Imhotep

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skulptura Imhotepa u Luvru

Imhotep (staroegipatski: ỉỉ-m-ḥtp *jā-im-ḥātap, "onaj koji dolazi u miru") je bio egipatski beležnik, vezir faraona Džosera i glavni arhitekta faraonove piramide, prve egipatske piramide iako je bila stepenasta piramida[1][2] i vrhovni sveštenik boga Ra u Heliopolisu.[3] Živeo je oko 2650. p. n. e. u vreme Starog carstva (2635—2155. p. n. e.) Njegovo ime je pronađeno na postolju skulpture faraona Džosera iz III dinastije, pronađene 1926. u Sakari. Ipak uprkos tome što je bio glavni arhitekta prve egipatske piramide i što je glorifikovan i nakon smrtni deifikovan, istoričari na znaju mnogo o njegovom životu.

Danas se smatra da je Imhotep bio polihistor:[4] pesnik,[5] sudija,[5] inženjer,[6] čarobnjak, beležnik,[6] astronom,[7] astrolog,[7] i lekar.[8][5][9][10][11] Ovakvo mišljenje vlada zato što su se hiljadama godina nakon njegove smrti pričale legende o njemu i tome šta je sve postigao, ali ne postoje pouzdani istorijski izvori da ovo potvrde. Nijedan tekst napisan tokom njegovog života, a koji navodi njegove uloge u Egipatskom društvu nije pronađen niti se njegovo ime spominje više od 1200 godina nakon njegove smrti.[12][13] Jedino 3 natpisa koja su nastala u vremenu kada je on živeo su pronađena i navode ga kao faraonovog savetnika, a prvi tekstovi koji ga spominju se javljaju tek tokom vladavine Amenhotepa III (oko 1391 - 1353 pre nove ere; Novo carstvo). Prvi zapisani tekstovi koji pominju Imhotepove sposobnosti lečenja su napisani tokom Trideseta egipatska dinastijatridesete dinastije (380—343. p. n. e.), kada je prošlo više od 2200 godina od njegove smrti.[14][15]

Imhotep je bio jedan od samo dvojice običnih ljudi koji su bili deifikovani u starom Egiptu - drugi je bio Amenhotep, sin Hapua. Centar njegovog kulta je bio u Memfisu. Mesto gde je Imhotep sagradio svoju grobnicu u kojoj je sahranjen nije poznato uprkos brojnim pokušajima da se nađe.[16] Smatra se da se nalazi u Sakari, ali to nije potvrđeno.

Istorijska potvrda[uredi | uredi izvor]

Džoserova piramida

To da je Imhotep stvarna istorijska ličnost potvrđuju dva napisa koja su nastala tokom njegovog života: jedan natpis na bazi Džoserove statue i grafiti na zidu Sekemketove stepenaste piramide.[17][18] Natpis u Sekmektovoj piramidi takođe ukazuje na to da je Imhotep živeo duže od Džosera, jer je pomagao i njegovom nasledniku u podizanju piramide iako je rad na njoj obustavljen zbog kratkog perioda vladavine faraona.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Imhotep je bio jedan od glavnih zvaničnika faraona Džosera. Egiptolozi smatraju da je on dizajnirao Džoserovu piramidu, stepenastu piramidu u Sakari podignutu između 2630. i 2611. godine pre nove ere.[19] Moguće je da je on odgovoran i za prvu upotrebu kamenih stubova koji drže građevinu.[20] Ipak, ovo mu se tek kasnije pripisalo i tokom života nije dobio zasluge za to da je dizajnirao prvu stepenastu piramidu.[21]

Džoserova stepenasta piramida je svakako prva egipatska piramida i prvi spomenik sagrađen od klesanog kamena. Iako je u početku bila građena kao mastaba (arapska reč koja znači klupa) kakve su do tada bile kraljevske i plemićke grobnice, njena veličanstvenost pokazuje veliku moć i prestiž egipatske monarhije. Imhotep ju je izgradio tako što je napravio šest trapezastih mastaba složenih jednu na drugu, čime je dobio oblik stepenaste piramide unutar piramidskog kompleksa koji je okružen visokim zidom. Neki veruju da je arhitekt to učinio da bi se grobnica videla preko zida koji je okružuje. Piramida je središnje obeležje pogrebnog kompleksa koji liči na palatu i prvobitno je bila obložena belim krečnjakom.

Mit o Imhotepu[uredi | uredi izvor]

Hram Imhotepa podignut na ostrvu File za vreme vladavine Ptolemeja II

Dva hiljade godina nakon njegove smrti Imhotepov status je toliko porastao da se smatrao bogom medicine i lečenja. Na kraju je bio poistovećen sa Totom, bogom arhitekture, matematike, medicine i zaštitnikom pisara.

