Žana od Francuske, vojvotkinja Berija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žana Francuska
Žana Valoa
Lični podaci
Puno imeŽana Valoa
Datum rođenja(1464-04-23)23. april 1464.
Mesto rođenjaNogen le Roj, Kraljevstvo Francuska
Datum smrti4. februar 1505.(1505-02-04) (40 god.)
Mesto smrtiBurž, Kraljevstvo Francuska
GrobManastir Anonkada
Porodica
SupružnikLuj XII
RoditeljiLuj XI
Šarlota Savojska
DinastijaDinastija Valoa
Francuska kraljica
Period1498.
PrethodnikAna od Bretanje
NaslednikAna od Bretanje

Žana Francuska (francuski: Jeanne de France, Jeanne de Valois; 23. april 1464. – 4. februar 1505) je bila francuska kraljica 1498. godine, kao prva supruga Luja XII, i svetica rimokatoličke crkve. Osnovala je "Red Blagovesti Blaženoj Devici Mariji", u kome je služila kao opatica. Iz ovog reda je kasnije nastala verska zajednica "Apostolskih sestara" posvećena prazniku Blagovesti, osnovan 1787. godine radi podučavanja dece iz siromašnih porodica. Kanonizovana je 28. maja 1950. godine kao Sveta Žana Valoa. Proslavlja se 4. februara.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Žana je rođena 23. aprila 1464. godine u dvorcu Pjera de Breze, pouzdanog pratioca svoga dede, francuskog kralja Šarla VII. Bila je druga ćerka francuskog kralja Luja XI i njegove druge supruge Šarlote Savojske. Imala je brata, francuskog kralja Šarla VIII i sestru Anu Francusku. Ubrzo nakon njenog rođenja, kralj je potpisao sporazum o ženidbi svog rođaka Luja, vojvode Orleanskog (kasnijeg kralja Luja XII), koji je u to vreme imao dve godine.[1] Žana se rodila bolesna i deformisana. Imala je grbu na leđima i rođena je hroma, što sugeriše da je imala zakrivljenost kičme.[2]

Kralj Luj, pošto je često bio udaljen od kuće zbog kraljevskih dužnosti, poverio je staranje nad svojim ćerkama Žanom i Anom, baronu Fransoi Linieru i njegovoj supruzi Anom de Kulan. Par, koji je bio bez dece, ophodio se prema Žani sa ljubavlju. Preuzimajući brigu o njenom obrazovanju, učili su je poeziji i matematici, slikanju, vezenju i muzici. Žanini staratelji bili su i iskreni vernici, te su svoje ukućane učili osnovama rimokatoličke vere. U mladosti, otac joj je dozvolio da odabere ispovednika koga želi. Ona se odlučila za fra Žana de la Fontena, čuvara franjevačkog manastira u Ambroizu. Kralj je prihvatio njen izbor. Uprkos udaljenosti između njih, često je putovao kako bi video svoju ćerku. Žana je praktikovala dugotrajne molitve. Baron ju je podržavao u tome i imao je popločanu stazu između dvorca i kapele, izrađenu upravo za Žanu, kako bi lakše hodala po lošem vremenu. Pod Fontenovim duhovnim vođstvom, primljena je u Treći red Svetog Franje.[3]

Godine 1471. kralj Luj XI je naručio katekizam molitve "Zdravo Marijo", koji se imao čitati u celom kraljevstvu. Žana je bila snažno vezana za ovu molitvu. Kasnije će napisati da je iste godine primila proročanstvo od Device Marije da će jednog dana stvoriti versku zajednicu u čast Bogorodice.[4]

Brak[uredi | uredi izvor]

Žanin portret kao kraljice Francuske.

Kralj Luj je 1473. godine potpisao bračne ugovore za svoje ćerke. Žana se 8. septembra 1476. godine, u dobi od 12 godina, udala za mladog Luja, vojvodu Orleanskog, u Montrihardu. Luj Orleanski je bio primoran da se oženi svojom hendikepiranom i navodno sterilnom rođakom Žanom. Čineći to, stariji Luj se nadao da će ugasiti porodicu Orleanskih, ogranak Valoa.[5][6] Luj nije bio zadovoljan prisilnim brakom, a to se odrazilo i na tretman njegove mlade supruge.

