Pređi na sadržaj

Episkopi zetski Ilarion

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Živopis koji prikazuje Svetog Ilariona, prvog vladiku zetskog svetosavske srpske arhiepiskopije, kapela pored Saborne crkve u Baru.

Ilarion Šišojević je bio prvi vladika zetskog vladičanstva (1220—1242), kojeg je 1220. postavio Sveti Sava. Ovaj podatak u svojoj Istoriji Crne Gore donosi mitropolit Vasilije Petrović.[1].

Tamo u Zeti je i sveti Sava postavio prvog arhijereja Ilariona Šišojevića godine 6723 (prim. - po starom računanju vremena od početne 5508. p.n.e).

Manastir Vranjina je sagrađen po blagoslovu Svetog Save, početkom XIII vijeka, a sagradio ga je njegov učenik Ilarion[2] , prvi vladika zetski. Po predanju, Sveti Sava je Ilariona sreo kako čuva ovce sa ostalom seoskom djecom, prepoznao u njemu dostojnog učenika i poveo ga sa sobom u manastir Hilandar. Ilarion se tamo zamonašio. Sa Hilandara je poslat u tadašnju Zetu, gdje je postavljen za prvog vladiku, sa sjedištem na Miholjskoj prevlaci. Nakon smrti Ilarion je sahranjen u manastiru Vranjina.[3] Sahranjen je na lijevoj strani priprate, pri zidu. Arhimandrit Nićifor Dučić je pisao da je Ilarionova grobnica bila uzdignuta jedan lakat iznad poda. Manastir su srušili Turci 1843. godine. Na bedrenici te grobnice bilo je napisano: zdje prestavi se rab boži Ilarije jepiskup zetski zdatelj mjesta sego svjetago... U istom redu je bila i godina, ali se nije mogla pročitati. Bilješku o tome je imao mitropolit Ilarion Roganović, koji je kao đak bio kod igumana Isaije u Vranjini. Pavle Rovinski je kasnije zatekao polovinu te ploče, što potvrđuje istinitost bilješke mitropolitove. [4]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tomanović, Lazar (2007). Putopisna proza. Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi.