Pređi na sadržaj

Elvira Lindo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Elvira Lindo
Elvira Lindo Garido
Lični podaci
Datum rođenja(1962-01-23)23. januar 1962.(62 god.)
Mesto rođenjaKadiz,  Španija
UniverzitetMadridski univerzitet Komplutense
Zanimanjepisac, scenaristkinja, novinar, pisac za decu
Porodica
SupružnikAntonio Munjoz Molina
Književni rad
Žanrromani, drame, dečji romani, scenarija
NagradePremio Nacional de Literatura Infantil y Juvenil
Premio Biblioteca Breve
Favorite Son of Cádiz (2011)
Medal of Andalusia (2008)
Premio Cervantes Chico (1999)
Zvanični veb-sajt

Elvira Lindo (rođena 23. januara 1962. u Kadizu, Španija) je španska novinarka i spisateljica.

Sa 12 godina Lindo se preselila u Madrid, gde je studirala novinarstvo na Univerzitetu Komplutense u Madridu. Nije stekla diplomu, jer je 1981. godine počela da radi na televiziji i radiju kao spiker, glumica, scenarista i tvorac strip priča. Tako je stvoren lik Manolita Gafotasa. Ovaj dečak iz radničke četvrti u Madridu svakodnevno se pojavljivao na radiju, a autorka je čitala priče. 1990. počela je da radi na TV-u, ali se povukla 1993. da bi se fokusirala na pisanje. Ovo je bio početak knjiga o Manolitu Gafotasu, koje su joj donele nacionalnu nagradu za književnost za decu i omladinu i koje su postigle veliki komercijalni uspeh.[1]

Njen prvi roman je zasnovan na jednom od njenih izmišljenih karaktera, dečaka iz Madrida, pod nazivom Manolito Gafotas, postao je klasik španske dečje književnosti. Manolito je sin autoprevoznika i živi skromno u radničkoj četvrti Karabančela. Lik je bio glavni junak nekoliko romana napisanih u prvom licu, stilom koji uključuje humor, ironiju i oštru društvenu kritiku.

Lindo je takođe pisala romane i drame za odrasle; scenarista je filma La primera noche de mi vida (Prva noć mog života) i sarađivala je sa rediteljem Migelom Albaladehom na scenarijima Manolita Gafotasa i Ataque verbal (Verbalni napad). Takođe je adaptirala scenario Plenilunio iz romana njenog supruga Antonija Munjoz Moline.

Otkako je njen suprug Antonio Munjoz Molina imenovan za direktora Instituta Servantes u Njujorku, Lindo živi u Njujorku. Često piše za novine na španskom jeziku El País, pišući uvodnike, kao i priloge za druge časopise i novine.

Lindo je 1998. godine nagrađena nagradom Premio Nacional de Literatura Infantil y Juvenil (Nacionalna nagrada za književnost za decu i mlade) za svoju knjigu Los trapos sucios de Manolito Gafotas, a dobila je i nagradu Premio Biblioteca Breve za svoj roman za odrasle Una palabra tuya. [2] Njena sledeća knjiga, Lo que me queda por vivir[3] objavljena je 3. septembra 2010.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Knjige za decu[uredi | uredi izvor]

  • Manolito Gafotas (Madrid: Alfaguara, 1994)
  • Pobre Manolito (Madrid: Alfaguara, 1995)
  • Olivia y la carta a los Reyes Magos (Madrid: SM, 1996)
  • ¡Cómo molo! (Madrid: Alfaguara, 1996)
  • La abuela de Olivia se ha perdido (Madrid: SM, 1997)
  • Los trapos sucios (Madrid: Alfaguara, 1997)
  • Olivia no quiere bañarse (Madrid: SM, 1997)
  • Olivia no quiere ir al colegio (Madrid: SM, 1997)
  • Olivia no sabe perder (Madrid: SM, 1997)
  • Olivia tiene cosas que hacer (Madrid: SM, 1997)
  • Olivia y el fantasma (Madrid: SM, 1997)
  • Manolito on the Road (Madrid: Alfaguara, 1998)
  • Yo y el imbécil (Madrid: Alfaguara, 1999)
  • Amigos del alma (Madrid: Alfaguara, 2002)
  • Bolinga (Madrid, Alfaguara, 2002)
  • Manolito tiene un secreto (Madrid: Alfaguara, 2002)
  • Mejor Manolo (Barcelona: Seix Barral, 2012)

Romani[uredi | uredi izvor]

  • El otro barrio (Barcelona: Seix Barral, 1998)
  • Algo más inesperado que la muerte (Madrid: Alfaguara, 2002)
  • Una palabra tuya (Barcelona: Seix Barral, 2005)
  • Lo que me queda por vivir (Barcelona: Seix Barral, 2010)

Kolekcije eseja[uredi | uredi izvor]

  • Tinto de verano (Madarid: Aguilar, 2001)
  • El mundo es un pañuelo [Tinto de verano 2] (Madrid: Punto de Lectura, 2002)
  • Otro verano contigo [Tinto de verano 3] (Madrid: Punto de Lectura, 2003)
  • Don de gentes (Madrid: Alfaguara, 2011)[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Elvira Lindo”. www.spainisculture.com. Arhivirano iz originala 02. 07. 2022. g. Pristupljeno 30. 4. 2021. 
  2. ^ „Elvira Lindo gana el premio Biblioteca Breve con la obra 'Una palabra tuya' [Elvira Lindo Wins the Premio Biblioteca Breve with the Work 'Una palabra tuya']. La Vanguardia (na jeziku: Spanish). Barcelona. EFE. 7. 2. 2005. Pristupljeno 5. 9. 2018. 
  3. ^ „Elvira Lindo”. Elvira Lindo. 2010. Pristupljeno 2010-08-03. 
  4. ^ „Elvira Lindo”. modernlanguages.sas.ac.uk. Arhivirano iz originala 17. 01. 2021. g. Pristupljeno 30. 4. 2021. 

 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]