Pređi na sadržaj

Emil Erlenmajer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Emil Erlenmajer
Lični podaci
Puno imeRihard August Karl Emil Erlenmajer
Datum rođenja(1825-06-28)28. jun 1825.
Mesto rođenjaTaunusštajn, Nemačka
Datum smrti22. januar 1909.(1909-01-22) (83 god.)
Mesto smrtiAšafenburg, Nemačka
ObrazovanjeUniverzitet u Gisenu
Naučni rad
PoljeOrganska hemija
InstitucijaMinhenska škola politehnike
Poznat poErlenmajer

Rihard August Karl Emil Erlenmajer (nem. Richard August Carl Emil Erlenmeyer; Taunusštajn, 28. jun 1825Ašafenburg, 22. januar 1909) bio je nemački hemičar, poznat i samo kao Emil Erlenmajer. Rođen je u Taunuštajnu, Nemačka.

Proveo je nekoliko godina kao farmaceut nakon svojih studija medicine.

Studirao je u Gisenu, ali ne kod Justusa fon Libiga, već je radio sa Libigovim studentom Vilom i sa Fresenijusom, a u Hajdelbergu je bio kod Fridriha Kekulea. Takođe se povezao i sa Robertom Bunsenom zbog proučavanja đubriva. Erlenmajer je bio profesor hemije u mihnenskoj školi politehnike od 1868. do 1883. godine. Njegov eksperimentalni rad uključivao je i otkriće i sintezu nekolicine organskih jedinjenja, npr. izobuterne kiseline (1865); godine 1861, izumeo je erlenmajer, laboratorijsku posudu koja nosi njegovo ime. Među prvima koji je prihvatio strukturne formule zasnovane na valenci, Erlenmajer je predložio modernu naftalensku formulu za dva benzenova prstena koja dele dva ugljenikova atoma.

Godine 1880. formulisao je Erlenmajerovo pravilo: Svi alkoholi u kojima je hidroksilna grupa vezana direktno za ugljenikov atom u dvostrukoj vezi, postaju aldehidi ili ketoni.

Morao je da napusti akademski rad 1883. godine zbog zdravstvenih problema, ali je nastavio da radi kao savetnik. Erlenmajer je umro u Ašafenburgu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]