Pređi na sadržaj

Ivan Ivić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Ivić
Ivan Ivić
Puno imeIvan Ivić
Datum rođenja(1935-02-20)20. februar 1935.
Mesto rođenjaIvićevi (Crna Trava), Kraljevina Jugoslavija

Ivan Ivić (Ivićevi, Crna Trava, 20. februar 1935) je psiholog i profesor univerziteta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Odrastao je u rodnom mestu, osnovnu školu završio u Crnoj Travi, niže razrede gimnazije u Nišu, a više u Skoplju. Diplomirao je na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta, u Beogradu 1959. godine. Na istom odeljenju izabran je potom za saradnika na predmetu Dečja psihologija, zatim, 1962. za asistenta. 1975. godine odbranio je doktorsku disertaciju sa temom „Poreklo i razvoj simboličke funkcije kod dece“. Naredne godine postaje vanredni profesor za predmet „Razvoj rane psihologije“, da bi 1987. postao redovni profesor Filozofskog fakulteta, u Beogradu. Njegova doktorska disertacija je objavljena 1978. godine u Nolitovoj ediciji „Sazvežđa“ pod naslovom „Čovek kao animal symbolicium“.

Sve svoje naučno istraživanje Ivan Ivić je posvetio intelektualnom razvoju i sposobnosti za učenje kod dece. Bio je upravnik Instituta za psihologiju, predsednik Programskog komiteta Svetske organizacije za predškolsko vaspitanje, rukovodilac međunarodnog projekta „Antologija tradicionalnih dečjih igara“, koji je realizovan u okviru Svetske organizacije za predškolsko vaspitanje i pomoć u UNESKO-u, predstavnik Jugoslavije u Komitetu za obrazovanje u OECD-u u Parizu, član Prosvetnog saveta Srbije, ministar za nauku u Panićevoj Vladi Srbije i Crne Gore... Inicijator je osnivanja Saveta za prava deteta Vlade Srbije i član tog saveta od osnivanja 2004. do danas, rukovodilac radne grupe koja je izradila Nacionalni plan akcije za decu, prvi strateški dokument u Srbiji u kome je definisana dugoročna politika države prema deci. Višegodišnji je predsednik organizacije Prijatelji dece Srbije, najstarije i najznačajnije organizacije koja se bavi društvenim položajem dece i njihovim pravima.

Bio je urednik biblioteke „Savremena psihologija saznanja o detetu“ u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva u Beogradu koja je objavljena u deset tomova, te član Uređivačkog odbora „Psihološke biblioteke“ u Nolitu.

U svom dugogodišnjem radu obrazovao je 42 generacije psihologa, posebno u oblasti razvojne dečje psihologije. Izveo je 25 magistara i 25 doktora nauka iz oblasti razvojne psihologije. Objavio je preko 100 naučnih radova u domaćim i stranim naučnim časopisima i sedam knjiga kao samostalni ili kao prvi autor i niz priručnika i uputstava vezanih za nastavu.

Živi i radi u Beogradu.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada za životno delo Društva psihologa Srbije, 2012;
  • Nagrada Vitez poziva za autonomiju profesije, LEX, 2009;
  • Nagrada grada Beograda za najbolje delo u oblasti obrazovanja u 2009. za Ivić, I., Pešikan, A., Antić S., Vodič za dobar ucbenik;
  • Francusko odlikovanje „Chevalier des Palmes Academiques“ 2003;
  • Medalja Jakob Gogebašvili, nacionalno odlikovanje u Gruziji za zasluge u razvoju obrazovanja 1999;
  • Orden rada sa zlatnim vencem za naučnu delatnost u oblasti udžbenika, 1985;
  • Nagrada Borislav Stevanović za naučni doprinos razvoju psihologije, 1977, 1989 ;
  • Nagrada Žiža Vasić za popularizaciju psihologije, 1983;
  • Oktobarska nagrada grada Beograda za najbolji naučni rad iz društvenih nauka, za Ivić I., Milinković M., Rosandić R. i Smiljanić V Merenje i razvoj inteligencije, I i II tom,1976.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Čovek kao animal symbolicium, 1978, 1987, 2015, 2016;
  • Razvoj pojmova konzervacije, Psihologija, 1972;
  • Ivić,I., Milinković,M., Bukvić,A., A.Pešikan, Test za ispitivanje zrelosti za polazak u školu (TIP 1), 1987;
  • Ivić, I. i saradnici, Vaspitanje dece ranog uzrasta, Beograd, 1983, 1986, 2010;
  • Traditional Games and Children of today, sa saradnicima, Beograd 1986;
  • Ivić, I., Lav S. Vigotski: Profils of educators, Prospects,1989,1989;
  • A Draft of a Necessary Curriculum Theory, u Towards a Modern Learner-centred Curriculum, Institut for Educational Research - UNESCO-UNICEF,1996;
  • Theories of Mental Development and Assessing Educational Outcomes (u Making Education Count: Developing and using International Indicators, OECD, 1998;
  • Comprehensive Analyses of the System of the Primary Education in FR Yugoslavia, Unicef, 2001;
  • Ivić, I., Pešikan,A. i Antić, S, Aktivno učenje 2 , UNICEF, 2001, 2002, 2003;
  • Ivić, I., Pešikan,A. i Antić, S, Active Learning 2, UNICEF, 2003;
  • Ivić, I., Pešikan, A., Antić S., Vodič za dobar udžbenik, 2008, 2009, 2012;
  • Ivić, I., Pešikan,A., Antić, S.(2013). Textbook Quality. V&R Unipres Goetingen;
  • Obrazovanje i razvojni problemi Srbije, 2014;
  • Obrazovanje kao razvojni resurs Srbije: strateški pogled, u Obrazovanje - razvojni resurs Srbije, SANU, 2015;
  • Pešikan A. i Ivić,I., Widening the gap: inequity in Serbian education system, in Fifty years of tne Coleman Report, 2017;
  • Printed and digital media: Printed and digital textbooks. CEPS Journal, 9(3), 25-49, 2019;
  • Ivić,I, Pešikan, A. i Kostić, A, Ključni podaci o obrazovanju u Srbiji, SANU, 2021;
  • Mozg-mыslь-slovo, kulьturno-istoričeskaя psihologiя, 2023, Kazanj, tom19.

Prevod na ruski[uredi | uredi izvor]

  • Čelovek kak animal simbolicium: Razvitie simvoličeskih sposobnosteй, Kazanj, 2016.

Prevod na engleski[uredi | uredi izvor]

  • The Human as Animal Symbolicum: Origins of Symbolic Function, Springer, Švajcarska, 2024.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Žarko Trebješanin: Čovek kao simbolička životinja, Politika, 6. februar, 2016;
  • Intervju - Ivan Ivić: Lutanja i stranputice srpskog obrazovanja, Vreme, 6. oktobar, 2021;
  • Ranko Bugarski: Čovek u svetu simbola, Kultura, 1997, br.47.
  • Simon Simonović Monka: Ljudi moga zavičaja, život i delo poznatih Crnotravaca, 2000,

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • [1] Razgovor s prof. Ivićem povodom prevoda knjige Čovek kao animal symbolicium na ruski, 2016.
  • [2] Intervju s profesorom Ivanom Ivićem: Lutanja i stranputice srpskog obrazovanja
  • [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2012) Biografija
  • [4] Intervju dr Ivan Ivića
  • [5] Savet za prava deteta
  • [6] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2021) Nauka ne stanuje više ovde, 13. Novembar 1993