Pređi na sadržaj

Ernest Bošnjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ernest Bošnjak
Datum rođenja(1876-01-01)1. januar 1876.
Mesto rođenjaSomborAustrougarska, danas Srbija
Datum smrti9. avgust 1963.(1963-08-09) (87 god.)
Mesto smrtiSomborSFR Jugoslavija, danas Srbija
Zgrada nekadašnjeg bioskopa Zvezda

Ernest Bošnjak (Sombor, 1. januar 1876 — Sombor, 9. avgust 1963) bio je osnivač jugoslovenske kinematografije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sa Manakijem iz Bitolja bio je prvi jugoslovenski snimatelj, reditelj i producent, štamparski radnik i novator u štamparstvu, izdavač i urednik mnogih listova i novina u Somboru Bunjevačkog porekla. Štamparski zanat izučio je u Somboru, a kao štamparski radnik radio je u Budimu, Pešti, Segedinu i Sombathelju, gde je stekao veliko tipografsko iskustvo, postao novator u štamparstvu, pa za ovo bio i nagrađivan. U Sombor se vratio 1906. godine i ovde osnovao svoju štampariju i pečatoreznicu. U svom gradu proveo je ceo životni vek, radeći u struci do penzionisanja.

Bošnjak nije bio samo tipograf, nego i kompletan grafičar koji je sam crtao i rezao slova i klišee za listove i plakate na linoleumu, drvetu i drugim materijalima. U Bošnjakovoj štampariji štampali su se mnogi somborski listovi i časopisi, kraćeg ili dužeg veka, kako pre prvog, tako i između dva svetska rata. Mnogim od ovih listova Bošnjak je bio ne samo štampar, nego i vlasnik, a nekima i urednik.

Bošnjak je 1906. godine doneo u Sombor kino-projektor i otvorio bioskop, prvo u zgradi pozorišta, a posle u jednoj velikoj šupi na Vašarištu. Tu je prikazivao razne filmske žurnale i kraće komične zabavne filmove koje je nabavljao od evropskih distributera. Uoči I svetskog rata sagradio je zgradu za svoj bioskop „Arena“ (današnji bioskop „Zvezda").

Pristalica filma i entuzijasta koji je vizionarski predviđao da će film, ta „sedma umetnost“, jednog dana postati svakodnevna potreba ljudi, Bošnjak je i sam počeo da snima filmove. Godine 1909. snimio je prvu igranu filmsku storiju, dugu 120 metara, koja predstavlja igru devojaka u somborskom parku. Snimao je i dokumentarne filmove o narodnim običajima i narodnim igrama Srba, Mađara, Rusina i Nemaca u Bačkoj.

Uoči prvog svetskog rata preduzeo je kod somborske i novosadske opštine akciju da osnuje filmsko preduzeće, ali ga je rat u tome omeo. Posle Prvog svetskog rata bavio se štamparstvom, ali i snimanjem kratkih storija, žurnala, dokumentarnih, pa i igranih filmova.

Za zasluge na razvoju jugoslovenskog filma dobio je državnu penziju. Umro je u Somboru 1963. godine.

Reportaže:[uredi | uredi izvor]

  • U carstvu Terpsihore (1910)
  • Otkrivanje spomenika Ferencu Rakociju (1912)
  • Moja draga kolevka
  • Dr. Orlov (nezavršen)
  • Javni čas sokolske omladine (1930)
  • Procesija rimokatoličke župe (1932)

Igrani filmovi:[uredi | uredi izvor]

  • Laži mene radi (1923)
  • Faun (1924)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]