Elvira Lindo
Elvira Lindo | |
---|---|
![]() Elvira Lindo Garido | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 23. januar 1962. |
Mesto rođenja | Kadiz, ![]() |
Univerzitet | Madridski univerzitet Komplutense |
Zanimanje | pisac, scenaristkinja, novinar, pisac za decu |
Porodica | |
Supružnik | Antonio Munjoz Molina |
Književni rad | |
Žanr | romani, drame, dečji romani, scenarija |
Nagrade | Premio Nacional de Literatura Infantil y Juvenil Premio Biblioteca Breve Favorite Son of Cádiz (2011) Medal of Andalusia (2008) Premio Cervantes Chico (1999) |
Zvanični veb-sajt |
Elvira Lindo (rođena 23. januara 1962. u Kadizu, Španija) je španska novinarka i spisateljica.
Sa 12 godina Lindo se preselila u Madrid, gde je studirala novinarstvo na Univerzitetu Komplutense u Madridu. Nije stekla diplomu, jer je 1981. godine počela da radi na televiziji i radiju kao spiker, glumica, scenarista i tvorac strip priča. Tako je stvoren lik Manolita Gafotasa. Ovaj dečak iz radničke četvrti u Madridu svakodnevno se pojavljivao na radiju, a autorka je čitala priče. 1990. počela je da radi na TV-u, ali se povukla 1993. da bi se fokusirala na pisanje. Ovo je bio početak knjiga o Manolitu Gafotasu, koje su joj donele nacionalnu nagradu za književnost za decu i omladinu i koje su postigle veliki komercijalni uspeh.[1]
Njen prvi roman je zasnovan na jednom od njenih izmišljenih karaktera, dečaka iz Madrida, pod nazivom Manolito Gafotas, postao je klasik španske dečje književnosti. Manolito je sin autoprevoznika i živi skromno u radničkoj četvrti Karabančela. Lik je bio glavni junak nekoliko romana napisanih u prvom licu, stilom koji uključuje humor, ironiju i oštru društvenu kritiku.
Lindo je takođe pisala romane i drame za odrasle; scenarista je filma La primera noche de mi vida (Prva noć mog života) i sarađivala je sa rediteljem Migelom Albaladehom na scenarijima Manolita Gafotasa i Ataque verbal (Verbalni napad). Takođe je adaptirala scenario Plenilunio iz romana njenog supruga Antonija Munjoz Moline.
Otkako je njen suprug Antonio Munjoz Molina imenovan za direktora Instituta Servantes u Njujorku, Lindo živi u Njujorku. Često piše za novine na španskom jeziku El País, pišući uvodnike, kao i priloge za druge časopise i novine.
Lindo je 1998. godine nagrađena nagradom Premio Nacional de Literatura Infantil y Juvenil (Nacionalna nagrada za književnost za decu i mlade) za svoju knjigu Los trapos sucios de Manolito Gafotas, a dobila je i nagradu Premio Biblioteca Breve za svoj roman za odrasle Una palabra tuya. [2] Njena sledeća knjiga, Lo que me queda por vivir[3] objavljena je 3. septembra 2010.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Knjige za decu[uredi | uredi izvor]
- Manolito Gafotas (Madrid: Alfaguara, 1994)
- Pobre Manolito (Madrid: Alfaguara, 1995)
- Olivia y la carta a los Reyes Magos (Madrid: SM, 1996)
- ¡Cómo molo! (Madrid: Alfaguara, 1996)
- La abuela de Olivia se ha perdido (Madrid: SM, 1997)
- Los trapos sucios (Madrid: Alfaguara, 1997)
- Olivia no quiere bañarse (Madrid: SM, 1997)
- Olivia no quiere ir al colegio (Madrid: SM, 1997)
- Olivia no sabe perder (Madrid: SM, 1997)
- Olivia tiene cosas que hacer (Madrid: SM, 1997)
- Olivia y el fantasma (Madrid: SM, 1997)
- Manolito on the Road (Madrid: Alfaguara, 1998)
- Yo y el imbécil (Madrid: Alfaguara, 1999)
- Amigos del alma (Madrid: Alfaguara, 2002)
- Bolinga (Madrid, Alfaguara, 2002)
- Manolito tiene un secreto (Madrid: Alfaguara, 2002)
- Mejor Manolo (Barcelona: Seix Barral, 2012)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/eb/Caf%C3%A9_con_Elvira_Lindo_-_26760260641.jpg/220px-Caf%C3%A9_con_Elvira_Lindo_-_26760260641.jpg)
Romani[uredi | uredi izvor]
- El otro barrio (Barcelona: Seix Barral, 1998)
- Algo más inesperado que la muerte (Madrid: Alfaguara, 2002)
- Una palabra tuya (Barcelona: Seix Barral, 2005)
- Lo que me queda por vivir (Barcelona: Seix Barral, 2010)
Kolekcije eseja[uredi | uredi izvor]
- Tinto de verano (Madarid: Aguilar, 2001)
- El mundo es un pañuelo [Tinto de verano 2] (Madrid: Punto de Lectura, 2002)
- Otro verano contigo [Tinto de verano 3] (Madrid: Punto de Lectura, 2003)
- Don de gentes (Madrid: Alfaguara, 2011)[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Elvira Lindo”. www.spainisculture.com. Arhivirano iz originala 02. 07. 2022. g. Pristupljeno 30. 4. 2021.
- ^ „Elvira Lindo gana el premio Biblioteca Breve con la obra 'Una palabra tuya'” [Elvira Lindo Wins the Premio Biblioteca Breve with the Work 'Una palabra tuya']. La Vanguardia (na jeziku: Spanish). Barcelona. EFE. 7. 2. 2005. Pristupljeno 5. 9. 2018.
- ^ „Elvira Lindo”. Elvira Lindo. 2010. Pristupljeno 2010-08-03.
- ^ „Elvira Lindo”. modernlanguages.sas.ac.uk. Arhivirano iz originala 17. 01. 2021. g. Pristupljeno 30. 4. 2021.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Elvira Lindo na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Elvira Lindo na sajtu Twitter
- Elvira Lindo na sajtu Facebook