Bio je obožavan u Tebi kao "brat" Amenhotepa, sina Hapua, još jednog deifikovanog arhitekte, u hramovima koji su bili posvećeni bogu Totu.[22][23] Imhotepa su drevni Grci dovodili u vezu sa Asklepijem.[24]

Po legendi, Imhotepova majka je bila smrtnica koja se zvala Kheredu-ank, iako se i ona kasnije obožavala kao polu-boginja.[25] Postoje i druge priče. Zato što se Imhotep smatrao "Sinom boga Ptaha"[26] po nekim verzijama je Sekmet bila njegova majka.

Stela gladi koja je nastala tokom Ptolemejskog perioda (305. - 30. p. n. e.) opisuje o gladi koja je trajala sedam godina tokom vladavine faraona Džosera i koju je Imhotep okončao. Drugi, demotski papirus iz 2. veka nove ere sadrži najdužu priču o Imhotepu.[27] U priči se spominju faraon Džoser i Imhotep, ali i njegov otac Ptah, njegova majka Khereduank i njegova mlađa sestra Renpetneferet.[28]

Medicina[uredi | uredi izvor]

Slika prizivanja boga medicine Imhotepa

Egiptolog Džejms Piter Alen navodi da su ga "grci izjednačavali sa njihovim bogom medicine, Asklepijem, iako ironično nema dokaza da je Imhotep bio lekar."[29] Skulture iz Ptolemejskog perioda ga prikazuju kao mudrog pisara koji sedi sa smotanim papirusom na dlanovima.

Pretpostavke o vezi sa biblijskim prorokom Josifom[uredi | uredi izvor]

Pojedini arheolozi i istoriografi poistovećuju Imhotepa sa biblijskim prorokom Josifom. Naime, veliki broj činjenica vezanih za živote jednoga i drugoga se poklapaju. Obojica nisu kraljevskog porekla ali su bili izuzetno bliski faraonu. Oboje su cenjeni kao veliki mudraci, lekari, arhitekte, graditelji. Obojica su živeli 110 godina. Gradnja prvih piramidalnih građevina se vezuje za obojicu, a nije bio redak slučaj u tim vremenima da Jevreji pripadnike svoga naroda nizaivaju jevrejskim imenom iako on zvanično nosi egipatko ime. To je bio slučaj kod gotovo svih stranaca koji su radili u faraonovoj administraciji.

Imhotep u fikciji[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Ostracon The Journal of the Egyptian Study Society Vol 15, Number 1; Winter 2003-04: Step Pyramid Within, Charles Rigano pp. 2-6
  2. ^ „IN THIS ISSUE... THE STEP PYRAMID WITHIN Charles Rigano. THE BURKE S RESURRECTION MACHINE Susan Cottman. COLOR: THIS IS AN EXPERIMENT the Editors - PDF Free Download”. 
  3. ^ Dobrowolska; et al. (2006), Heliopolis: Rebirth of the City of the Sun, American Univ in Cairo Press, str. 15, ISBN 9774160088 .
  4. ^ „The Egyptian Building Mania”. Ancientworlds.net. Arhivirano iz originala 14. 6. 2011. g. Pristupljeno 29. 8. 2018. 
  5. ^ a b v Musso, C. G. (2005). Imhotep: The Dean among the Ancient Egyptian Physicians
  6. ^ a b Pickett, A. C. (1992). "The Oath of Imhotep: In Recognition of African Contributions to Western Medicine", Journal of the National Medical Association, p. 636.
  7. ^ a b Ostrin, S. L. (2002). Imhotep ..... First, Last, and Always, Bull Anesth Hist, p. 1.
  8. ^ William Osler, The Evolution of Modern Medicine, Kessinger Publishing (2004), pp. 12
  9. ^ Willerson, J. T., & Teaff, R. (1995). Egyptian Contributions to Cardiovascular Medicine, Tex Heart I J, p. 194.
  10. ^ Highfield, R. (2007). „How Imhotep gave us medicine”. The Telegraph. London. 
  11. ^ Herbowski, L. (2013). The Maze of the Cerebrospinal Fluid Discovery, Anat Res Int, p. 5.
  12. ^ Teeter, E. (2011). Religion and Ritual in Ancient Egypt, p. 96.
  13. ^ Baud, M. (2002). Djéser et la IIIe dynastie, p. 125. (na farncuskom).
  14. ^ Baud, M. (2002). Djéser et la IIIe dynastie, p. 127. (na francuskom).
  15. ^ Wildung, D. (1977). Egyptian Saints – Deification in Pharaonic Egypt, p. 44.
  16. ^ „Lay of the Harper”. Reshafim.org.il. Pristupljeno 23. 6. 2015. 
  17. ^ Jaromir Malek. "The Old Kingdom" in The Oxford History of Ancient Egypt by Ian Shaw (ed.) Oxford University Press paperback 2002. p. 92–93
  18. ^ J. Kahl "Old Kingdom: Third Dynasty" in The Oxford Encyclopedia of Ancient Egypt by Donald Redford (ed.) Vol. 2, p. 592
  19. ^ Barry J. Kemp, Ancient Egypt, Routledge (2005), p. 159
  20. ^ Baker & Baker 2001, str. 23.
  21. ^ Romer 2013, str. 294–295.
  22. ^ Patrick Boylan (1922). Thoth or the Hermes of Egypt: A Study of Some Aspects of Theological Thought in Ancient Egypt. Oxford University Press. str. 166—168. 
  23. ^ M. Lichtheim (1980). Ancient Egyptian Literature. 3. The University of California Press. str. 104. 
  24. ^ Geraldine, Pinch (17. 9. 2002). Handbook of Egyptian mythology. Santa Barbara, Calif. ISBN 9781576072424. OCLC 52716451. 
  25. ^ Marina Warner; Felipe Fernández-Armesto (2003). World of Myths. University of Texas Press. str. 296. ISBN 978-0-292-70204-2. 
  26. ^ Lichtheim 1980, str. 106.
  27. ^ Kim Ryholt, 'The Life of Imhotep?', Actes du IXe Congrès International des Études Démotiques, edited by G. Widmer and D. Devauchelle, Bibliothèque d'étude 147, Le Caire, Institut français d'archéologie orientale. 2009. str. 305-15.
  28. ^ „The Famine Stele on the Island of Sehel”. Reshafim.org.il. Pristupljeno 23. 6. 2015. 
  29. ^ Allen 2005, str. 12
  30. ^ Reid, Danny (24. 4. 2014). „The Mummy (1932) Review, with Boris Karloff and David Manners”. Pre-Code.com. Pristupljeno 6. 6. 2016. 
  31. ^ Holden, Stephen (28. 9. 2023). „Sarcophagus, Be Gone: Night of the Living Undead”. The New York Times. Pristupljeno 6. 6. 2016. 
  32. ^ „Imhotep Review”. Review. BoardGameGeek.com. Pristupljeno 6. 6. 2016. 
  33. ^ Hickman, Jonathan (w). S.H.I.E.L.D. 1 (April 2010), New York, NY: Marvel Comics

