Kamen u glavnom žučnom kanalu
Kamen u glavnom žučnom kanalu (Holedoholitijaza) | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | gastroenterologija |
MKB-10 | K80 |
MKB-9-CM | 574 |
OMIM | 600803 |
DiseasesDB | 2533 |
MedlinePlus | 000273 |
eMedicine | emerg/97 |
MeSH | D042882 |
Kamen u glavnom žučnom kanalu, holedoholitijaza (lat. choledocholithiasis) naziv je za prisustvo kamenčića (kalkulusa) u žučovodu (lat. ductus choledochus), koji vodi žuč od žučne kese ka dvanaestopalačnom crevu (duodenum). U većini slučajeva, žučna kesa predstavlja mesto stvaranja i polaska kamena ka žučnom kanalu. Većina malih kamenaca nakon dospeća u glavni žučni kanal kroz njega prolaza ka dvanaestopalačnom crevu. Ali kada ovi kamenci svojom veličinom prevaziđu lumen žučovoda, oni se mogu u njemu na njenom najužem delu zaglaviti i izazvati napad žučne kolike.
Pored bolova (kolike) ovo stanje praćeno je i, zastojem u oticanju žuči ka dvanaestopalačnom crevu, i njeno vraćanje ka jetri. To prouzrokuje nadražaj sluzokože, zapaljenje, i pojavu zastojne žutice sa mogućim oštećenjem jetre i drugim komplikacijama.
Konkrementi u žučnoj kesici ne moraju da daju kliničke manifestacije, ali zbog zastoja u oticanju žuči mogu izazvati hronični ili akutni holecistitis (upala žučne kese). Prisustvo konkremena u žučnom kanalu skoro redovno je praćeno tegobama, zbog opstrukcije (začepljenja) holedohusa (glavnog žučnog kanala), Vaterove ampule i tankog creva. Dugotrajna opstrukcija protoka žuči dovodi i do prenapunjenosti jetre njenim ekskretima što dovodi do oštećenja hepatocita (ćelija jetre) i pojave zapaljenjskog procesa sa stvaranjem ožiljnog tkiva (bilijarna ciroza).
Osnovni pojmovi[uredi | uredi izvor]
- Žuč
Žuč je tečnost žućkasto - zelene boje koja se najvećim delom sastoji od vode, holesterola, žučnih soli (žučnih kiselina), pigmenata i viška holesterola (koji se preko žuči otstranjuje iz organizma). Iako žuč ne sadrži enzime, ona omogućava varenje masti, tako što vrši njihovu emulziju (razbija ih na sitne kapljice).
- Holelitijaza
Pod ovim nazivom označava se prisustvo kalkulusa (kamenčića) u žučnoj kesi. Žučni kalkulusi češće se formiraju u žučnoj kesi nego u žučnim kanalima.
- Žučna kolika
Žučna kolika je visceralni bol kod kojeg se bolni nadražaj prenosi dvema vrstama nervnih puteva do somatskih i vegetativnih centara u nervnom sistemu. Kada postoje kamenovi u žučnoj kesi ili bilijarnom traktu ili kada je ona zapaljena, aferentna živčana vlakna sa žučne kese i ekstrahepatičnih žučnih kanala idu preko desnog i levog splanhničkog živca do zadnjih korenova sedmog i osmog grudnog segmenta.
Kolika nije samo jednostavan osećaj bola već i emocija. Ona je i znak koji upozorava na opasnost i dragoceni je signal u zaštiti vitalnih funkcija organizma. Po svom intenzitetu, jako izraženi bolovi kod žučne kolike spadaju među najjače bolove u medicini uopšte. Što je bol jači utoliko se bolesnik žali da je veća zona u kojoj se bol oseća.
Sa stanovišta kliničara kolika se definiše i kao bol koji nastaje usled grča (spazma) glatkih mišićnih ćelija zida žučne kese i žučnih puteva. Na osnovu intenziteta spazma glatkih mišića kolike koje prate opstrukciju npr. kod pokretljivog kamena u žučnim kanalima mogu biti različitog intenziteta, što zavisi od odnosa između veličine kamena i promera kanalikularnog sistema, sa jedne strane, i pokretljivosti kamena, sa druge strane.
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Prevalenca holelitijaze zavisi od brojnih etioloških faktora, uključujući i etničku pripadnost, pol, komorbiditet i genetiku.