Stariji Luj je umro 1483. godine, a nasledio ga je sin Šarl. Pošto je on još uvek bio dete, njegova sestra Ana postala je regent kraljevstva. Do 1484. godine vojvoda je započeo niz novih kampanja protiv Kraljevistva. To je trajalo do 1488. godine kada su ga kraljevske trupe zarobile. U tom periodu rodio je nelegitimnog sina Mihela de Busija, koji je kasnije postavljen za biskupa u Buržu. Žana je upravljala Lujevim oblastima tokom njegovog tamnovanja, posebno se aktivirajući u oblastima Milana i Estea.[4] Zalagala se da joj se muž oslobodi. Vojvoda Luj oslobođen je 1491. godine. Nekoliko godina kasnije, pratio je kralja Šarla na njegovom vojnom pohodu u Italiji.[7]

Luj je aprila 1498. godine došao na vlast, posle iznenadne smrti Žaninog brata, kralja Šarla VIII. Odmah je zatražio od pape da mu se brak poništi, kako bi se oženio kraljevom udovicom Anom od Bretanje, u nadi da će mu ona doneti u miraz Vojvodstvo Bretanju. Na sudskom procesu za razvod braka Luj nije istakao da je brak nevažeći zbog bliskog srodstva, kako bi se očekivalo.[8] U ovo vreme bili su česti raskidi braka usled bliskog krvnog srodstva. Luj je tvrdio da je brak sklopljen u vreme kada su mladenci bili previše mladi, te je zbog toga bio nezakonit. Takođe, brak nikada nije konzumiran zbog fizičke deformacije Žane.[4] Papa Aleksandar VI je zbog političkih razloga odobrio poništenje braka.

Komisija koju je imenovao papa utvrdila je da je brak nevažeći zbog nedostatka saglasnosti. Prema tome, presuda je bila protiv kraljice.[9] Poništenje braka proglašeno je 15. decembra 1498. godine. Žana je odstupila rekavši da će se moliti za svog bivšeg muža. Postala je vojvotkinja Berija i povukla se u Burž, glavni grad vojvodstva.[10]

Verski život i svetost[uredi | uredi izvor]

Žanin suprug Luj XII.

Kada se povukla u Bretanju, Žana se posvetila duhovnom životu, pod rukovodstvom blaženog Gabrijela Marija. On ju je pripremao za primanje monaškog čina. Podržao ju je u namerama da osnuje novi verski red: "Red Blagovesti Blažene Device Marije". Red je osnovan u čast Blagovesti (najave Mariji od strane Anđela da će postati majka Isusa Hrista, iako je bila devica). Osnovan je kao nezavisna grada Klarisa. Do maja 1500. godine imao je 11 članica, koje su činile jezgro novog reda. Pravila koja je napisala Žana za svoj verski red odobrio je 12. februara 1502. godine papa Aleksandar. Sledeće godine započeta je izgradnja prvog manastira. Na Duhove 1504. godine, Žana i fra Gabrijel Marija položili su zakletve i postali suosnivači reda. Dana 21. novembra iste godine, Žana i ostale članice, na praznik Vavedenja, zavetovale su se na pravila reda.[11]

Žana je umrla 4. februara 1505. godine. Sahranjena je u kapeli manastira Anonkijada. Njen grob je oskrnavljen, a njeno telo je pronađeno raskomadano. Hugenoti su ga spalili tokom pljačke Burža 27. maja 1562. godine.[12] Ubrzo nakon Žanine smrti govorilo se da su se na njenom grobu javila čuda i isceljena. Postupak njene kanonizacije započeo je 1631. godine. Papa Benedikt XIV ju je beatifikovao 21. aprila 1742. godine. Kanonizovana je 28. maja 1950. godine[13] od strane pape Pija XII.[14]

Zaostavština[uredi | uredi izvor]

