Ernest Bošnjak
Ernest Bošnjak | |
---|---|
![]() | |
Datum rođenja | 1. januar 1876. |
Mesto rođenja | Sombor, Austrougarska, danas Srbija |
Datum smrti | 9. avgust 1963.87 god.) ( |
Mesto smrti | Sombor, SFR Jugoslavija, danas Srbija |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/42/Zgrada_nekada%C5%A1njeg_bioskopa_Zvezda.jpg/200px-Zgrada_nekada%C5%A1njeg_bioskopa_Zvezda.jpg)
Ernest Bošnjak (Sombor, 1. januar 1876 — Sombor, 9. avgust 1963) bio je osnivač jugoslovenske kinematografije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Sa Manakijem iz Bitolja bio je prvi jugoslovenski snimatelj, reditelj i producent, štamparski radnik i novator u štamparstvu, izdavač i urednik mnogih listova i novina u Somboru Bunjevačkog porekla. Štamparski zanat izučio je u Somboru, a kao štamparski radnik radio je u Budimu, Pešti, Segedinu i Sombathelju, gde je stekao veliko tipografsko iskustvo, postao novator u štamparstvu, pa za ovo bio i nagrađivan. U Sombor se vratio 1906. godine i ovde osnovao svoju štampariju i pečatoreznicu. U svom gradu proveo je ceo životni vek, radeći u struci do penzionisanja.
Bošnjak nije bio samo tipograf, nego i kompletan grafičar koji je sam crtao i rezao slova i klišee za listove i plakate na linoleumu, drvetu i drugim materijalima. U Bošnjakovoj štampariji štampali su se mnogi somborski listovi i časopisi, kraćeg ili dužeg veka, kako pre prvog, tako i između dva svetska rata. Mnogim od ovih listova Bošnjak je bio ne samo štampar, nego i vlasnik, a nekima i urednik.
Bošnjak je 1906. godine doneo u Sombor kino-projektor i otvorio bioskop, prvo u zgradi pozorišta, a posle u jednoj velikoj šupi na Vašarištu. Tu je prikazivao razne filmske žurnale i kraće komične zabavne filmove koje je nabavljao od evropskih distributera. Uoči I svetskog rata sagradio je zgradu za svoj bioskop „Arena“ (današnji bioskop „Zvezda").
Pristalica filma i entuzijasta koji je vizionarski predviđao da će film, ta „sedma umetnost“, jednog dana postati svakodnevna potreba ljudi, Bošnjak je i sam počeo da snima filmove. Godine 1909. snimio je prvu igranu filmsku storiju, dugu 120 metara, koja predstavlja igru devojaka u somborskom parku. Snimao je i dokumentarne filmove o narodnim običajima i narodnim igrama Srba, Mađara, Rusina i Nemaca u Bačkoj.
Uoči prvog svetskog rata preduzeo je kod somborske i novosadske opštine akciju da osnuje filmsko preduzeće, ali ga je rat u tome omeo. Posle Prvog svetskog rata bavio se štamparstvom, ali i snimanjem kratkih storija, žurnala, dokumentarnih, pa i igranih filmova.
Za zasluge na razvoju jugoslovenskog filma dobio je državnu penziju. Umro je u Somboru 1963. godine.
Reportaže:[uredi | uredi izvor]
- U carstvu Terpsihore (1910)
- Otkrivanje spomenika Ferencu Rakociju (1912)
- Moja draga kolevka
- Dr. Orlov (nezavršen)
- Javni čas sokolske omladine (1930)
- Procesija rimokatoličke župe (1932)
Igrani filmovi:[uredi | uredi izvor]
- Laži mene radi (1923)
- Faun (1924)
- Skulptura Ernesta Bošnjaka u pešačkoj zoni u centru Sombora
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vasiljević, Stevan Znameniti Somborci, Slavija. . Нови Сад. 1989. ISBN 978-86-431-0003-5.