Караш

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Karaš
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Actinopterygii
Red: Cypriniformes
Porodica: Cyprinidae
Potporodica: Cyprininae
Rod: Carassius
Vrsta:
C. carassius
Binomno ime
Carassius carassius
Sinonimi[2]
  • Carassius moles (Agassiz, 1835)
  • Cyprinus carassius Linnaeus, 1758
  • Cyprinus moles Agassiz, 1835
  • Carassius humilis Heckel, 1837
  • Cyprinus charax Lesniewski, 1837
  • Carassius charax (Lesniewski, 1837)
  • Carassius vulgaris Nordmann, 1840
  • Carassius linnaei Bonaparte, 1845
  • Carassius oblongus Heckel & Kner, 1858
  • Carassius linnei Malm, 1877
Zlatni karaš (zlatna ribica)

Karaš (lat. Carassius carassius) je slatkovodna riba koja živi uglavnom u mirnim, jako zatravljenim ravničarskim vodama sa muljevitim dnom, dok je relativno redak u rekama, pripada porodici šarana Cyprinidae.

Opis i građa[uredi | uredi izvor]

Karaš vodi poreklo iz reka koje se ulivaju u Severno more, Baltičko more i Crno more, kao i one koje se ulivaju u Atlantski okean, pa sve do reke Lene. Živi uglavnom u mirnim, jako zatravljenim ravničarskim vodama sa muljevitim dnom, dok je relativno redak u rekama. Njegova izuzetna izdržljivost omogućava mu da živi i u onim vodama u kojima druge ribe ne mogu. Na primer, moguće ga je naći i u bazenima koji se u toku zime skoro potpuno lede, a u toku leta zbog male količine vode, postaju izuzetno tople skoro bez imalo kiseonika u vodi. U zavisnosti od uslova života, karaš ima veliku varijabilnost građe. Prosečno poraste od 15 do 30 cm, a dostiže i do 50 cm i težinu od 2,7 kg. U vodama sa malo hrane kao i u malim vodama dešava se da se prenamnože pa se tu mogu naći duguljasta zakržljala jata čiji pojedinci teško premašuju 300 g. Ove karakteristike nisu nasledne i zavise samo od uslova. Kada dođu bolja vremena, potomci zakržljalih jedinki postaju brzorastući primerci okruglog tela. U vodama sa dosta hrane, a posebno u onima u kojim ima dosta grabljivica, mogu se naći ogromni primerci karaša, ali su oni izuzetno retki

Karaš ima nešto izduženije telo nego zlatni karaš. Leđa su tamnosiva, bokovi srebrnasti, a ponekad sa zelenim ili metalnim prelivima, katkad i žutim. Peraja su žućkasta ili siva. Usta mala bez brčića. Zajedničko im je visoko, sa strana spoljšteno telo pokriveno krupnim i čvrsto usađenim krljuštima. Leđna peraja je veoma duge osnove (14-21 žbica), a podrepna kratka (5-8). Prva žbica i jednog i drugog peraja je snažna i nazubljena. Usta su terminalna i bez brkova, a ždrelni zubi su visoki, spljošteni i jednoredni. Boja tela i paraja im može značajno varirati pa se ništa uopšteno ne može reći.

U vodama u Srbiji naraste do 45 cm dužine i 1,5kg težine.

Navike, stanište, rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Karaš naseljava tihe i tople nizijske vode, mrtvaje, bare, rukavce, ritove, jezera obrasla vodenim biljem, kanale, akumulacije i uopšte vode sa muljevitim i glinovitim dnom. Najviše mu odgovaraju uslovi u kojima živi šaran. Dosta dobro podnosi nedostatak kiseonika u vodi.

Karaš živi na dnu gde se i hrani sitnim životinjama i delovima biljaka. U toku leta se hrani intenzivnije, dok zimi potpuno prestaje sa uzimanjem hrane. U vodama koje se zimi potpuno lede, preživljava zahvaljujući svojoj telesnoj izlučevini koja se ne ledi, a obezbeđuje vlažnost kože.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Pari se u maju i junu, a ženka položi oko 300.000 komada jajašaca na podvodnom bilju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J. Freyhof & M. Kottelat (2008). Carassius carassius. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2008. Pristupljeno 22. 5. 2020. 
  2. ^ „Synonyms of Carassius carassius Linnaeus, 1758”. Fishbase. Pristupljeno 19. 9. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]