Klasifikacija za najboljeg mladog vozača na Tur de Fransu
Osnovne informacije | |
---|---|
Sport | drumski biciklizam |
Takmičenje | Tur de Frans |
Dodeljuje se za | najboljeg mladog vozača na Tur de Fransu |
Izvorno ime |
|
Druga imena |
|
Istorija | |
Prva nagrada | 1975. |
Broj nagrada | 49 (do 2024) |
Prvi pobednik | Frančesko Mozer |
Najviše pobeda |
|
Trenutni pobednik | Tadej Pogačar (2023) |
Klasifikacija za najboljeg mladog vozača na Tur de Fransu jedna je od drugostepenih klasifikacija na jednoj od grand tur trka — Tur de Fransu, zajedno sa brdskom i klasifikacijom po poenima. Ukoliko je isti vozač lider u brdskoj i klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, prednost ima brdska klasifikacija. Klasifikacija je uvedena 1975. i tokom godina je više puta menjana. Pravila nisu dozvoljavala najiskusnijim vozačima da učestvuju u rangiranju. Nekad je bilo određeno brojem godina, nekad time da li je taj vozač vozio Tur de Frans ranije ili da li je profesionalac duže od dve godine.
Zadnjih godina, u klasifikaciji učestvuju samo mlađi od 25 godina, a sistem je isti kao i u generalnom plasmanu, sabira se vreme na kraju svake etape i vozač sa najboljim vremenom, koji ima ispod 25 godina je lider klasifikacije.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Od 1968. do 1985. na Tur de Fransu se dodeljivala bela majica, ali za klasifikaciju kombinacije (sabira se učinak u ostalim klasifikacijama), ali 1975. je ukinuta i zamenjena klasifikacijom za najboljeg mladog vozača. U klasifikaciji su učestvovali svi vozači koji su minimum tri godine profesionalci, koristeći sistem koji se koristi u generalnom plasmanu.[1] Lider klasifikacije je nosio belu majicu.
Pravila su promenjena 1983. i samo vozači koji učestvuju prvi put na Tur de Fransu su se takmičili u klasifikaciji. Pravila su promenjena opet 1987. i u klasifikaciji su se takmičili svi vozači mlađi od 26 godina.[2]
Od 1989. do 1999. bela majica se nije dodeljivala, ali klasifikacija se računala, majica je vraćena 2000.
Godine 1997. klasifikacija je preimenovana u "Suvenir Fabio Kasarteli".[3]
Tadej Pogačar je osvojio klasifikaciju 2020, 2021, 2022. i 2023. čime je postao rekorder sa četiri pobede, srušivši rekord koji su držali Jan Ulrih i Andi Šlek, sa po tri pobede.
Pobednici[uredi | uredi izvor]
Sedam puta je vozač koji je osvojio Tur de Frans, osvojio i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača:
- Loran Finjon 1983.
- Jan Ulrih 1997.
- Alberto Kontador 2007.
- Andi Šlek 2010.
- Egan Bernal 2019.
- Tadej Pogačar 2020.
- Tadej Pogačar 2021.
Nairo Kintana (2013) i Tadej Pogačar (2020. i 2021) su jedini biciklisti koji su osvojili brdsku klasifikaciju i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača iste godine. Pogačar je jedini vozač koji je osvojio Tur, brdsku i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača iste godine dvaput, a takođe, jedini je vozač koji je osvojio Tur i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača dvaput.[4]
Pobednici klasifikacije za najboljeg mladog vozača.[5]
- 2023. Tadej Pogačar
- 2022. Tadej Pogačar
- 2021. Tadej Pogačar
- 2020. Tadej Pogačar
- 2019. Egan Bernal
- 2018. Pjer Latur
- 2017. Sajmon Jejts
- 2016. Adam Jejts
- 2015. Nairo Kintana
- 2014. Tibo Pino
- 2013. Nairo Kintana
- 2012. Tidžej van Garderen
- 2011. Pjer Rolan
- 2010. Andi Šlek
- 2009. Andi Šlek
- 2008. Andi Šlek
- 2007. Alberto Kontador
- 2006. Damijano Kunego
- 2005. Jaroslav Popovič
- 2004. Vladimir Karpec
- 2003. Denis Menjšov
- 2002. Ivan Baso
- 2001. Oskar Sevilja
- 2000. Fransisko Mansebo
- 1999. Benoa Salmon
- 1998. Jan Ulrih
- 1997. Jan Ulrih
- 1996. Jan Ulrih
- 1995. Marko Pantani
- 1994. Marko Pantani
- 1993. Antonio Martin
- 1992. Edi Bauvmans
- 1991. Alvaro Mehia
- 1990. Žil Delion
- 1989. Fabris Filipo[n. 1]
- 1988. Erik Brekink
- 1987. Raul Alkala
- 1986. Endru Hampsten
- 1985. Fabio Para
- 1984. Greg Lemond
- 1983. Loran Finjon
- 1982. Fil Anderson
- 1981. Piter Vinen
- 1980. Johan van der Velde
- 1979. Žan Rene Bernodo
- 1978. Henk Luberding
- 1977. Ditrih Turau
- 1976. Enrike Martinez
- 1975. Frančesko Mozer
Višestruki pobednici[uredi | uredi izvor]
Pozicija | Ime | Država | Broj pobeda | Godine |
---|---|---|---|---|
1 | Tadej Pogačar | Slovenija | 4 | 2020, 2021, 2022, 2023 |
2 | Jan Ulrih | Nemačka | 3 | 1996, 1997, 1998 |
Andi Šlek | Luksemburg | 2008, 2009, 2010 | ||
3 | Marko Pantani | Italija | 2 | 1994, 1995 |
Nairo Kintana | Kolumbija | 2013, 2015 |
Po državama[uredi | uredi izvor]
Pozicija | Država | Broj biciklista koji su pobedili | Broj pobeda |
---|---|---|---|
1 | Francuska | 8 | 8 |
2 | Italija | 4 | 5 |
Holandija | 5 | ||
Španija | 5 | ||
Kolumbija | 4 | ||
6 | Nemačka | 2 | 4 |
Slovenija | 1 | ||
7 | Luksemburg | 1 | 3 |
SAD | 3 | ||
9 | Rusija | 2 | 2 |
UK | 2 | ||
11 | Australija | 1 | 1 |
Meksiko | 1 | ||
Ukrajina | 1 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Generalni plasman na Tur de Fransu
- Brdska klasifikacija na Tur de Fransu
- Klasifikacija po poenima na Tur de Fransu
- Najagresivniji vozač na Tur de Fransu
- Timska klasifikacija na Tur de Fransu
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Filipo je završio drugi u klasifikaciji, iza Alberta Luisa Kamarga, ali Kamargo nije bio prijavljen za takmičenje.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Cycling Revealed”. Pristupljeno 22. februar 2017.
- ^ „La Vuelta 2016” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 02. 09. 2011. g. Pristupljeno 22. februar 2017.
- ^ „Tour Xtra: White Jersey”. Pristupljeno 22. 2. 2017.
- ^ „Alpi su mu preniski, dajte mu Himalaje: Tadej Pogačar odbranio titulu na Tur de Fransu”. mozzartsport.com. 18. 7. 2021. Pristupljeno 21. 7. 2021.
- ^ „Previous overall and classification winners”. Cyclingnews.com. Future plc. 1. 8. 2016. Pristupljeno 21. februar 2017.