Кишна глиста

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kišna glista
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Annelida
Klasa: Clitellata
Red: Haplotaxida
Rod: Lumbricus
Vrsta:
L. terrestris
Binomno ime
Lumbricus terrestris

Kišna glista (lat. Lumbricus terrestris) pripada maločekinjastim crvima. Ima izduženo i člankovito telo prilagođeno za ubušivanje u podlogu.

Morfologija i anatomija[uredi | uredi izvor]

Na prednjem kraju tela nalazi se mali zaobljeni režanj, koji predstavlja redukovani prostomijum, a iza njega je segment (peristomijum) na kome je usni otvor.

Morfologija kišne gliste

Na površini tela je jednoslojan epitel koji luči tanku kutikulu. Kutikula je porozna i kroz nju se izlučuje sekret i sluz koja vlaži površinu tela, čime se smanjuje trenje i olakšava razmena gasova (disanje se vrši preko površine tela). Ispod epitela nalazi se sloj kružne, a ispod njega sloj uzdužne muskulature. Na površini tela se nalazi pojas žlezdanog epitela (klitelum) koji luči sluz (pomaže pri parenju) i kokon.

Celom je u vidu parnih meškova koji su okruženi peritoneumom. Peritoneum obrazuje dorzalnu i ventralnu mezenteru i pregrade (septe) između segmenata. Mezentere i septe drže crevo u centralnom delu. Celomska tečnost igra ulogu hidrauličnog skeleta.

Krvni sistem je zatvorenog tipa. Sastoji se od dva glavna krvna suda – dorzalnog i ventralnog, koji se pružaju celom dužinom tela iznad, odnosno ispod creva. Dorzalni i ventralni krvni sud su povezani poprečnim (bočnim) krvnim sudovima u svakom segmentu. Pet bočnih krvnih sudova pulsira (bočna srca) čime se krv u dorzalnom sudu kreće od zadnjeg ka prednjem delu tela, a u ventralnom obrnuto.

Ekskretorni organi su segmentalno raspoređene metanefridije. Metanefridija počinje levkastim nefrostomom u celomu jednog segmenta, a završava se porom na telesnom zidu susednog segmenta.

Nervni sistem je lestvičast. Sastoji se od moždane ganglije od koje se unazad pruža parno trbušno stablo. U svakom segmentu se nalazi po par ganglija povezanih međusobno poprečnim vezama i istovremeno uzdužnim vezama sa parom ganglija susednih segmenata (podseća na lestvice).

Crevo je prava cev (jedino ono nije segmentisano), koja počinje usnim otvorom, nastavlja se na ždrelo (funkcioniše kao pumpa), jednjak, voljku, želudac, srednje i zadnje crevo sa analnim otvorom. Hrane se organskim materijama koje se nalaze u zemljištu, tako da kroz njihovo crevo prolazi ogromna količina zemlje.

Polni sistem je hermafroditan. Parenje se obavlja između dve jedinke koje se spajaju i razmenjuju spermatozoide. U kokon se polažu oplođena jaja i hranljive materije, zatim se on odbacuje. Razviće je direktno.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Kišne gliste su dvospolci, sadrže muške i ženske polne organe premda se ipak moraju pariti s drugim glistama da se razmnože a istovremeno obe gliste oplode jedna drugu. Pare se noću, kroz celu godinu ukoliko su uslovi povoljni. Jajašca se izležu dan nakon parenja u čaure a mlade gliste izlaze nakon 30 ili više dana zavisi o uslovima. Polno zreli postaju nakon 6-18 meseci. Imaju velik broj predatora od ptica, raznih sisara, gmizavca, kukaca itd.

Posebne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Kretanje se vrši naizmeničnim izduživanjem i skraćivanjem delova tela (kao talasi) uz odupiranje hetama o podlogu. Pri ovakvom kretanju se svaki segment ponaša kao zasebna kesa unutar koje se nalazi tečnost i okružen je mišićima. Kružni i uzdužni mišići se kontrahuju antagonistički.

Kišna glista ima veliku moć regeneracije.

Kišna glista

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet, ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
  • Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
  • Petrov, Brigita, Radović, I, Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]