Emanuel Levinas
Emanuel Levinas | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Emanuel Levinas |
Datum rođenja | 12. januar 1906. |
Mesto rođenja | Kaunas, Ruska Imperija |
Datum smrti | 25. decembar 1995.89 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Obrazovanje | Univerzitet Albert Ludvigs, Univerzitet u Strazburu |
Filozofski rad | |
Uticaji od | Martin Hajdeger |
Emanuel Levinas (franc. Emmanuel Levinas; Kaunas, 12. januar 1906 — Pariz, 25. decembar 1995) je bio francuski filozof (dobio francusko državljanstvo 1930) jevrejskog porijekla.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1906. godine u Kaunasu, Litvanija.
Nakon završenog srednjeg obrazovanja 1923. godine odlazi u Francusku, u Strazbur, gdje započinje filozofske studije kod Edmunda Huserla i Martina Hajdegera. Zatim studira na Sorboni kod Leona Brenšvika. Nakon studijskog boravka u Frajburgu 1930. godine objavljuje prvi veći rad o fenomenologiji u Francuskoj, pod nazivom „Teorija intuicije u Huserlovoj fenomenologiji“. Levinas se u ovom djelu priklanja Hajdegeru, zbog neistorijskog karaktera Huserlove fenomenologije. Inače, Levinas je uprkos kasnijem oštrom protivljenju Hajdegerovoj filozofiji uvijek tvrdio da „Bivstovanje i vrijeme“ spada među najljepše filozofske knjige.
U periodu od 1930. do 1939. godine objavljuje samo jedno djelo „O bijegu“.[2] U Morisu Blanšou u tom periodu nalazi najbližeg duhovnog prijatelja uprkos poznanstvu sa većinom filozofa savremenika među kojima je i Žan-Pol Sartr, o čemu svjedoči i knjiga iz 1975. godine naslovljena „O Morisu Blanšou“. Razdoblje 1939 — 1945. godine provodi u njemačkom logoru kao ratni zarobljenik. U tom razdoblju strada mu cijela porodica, koja je ostala u Litvaniji, kao žrtva nacističkih progona. To je razlog za odluku da više nikad ne stupi na tlo Njemačke. Međunarodnu nagradu Karl Jaspers dobija 1983. godine ali ovlašćuje sina da je primi u njegovo ime.
Posle rata postaje direktor Visoke izraelske orijentalne škole u Parizu. Kao rezultat studije i proučavanja Talmudovog djela, objavljuje dvije knjige: „Četiri talmudska čitanja“ i „Pet novih talmudskih čitanja“. Poslije objavljivanja prvog kapitalnog djela, „Totalitet i Beskonačno“ 1961. godine, dobija mjesto profesora filozofije u Poatjeu.[3]
Refernce[uredi | uredi izvor]
- ^ „Emmanuel Levinas Facts”. biography.yourdictionary.com. Pristupljeno 30. 1. 2020.
- ^ „Emmanuel Levinas”. plato.stanford.edu. Pristupljeno 30. 1. 2020.
- ^ „Emmanuel Lévinas”. britannica.com. Pristupljeno 30. 1. 2020.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- An Online Primary and Secondary Bibliography By the Dutch Levinas Society in cooperation with The University for Humanistics in Utrecht. Under supervision of Prof. dr. Joachim Duyndam.