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Patrick Boylan (1922). Thoth or the Hermes of Egypt: A Study of Some Aspects of Theological Thought in Ancient Egypt. Oxford University Press. str. 166—168. 
  • Allen, James Peter (2005). The Art of Medicine in Ancient Egypt. Yale University Press. str. 12. ISBN 9780300107289. Pristupljeno 17. 8. 2016. 
  • Lichtheim, Miriam (1980). Ancient Egyptian Literature: A Book of Readings. University of California Press. str. 106. ISBN 978-0-520-04020-5. 
  • Asante, Molefi Kete (2000). The Egyptian Philosophers: Ancient African Voices from Imhotep to Akhenaten. Chicago: African American Images. ISBN 978-0-913543-66-5. 
  • Baker, Rosalie; Baker, Charles (2001). Ancient Egyptians: People of the Pyramids. Oxford University Press. str. 23. ISBN 978-0-19-512221-3. 
  • Cormack, Maribelle (1965). Imhotep: Builder in Stone. New York: Franklin Watts. 
  • Dawson, Warren R. (1929). Magician and Leech: A Study in the Beginnings of Medicine with Special Reference to Ancient Egypt. London: Methuen. 
  • Garry, T. Gerald (1931). Egypt: The Home of the Occult Sciences, with Special Reference to Imhotep, the Mysterious Wise Man and Egyptian God of Medicine. London: John Bale, Sons and Danielsson. 
  • Hurry, Jamieson B. (1978). Imhotep (2nd izd.). New York: AMS Press. ISBN 978-0-404-13285-9. 
  • Romer, John (2013). A History of Ancient Egypt From the First Farmers to the Great Pyramid. Penguin Books. str. 294—295. 
  • Risse, Guenther B. (1986). „Imhotep and Medicine—A Reevaluation”. Western Journal of Medicine. 144 (5): 622—624. PMC 1306737Slobodan pristup. PMID 3521098. 
  • Wildung, Dietrich (1977). Egyptian Saints: Deification in Pharaonic Egypt. New York University Press. ISBN 978-0-8147-9169-1. 
  • Bilolo, Mubabinge. 1986. Les cosmo-théologies philosophiques d'Héliopolis et d'Hermopolis. Essai de thématisation et de systématisation, (Academy of African Thought, Sect. I, vol. 2), Kinshasa–Munich 1987; new ed., Munich-Paris, 2004.
  • Collier, Mark; Manley, Bill (1998). How to Read Egyptian Hieroglyphs (Revised izd.). Berkeley: University of California Press. ISBN 9780520215979. 
  • Hart, George (2005). The Routledge Dictionary of Egyptian Gods and Goddesses. Psychology Press. ISBN 0-415-34495-6. 
  • Redford, Donald Bruce. 1992. "Heliopolis". In The Anchor Bible Dictionary, edited by David Noel Freedman. Vol. 3 of 6 vols. New York: Doubleday. 122–123

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]