Pređi na sadržaj

Ismet-beg Krijeziju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ismet-beg Krijeziju
Datum rođenja(1889-00-{{{day}}})1889.
Mesto rođenjaĐakovicaOsmansko carstvo
Datum smrti1952.
Mesto smrtiAlbanija

Ismet-beg Krijeziju (alb. Ismet Bey Kryeziu; Đakovica, 1889Albanija, 1952) bio je albanska politička ličnost tokom 1930-ih i 1940-ih godina.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Krieziu je rođen u Đakovici, Pećkom sandžaku u Osmanskom carstvu 1889. ili 1888. godine.[1] Potiče iz poznate porodice Krieziu, porodice zemljoposednika i politički uticajne tokom osmanske vladavine.[2] Bio je nećak Ali-paše Gusinjnskog, istaknutog člana i člana Prizrenske lige 1878. godine.[3]

Krieziu je studirao u Istanbulu. Posle Prvog svetskog rata izabran je za poslanika u Skupštini Srbije u Beogradu. Godine 1926, nakon pokušaja atentata i konfiskacije zemlje od jugoslovenske vlade,[4] emigrirao je u Albaniju. Krieziu je bio pro-zogista. Bio je jedan od ljudi od poverenja kralja Ahmeda Zogua i imao je uticaj na njega. Zajedno sa Salihom Vučitrnijem izabran je od kralja Zoga za organizatora novoorganizovanog Kosovskog komiteta.[5]. Ovo je postalo moguće nakon što je Zogu uspeo da se otarasi uticajnih protivnika kao što su Bajram Curi i Hasan Priština, a Albanija je počela da naginje savezu sa Italijom. Komitet je promovisao iredentizam i borbu protiv srpske vlasti. Aktivnosti novoorganizovanog komiteta u to vreme su bile pre svega propagandnog karaktera.[5]

Tokom vladavine Ahmeda Zogua Krueziu je radio kao službenik u raznim prefekturama kao što su Berat, Valona, Drač i Korči.[6] Godine 1936. izabran je u albanski parlament kao poslanik Kosovske prefekture.

Nakon italijanske invazije, zauzeo je snažan nacionalistički stav. Krieziu je sarađivao sa Bedrijem Pejanijem i Džaferom Devom, liderima Druge prizrenske lige i radio na ujedinjenju teritorija naseljenih Albancima u jednu državu, poznatu pod nazivom "Velika Albanija".[7] Izabran je za ministra oslobođenih oblasti (alb. Ministër i Tokave të Çliruara) u kratkotrajnoj vladi Ekrema Libohove,[8] (18. januara – 11. februara 1943. godine), nasledivši Tahira Štilju. Ponovo je izabran za poslanika u oktobru 1943. godine.

Krieziu je uhapšen nakon pobede komunista u novembru 1944. U aprilu 1945. od strane Specijalnog suda kao i mnoge druge političke ličnosti tog vremena osuđen je na 30 godina zatvora, kao "izdajnik i neprijatelj naroda".[2] Umro je u zatvoru 1952. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kostaq Xoxa (2013-10-06). „Prefektët e qarkut të Vlorës (1912-2012) në penën e Enver Memishajt” (na jeziku: Albanian). Gazeta 55. Arhivirano iz originala 2016-03-04. g. Pristupljeno 2015-01-06. „Ismet Kryeziu (1888-1952)...Në vitin 1945 dënohet me burgim të përjetshëm në Gjyqin Special dhe vdes në burg më 1952. 
  2. ^ a b Robert Elsie (2012). A Biographical Dictionary of Albanian History. I. B. Tauris. str. 261—262. ISBN 978-1780764313. 
  3. ^ Uran Butka (1995), Ringjallje, Phoenix, str. 114, OCLC 245914569 
  4. ^ Robert Elsie (1997). Kosovo: in the heart of the powder keg. East European Monograph. 478. East European Monographs. str. 384. ISBN 978-0880333757. 
  5. ^ a b Halim Purellku (2012-12-16), Veprimtaria e Komitetit te Kosoves ne Mbreterine Shqiptare ne vitet 1934-1939 [Activity of the Committee of Kosovo in the Albanian Kingdom during the years 1934-1939] (na jeziku: Albanian), ZemraShqiptare, Pristupljeno 2014-02-06 
  6. ^ Thoma Murzaku, Teuta Hoxha, Bashkim Trenova, Arkivi i Shtetit (Albania) (1986), Heronj të Luftës Antifashiste Nacionalçlirimtare: përmbledhje dokumentesh, Shtëpia Botuese "8 Nëntori", str. 86—89, OCLC 21875420 
  7. ^ Francesco Caccamo; Luciano Monzali (2008). L'occupazione italiana della Iugoslavia, 1941-1943. Le Lettere. str. 271. ISBN 978-8860871138. „I nazionalisti Albanesi si mobilitarono da subito con una serie di iniziative e di apelli al governo di Roma affinche sostenesse le pretese storiche della Grande Albania. Il 19 aprile, con un messaggio al duce, Ismet Kryeziu ed altri esuli albanesi del Kosovo, della Macedonia, del Montenegro e della Ciamuria che si erano rifugiati in Albania... 
  8. ^ Spiro Rusha (1999), Shqipëria në vorbullat e historisë: studim historiko-politik, Aferdita, str. 152, OCLC 45848405