Pređi na sadržaj

Irina Davidova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Irina Davidova
Irina Davыdova
Irina Davidiva 2013.
Lični podaci
Puno imeIrina Andrejevna Davidova
Datum rođenja(1988-05-27)27. maj 1988.(36 god.)
Mesto rođenjaAleksandrov, Vladimirska oblast, SSSR
Državljanstvo Rusija
Visina1,70 m
Sportske informacije
Sport400 m prepone i 400 m
Godine aktivnosti2005
KlubMGFSO Moskva,
Dostignuća i titule
Lični rekordiotv: 400 m prep. 53,77 (2012)
dvorana: 400 m 51,94 (2012).
Irina Davidova na EP 2012.

Irina Andrejevna Davidova (rus. Ири́на Андре́евна Давы́дова; Aleksandrov, Vladimirska oblast, 27. maj 1988) ruska je atletičarka, specijalista za trčanje na 400 metara sa preponama. Članica je kluba MGFSO iz Moskve, a treneri su joj Aleksandar Sičev i Nikolaj Čemerisov.

Sportska biografija[uredi | uredi izvor]

Davidova se počela baviti aletikom sa 12 godina u svom rodnom Aleksandrovu. Prvi trener joj je bio Aleksandar Svirčev. U prvih nekoliko godina nije imala značajnije rezultate, ali je sticala iskustvo kroz evropski klupsko takmičenje junorskih klubova 2006. u Moskvi i 2007. u Brnu. Takmičila se za klub Luč iz Moskve. Rezultati u disciplinama 400 m i 400 prepone bili su viši od 60 sekundi.

Kroz ova takmičenja Davidova je napredovala i svake godine je bila sve bolja. Na Nacionalnom prvenstvu za mlađe seniore (U-23), 2008. u trci na 400 metara prepone poboljšala je rezultat na 58,62, što joj je donelo bronzanu medalju. U 2009. odlučila je trčati na 400 metara u dvorani što joj je donelo drugo mesto u Moskvi, a prvo na Nacionalnom prvenstvu U-23 u dvorani.

Radom u zimskoj sezoni u 2009. dobila je na brzini, koju je iskoristila u sezoni na otvorenom i svoj lični rezultat na 400 m prepone spustila za 2 sekunde, osvojivši u prvenstvo Moskve U-23 sa 56,38, a zatim rezultatom 56,14 zlato na nacionalno prvenstvu U-23, uz kartu za Kaunas na U-23 prvenstvo Evrope. U Litvaniji je bila peta, a za osvajanje medalje trebalo je postaviti novi lični rekord.

Sledeće godine Davidova prelazi u Moskvu, zbog boljih uslova za napredovanje. U glavnom gradu je počela da radi sa Nikolajem Čemerisovim, trenerom sprinterke, olimpijske pobednice za štafetom Jevgenije Poljakove i nizom drugih ruskih muških i ženskih sprintera.

U 2010. Irina ponovo je bila najbolja u Rusiji u kategoriji mlađih seniora (U-23) sa novim ličnim rekordom od 55,74 i po prvi put se takmičila u finalu ruskog prvenstva za seniore. Međutim, rezultatom 57,60, bila je sedma.

Sledeće godine osvojila je bronzanu medalju na državnom prvenstvu i postavila novi lični rekord (55,48), ali nije ispunila normu za svetsko prvenstvu u Teguu. Umesto na Svetsko prvenstvu otišla je na Letnju univerzijadu u Šendženu u Kini, gde je osvojila srebro iza evropske prvakinje u kategoriji mlađih seniora Ane Jorošuk iz Ukrajine sa 55,50.

Davidova i njen trener nije sledila primer većine preponskih trkača, koji su preskočili zimsku sezonu u olimpijskoj godini. Odlučili su da se takmiče u dvorani na 400 metara. Davidova, koji nikada nije trčala 53 sekunde u ovom slučaju, uspela da postigne 51,94 na zimskom nacionalnom prvenstvu. Bila je treća iza olimpijskih pobednica sa ruskom štafetom 4 h 400 m Aleksandrom Fedorivom i Julijom Guščinom, pa je Davidova zajedno sa Fedorivom izabrana u reprezentaciju za Svetsko prvenstvo u atletici u dvorani 2012. u Istanbulu, gde je stigla do polufinala.

Na takmičenju u Sočiju 27. maja 2012. na 400 m prepone, postiže rezultat od 53,87 sekundi, što je za 1,5 sekundi bilo bolje od njenog ličnog rekorda. Tim upsehom Davidova je postala lider svetske liste u toj sezoni, ulazi u reprezentaciju Rusije za Olimpijske igre u Londonu i postaje ozbiljan kandidat za olimpijsku medalju. Postići takav uspeh u jednoj godini na tako visokom nivou izgledalo je nemoguće. Ali Davidova dokazuje suprotno pobedama na Pečenkin kupu i Memorijalu Žukovski, a zatim je bila jedna od retkih lidera ruske ekipe koje su odlučile da učestvuju na Evropskom prvenstvu u Helsinkiju iako su je za mesec dana očekivale Olimpijske igre u Londonu.

U Helsinkiju trči punom snagom i postaje prvakinja Evrope poboljšavajući vodeći svetski rezultat za 2012. i lični rekord na 53,77. Nakon toga Davidova dobija specijalnu pozivnicu (wild-card) da učestvuje na svom prvom mitingu Dijametske lige u Londonu, koji se odžavao nedelju dana pre Olimpijaskih igara, Bila je druga izgubivši od domaće takmičerke Peri Šejks Drejton koja je pobedila u vremenu ličnog rekorda Davidove 53,77.

Na Olimpijskim igrama, verovatno premorena zbog velikog broja takmičenja od početka sezone, nije uspela da se plasira u finale (55,86).

U 2013. Davidova je propustila zimsku sezonu i od većih takmičenja pojavila se na Univerzijadi u Kazanju, osvojivši treće mesto sa 54,79. Učestvovala je i na Svetskom prvenstvu 2013 u Moskvi, ali je i tu zaustavljena u polufinalu (55,05).

Vam treninga i takmičenja Irena Davidova, nema mnogo vremena za zabavu. U slobodno vreme voli vez, odlazak u bioskope i kafiće sa svojim prijateljima i igrom na zabavama (samo u vansezoni). Godine 2012. diplomirala je na Pravnom fakultetu u Moskvi.[1]

Značajniji rezultati[uredi | uredi izvor]

God. Takmičenje Mesto Plasman Disciplina Rezultat
2011 Univerzijada Šendžen, Kina 400 m. prepone 55,50
2012 Svetsko prvenstvo u dvorani Istanbul, Turska 10 400 m 53,02
Evropsko prvenstvo Helsinki, Finska 400 m prepone 53,77
Olimpijske igre London, Ujedinjeno Kraljevstvo 16 400 m prepone 55,86
2013 Univerzijada Kazanj, Rusija 400 m prepone 54,79
Svetsko prvenstvo Moskva, Rusija 10 400 m 55,05
2014 Svetsko prvenstvo u dvorani Sopot, Poljska 6. (pf) 4 x 400 m 3:30,87
Evropsko prvenstvo Cirih, Švajcarska 400 m prepone 54,60

Lični rekordi[uredi | uredi izvor]

na otvorenom
400 m prepone — 53,77, Helsinki, 29. jun 2012.
u dvorani
400 m — 51,94, Moskva, 22. februar 2012.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]