- Morbiditet
Na globalnom nivou od žučnih kamena boluje 10% – 20% odraslih osoba starijih od 40 godina. Međutim, samo od 1% – 3% žali se na simptome. U mnogoljudnim i razvijenim zemljaama kao što su npr. Sjedinjene Američke Države, oko 20 miliona ljudi (10-20% odraslih) ima žučni kamen u svom bilijarnom traktu.
Svake godine kod 1 – 3% stanovnika razvije sa žučini kamen, koji u oko 1 – 3% slučaja postaje i klinički manifestan. Svake godine, u Sjedinjenim Američkim Državama, kod oko 500.000 pacijenata javljaju se znaci, simptomi ili komplikacije kamena u žučnoj kesi i žučnim putevima koji zahtevaju holecistektomiju.
Švedska epidemiološka studija pokazala je da je učestalost žučnih kamenaca, na godišnjem nivou, oko 1,39 na 100 osoba.
- Mortalitet
Kamena u žučnoj kesi odgovoran je za oko 10.000 smrtnih slučajeva godišnje, samo u Sjedinjenim Američkim Državama.
Oko 7.000 smrtnih ishoda može se pripisati akutnom obliku holecistitisa nastalom kao komplikacija akutnog pankreatitisa izazvanog kamenom u žuči.
Oko 2.000-3.000 smrti uzrokovan je rakom žučne kese (kod koga je u 80% slučajeva utvrđeno prisustvo kamena u žučnoj kesi sa hroničnim holecistitisom).
Iako je vađenje kamena iz žučne kese i žučnih puteva relativno bezbedna hirurška metoda, holecistektomija ima i retke komplikacije koje mogu dovesti do nekoliko stotina smrtnih slučajeva, svake godine.
- Polne razlike
Kamen u žučnoj kesi i žučnim putevima češće se javlja kod žena nego kod muškaraca. Učestalost kamena u žuči kod žena je 2 do 3 puta veća nego kod muškaraca.
U jednoj italijanskoj studiji, utvrđeno je da je 20% žena i 14% muškaraca imalo kamen u bilijarnom traktu.
Kod žena je verovatno veći rizik za pojavu žučnik kamenaca zato što je u njihovom organizmu estrogen stimuliše jetru da preko žuči uklanja više holesterola iz krvi.
Takođe u trudnoći veća je verovatnije da će trudnice sa kamencima u čučni imati simptome. Iz brojnih studija (u poslednjih 70 godina) evidentno je da ako se od broj žena koje su bile u trudne, oduzme ukupan broj ostalih žena sa kalkulozom, taj broj je približno jednak broju muškaraca. Naime približno na svakih pet bolesnika sa oboljenjem žučne kese, njih četvoro su žene, a jedan muškarac, a od te četiri žene tri su bile trudne a jedna ne.
Povećani rizik od stvaranja kamena u žuči primećen je i kod žena koje uzimaju oralne kontraceptive i kod onih koje koriste estrogensku zamenu terapije nakon menopauze.
Velika je verovatnoća da će se žučni kamenci razviti kod muškaraca i žena sa prevelikom telesnom masom ili gojaznih i onih koji koriste hranu bogatu zasićenim mastima i rafinisanim šećerom.
- Starost
Žučni kamenci se pojavljuju kod skoro 25% žena do dobi od 60 godina i do 50% do dobi od 75 godina. Oko 20% muškaraca ima žučne kamence do navrđenih 75 godina života.
U jednoj danskoj studiji prevalenca kamena u žuči kod osoba starosti od 30 godina bila je 1,8% za muškarce i 4,8% za žene; a kod osoba uzrasta od 60 godina 12,9% za muškarce i 22,4% za žene.
Bolest žučnih kamenaca je relativno retka kod dece. Nakon 15 godina starosti, prevalencija žučnih kamenaca kod američkim žena povećava se za oko 1% godišnje; kod muškaraca, stopa je manja, oko 0,5% godišnje.
Na osnovu brojnih studija može se zaključiti da se kamen u žuči i dalje najviše formira tokom odraslog životnog doba, sa najvećom učestalšću ju poodmaklom dobu. Učestalost holellitijaze kod žena opada sa menopauze, ali se kod muškaraca i žena sa starošću nastavlja porast stope od oko 0,4% godišnje do poznog životnog doba.
- Rasne i teritorijalne razlike
Učestalost kamena u žuči je najviša kod bolesnika poreklom sa severa Evrope, hispano i indijanske populacijom. Učestalost kamena u žuči je niža u Azijata i Afroamerikanaca.
Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]
Prema svom hemijskom sastavu mogu biti različiti. Žučni konkrementi se najčešće sastoje od holesterola ili kalcijum-bilirubinata. Holesterinski kamen je najčešće solitaran, površina mu je kristalasta, na preseku ima radijaran izgled. Konkrementi sagrađeni od kalcijum-bilirubinata su multipli, crne boje, imaju izgled šljunka i mogu biti čvrsti ili lako lomljivi. Kalkulusi sagrađeni od kalcijum-karbonata su najređi, oni su sivkastobeli i amorfni. Često se javljaju mešoviti kalkulusi, različiti po veličini, broju, spoljašnjem izgledu i strukturi, što zavisi od njihovog hemijskog sastava.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
U slučaju opstrukcije žučovoda kamenom, mogući simptomi i znaci su:
- Centralno mesto je bilijarni bol (kolika), koji je izazvan masnom hranom, pržena jela (sarme, palačinke). To je kontinuiran, jak bol u vidu grčeva i čupanja. Bol je lokalizovan u desnom podrebarnom prostoru, proteže pozadi ispod desne lopatice, u desno rame i time sprečava duboki udisaj. Bol može da traje od par sati do nedelju dana. Ovi jaki bolovi se još više pojačavaju na pritisak.
- Mučnina i povraćanje koji su naročito izraženi posle masnog obroka
- Kakarteristična je žuta prebojenost kože i sluzokože (ikterus)
- Stolica može postati bleda, nalik glini
- Povišena telesna temperatura sa groznicom, malaksalošću i adinamijom postoji u slučaju zapaljenjskog procesa na žučnim kanalićima (holangitis)
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Kamen u žučnoj kesi i glavnom žučnom kanalu često se prvo manifestuje epizodama akutnih bilijarnih kolika ili grčeva. Bolest obično počinje; karakterističnim bolom tipične lokalizacije, koji mogu da prate simptomi mučnine, povraćanja i blago povišene telesne temperature. Kako je klinička slika često atipična (i dugi niz godina asimptomatska), dijagoze treba da bude podržana mnogim kliničkim ispitivanjima, laboratorijskim i drugim testovima i odgovarajućim imidžing (radiološkim) metodama, koja će omogućiti brzo postavljanje dijagnoze i donošenje odluke o konzervativnom pristupu lečenju ili razmatranju primene drugih minimalno invazivnih ili invazivnih metoda lečenja.
Dijagnoza kamen u glavnom žučnom kanalu postavlja se; osnovovnim ispitivanjima (anamneze, kliničke slike, objektivnog pregled) i dopunskim testovima (laboratorijske analize, ultrazvuk, ERCP-a).
Laboratorijski nazivi mogu da pokažu povećanje enzima alkalne fosfataze u krvi i konjugovanog bilirubina u krvi, a ukoliko postoji zapaljenjski proces dolazi do povećanja sedimentacije, CRP-a i promene leukocitne formule. Ultrazvuk trbuha može da pokaže prisustvo kamenca u žučovodu.
Konačna dijagnoza holedoholitijaze postavlja se holangiografijom (intraoperativna, ili NMR) koja podrazumeva snimanje žučnih kanalića ubrizgavanjem kontrasta i ERCP-om (endoskopska retrogradna holecistopankreatografija) koji ima prednost u odnosu na prethodnu metodu jer ima i terapijsku vrednost.
Lečenje[uredi | uredi izvor]
Lečenje kamena u žučnoj kesi može biti konzervativno i hirurško.
ERCP metoda omogućava pražnjenje kalkuloza iz žučnih kanalića i najčešće se izvodi odmah nakon postavljanja dijagnoze. Metoda endoskopse papilotomije omogućava odstranjivanje kalkulusa u holedohusu zaostalih nakon hirurškog odstranjivanja žučne kese (holecistektomija) ili novonastalih konkremenata u žučnim putevima. Veliki kamenci se podvrgavaju mehaničkoj litotripsiji (ultrazvučno razbijanje kalkulusa).
Klasično hirurško lečenje podrazumeva odstranjenje žučne kesice i vađenje kalkulusa koji je načinio opstrukciju u žučovodu i rezervisano je za velike kamence koji nisu eliminisani ERCP-om, kao i u slučaju nekih komplikacija. Pored klasične operacije odstranjivanja žučne kese, ona se može hirurški odstraniti i laparoskopskom metodom koja omogućava brži oporavak.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Vuka Katić, Čedo Kutlešić, Dragan Stojanović, Opšta patologija, Prosveta, Niš, 1997.
- Center SA. Diseases of the gallbladder and biliary tree. Vet Clin North Am Small Anim Pract. May 2009;39(3):543-98. [Medline].
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |