa preostalim malobrojnim saborcima ponovo vrati u Srbiju, radi pripreme oružanog ustanka protiv komunista.

Sastav korpusa[uredi | uredi izvor]

Komanda[uredi | uredi izvor]

Brigade[uredi | uredi izvor]

Prva kragujevačka brigada[uredi | uredi izvor]

  • Komandant: poručnik Živojin Pavlović Pešak

Druga kragujevačka brigada[uredi | uredi izvor]

Treća kragujevačka brigada[uredi | uredi izvor]

  • Komandant: kapetan Mirko Smiljanić, zatim kapetan Milutin Milutinović;
  • Zamenik komandanta Milan Milanković;
  • Glavni intendant Marko Arsenijević;
Bataljoni Treće kragujevačke brigade[uredi | uredi izvor]
  • Komandant Prvog bataljona: potporučnik Dobrica Jovanović;
  • Komandant Drugog bataljona: Mladen Erić, zatim narednik Ignjat Oblak;
  • Komandant Trećeg bataljona: rezervni poručnik Božidar Jakovljević (ili Janković); pomoćnik komandanta rezervni poručnik Vladimir Đorđević;

Lepenička brigada[uredi | uredi izvor]

Leteća brigada[uredi | uredi izvor]

  • Komandant: poručnik Živojin Dugić Husar.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milošević, Aleksandar (2019). Srpska priča: Sećanja na rat i revoluciju 1941-1945. Beograd: Službeni glasnik. str. 453—455. ISBN 978-86-519-2186-8.