Karl Ojgen Nojman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karl Ojgen Nojman
Datum rođenja(1865-10-18)18. oktobar 1865.
Mesto rođenjaBečAustrijsko carstvo
Datum smrti18. oktobar 1915.(1915-10-18) (50 god.)
Mesto smrtiBečAustrougarska
ZanimanjeFilozof, pisac, prevodilac

Karl Ojgen Nojman (nem. Karl Eugen Neumann; Beč, 18. oktobar 1865 — Beč, 18. oktobar 1915) bio je prvi prevodilac velikih delova palijskog kanona budističkih spisa sa originalnog palija na neki evropski jezik (konkretno nemački) i bio je jedan od pionira evropskog budizma.

Život[uredi | uredi izvor]

Karlov otac, Anđelo Nojman, bio je mađarski Jevrejin i tenor u Bečkoj dvorskoj operi. Njegova majka Paulina rođena fon Mihalovits bila je iz mađarske plemićke porodice.

Visoko obrazovanje Karl je stekao u Lajpcigu, gde je njegov otac postao upravnik Lajpciškog gradskog pozorišta 1876. Ubrzo nakon što je 1882. započeo bankarsku karijeru u Berlinu, Karl se susreo sa delima Artura Šopenhauera. Od 1884. počeo je da izučava filozofiju i indijske izvore koji su inspirisali Šopenhauera.[1] Okrenuo je leđa bankarstvu i počeo je da pohađa koledž u Pragu. 1887. se vratio u Berlin, da studira indologiju, religiju i filozofiju na tamošnjem univerzitetu.

Ubrzo nakon braka sa Kamilom rođenom Nordman iz Beča, Nojman je otišao u Hale i 1891. završio svoju doktorsku disertaciju o pali tekstu. Iste godine je objavio Dve budističke sute i jednu raspravu Majstera Ekarta (nem. Zwei buddhistische Suttas und ein Traktat Meister Eckharts). Godine 1892, po povratku u Beč, Nojman je objavio antologiju tekstova iz Pali kanona na nemačkom jeziku povodom Šopenhauerovog 104. rođendana. Nakon što je 1893. završio prevod Puta ispravnosti, Nojman je ostvario svoju veliku želju da poseti izvorne zemlje budizma. Nekoliko meseci je putovao kroz Indiju i Cejlon, upoznajući članove Sange. Pored pohvala za znanje i učenje monaha, našao je i kritičke reči za ono što je smatrao kršenjem i razvodnjavanjem prvobitnog Budinog učenja. Vrativši se u Beč 1894. godine, zaposlio se na Orijentalnom institutu Univerziteta u Beču. U narednih nekoliko godina, Nojman je preveo i objavio Majhima Nikaja u tri toma.[2]

Nojmanov grob na Središnjem bečkom groblju

Godine 1906. Nojman je izgubio svoje bogatstvo u bankovnom krahu i čak je morao da proda (privremeno) veoma cenjeno sijamsko izdanje Tipitake, koje mu je na poklon poklonio kralj Sijama. Njegova finansijska situacija se neznatno poboljšala zahvaljujući zaostavštini nakon očeve smrti. Godine 1907. objavio je prvi tom Digha Nikaja.[3]

Nojman je umro u siromaštvu 1915. godine i sahranjen je na Središnjem bečkom groblju. Njegov grob, zaboravljen i zanemaren dve generacije, ponovo je izašao na videlo krajem dvadesetog veka zahvaljujući brizi bečkih budista.

Izabrana bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Nojman, Karl Ojgen, prevodilac (1922): Besede Gotamo Buda, iz srednje zbirke Majhimanikajo Pali kanona (Neumann, Karl Eugen, trans. (1922): Die Reden Gotamo Buddhos, aus der mittleren Sammlung Majjhimanikayo des Pali-Kanons, 3 Vol, R. Piper, München. (Bd.1, Bd.2, Bd.3)
  • Nojman, Karl Ojgen, Put istine, Dhamapadam (Neumann, Karl Eugen, Der Wahrheitpfad, Dhammapadam; ein buddhistisches Denkmal, München, R. Piper 1921).
  • Nojman, Karl Ojgen, Pesme monaha i monahinja Gotamo Buda, (Neumann, Karl Eugen (1899). Die Lieder der Mönche und Nonnen Gotamo Buddho's, Berlin, E. Hofmann & co).
  • Nojman, Karl Ojgen, Govori Gotamo Bude (Neumann, Karl Eugen (1911). Die Reden Gotamo Budhos, aus der Sammlung der Bruchstücke Suttanipato des Pali-Kanons, München R. Piper).[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Atzert 2018, str. 107–118
  2. ^ „Karl E. Neumann: Ein Pionier des Buddhismus - Kurzbiographie”. Philognosie (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2022-08-15. 
  3. ^ Müller, E. (jul 1907). „Die Reden Gotamo Buddho's aus der längeren Samlung Dīghanikāyo des Pāli Kanons, Erster Band”. Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland: 724—726. 
  4. ^ „NEUMANN, Karl Eugen in "Enciclopedia Italiana". www.treccani.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2022-08-15. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Atzert, Stephan (2018). Schopenhauer on Self, World and Morality. Singapore: Springer. ISBN 978-981-10-5953-7. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]