Monahinje Žaninog reda još uvek se drže pravila koja je uspostavila bivša francuska kraljica. Monahinje ovog reda žive u manastirima po Francuskoj, Belgiji, Kostariki, Poljskoj, dok verske sestre služe u Belgiji, Burundiju, Kamerunu, Demokratskoj Republici Kongo, Francuskoj i Gvatemali.[15]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Šarl V
 
 
 
 
 
 
 
8. Šarl VI
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Žana Burbon
 
 
 
 
 
 
 
4. Šarl VII
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Štefan III, vojvoda Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
9. Izabela od Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Tadea Vikonti
 
 
 
 
 
 
 
2. Luj XI
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Luj I Anžujski
 
 
 
 
 
 
 
10. Luj II Anžujski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Marija od Bloa
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija Anžujska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Huan I od Aragona
 
 
 
 
 
 
 
11. Jolanda od Aragona (umrla 1442)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Violante de Bar
 
 
 
 
 
 
 
1. Žana Valoa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Amadeo VII od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
12. Antipapa Feliks V
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Bon od Berija
 
 
 
 
 
 
 
6. Luj, vojvoda Savojski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Filip II Smeli
 
 
 
 
 
 
 
13. Marija od Burgundije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Margarita III Flandrijska
 
 
 
 
 
 
 
3. Šarlota od Savoje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Džejms I od Kipra
 
 
 
 
 
 
 
14. Janus Kiparski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Helvisa od Braunšvajga
 
 
 
 
 
 
 
7. Ana od Kipra
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Žan I, grof La Marša
 
 
 
 
 
 
 
15. Šarlota Burbon de la Marš
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Katarina Vendom
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Vie de sainte Jeanne de France". L'Ordre de la Vièrge Marie (na francuskom).
  2. ^ Gibson, Mary Lou. "Saints for our times: French saint endured much torment from her family", Diocese of Austin, February 8, 2013 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. avgust 2017) Archived 14 October 2015 at the Wayback Machine
  3. ^ "St. Joan of Valois". AmericanCatholic.org. Archived from the original on 20 January 2012.
  4. ^ a b v Capes, Florence. "St. Jeanne de Valois." The Catholic Encyclopedia Vol. 8. New York: Robert Appleton Company, 1910. 10 October 2015
  5. ^ André Vauchez, Michael Lapidge, "Encyclopedia of the Middle Ages: A-J", p.776, 2000
  6. ^ "The Eclectic Magazine of Foreign Literature, Science, and Art, Volume 33", p.42, 1854
  7. ^ "Vie de sainte Jeanne de France". L'Ordre de la Vièrge Marie (in French).
  8. ^ Hale, str. 15
  9. ^ Hale, str. 16
  10. ^ "St. Joan of Valois". Catholic.org. Retrieved: 26 October 2014.
  11. ^ "Vie de sainte Jeanne de France". L'Ordre de la Vièrge Marie (in French).
  12. ^ St. Ambroise church, Bourges website (na francuskom); accessed 14 April 2014.
  13. ^ "Pope Pius XII". Archived from the original on 24 October 2007.
  14. ^ "St. Jeanne de Valois profile, Catholic Forum website". Archived from the original on 9 November 2007.
  15. ^ "Vie de sainte Jeanne de France". L'Ordre de la Vièrge Marie (na francuskom).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hale, J. R., Renaissance Europe: Individual and Society, 1480–1520, New York: Harper & Row, 1972.
  • Jones, Terry. "Patron Saint Index". Catholic Forum website. Archived from the original on 28 April 2012.Retrieved 27 June 2008
  • Herbermann, Charles, ed. (1913). "St. Jeanne de Valois". Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
Žana od Francuske, vojvotkinja Berija
Bočni ogranak Dinastija Kapeta
Rođenje: 23. april 1464. Smrt: 4. februar 1505.
Francusko kraljevstvo
Francuska kraljica
7. april 1498. – 15. decembar 1498.
Upražnjeno
Sledeći nosilac titule:
Ana od Bretanje