Komutativnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pojam komutativnosti se najčešće vezuje za binarne matematičke operacije kod kojih redosled operanada ne utiče na rezultat operacije. To je osnovno svojstvo mnogih binarnih operacija i od njega zavise mnogi matematički dokazi. Najpoznatije kao ime svojstva koje na primer navodi da je „3 + 4 = 4 + 3” ili „2 × 5 = 5 × 2”. Ovo svojstvo se takođe može koristiti u naprednijim podešavanjima. Ime je potrebno jer postoje operacije, kao što su deljenje i oduzimanje, koje ga nemaju (na primer, „3 − 5 ≠ 5 − 3“); takve operacije nisu komutativne, te se nazivaju nekomutativnim operacijama. Ideja da su jednostavne operacije, kao što su množenje i sabiranje brojeva, komutativne je mnogo godina implicitno pretpostavljana. Stoga ovo svojstvo nije dobilo ime sve do 19. veka, kada je matematika počela da se formalizuje.[1][2] Odgovarajuće svojstvo postoji za binarne relacije; za binarnu relaciju se kaže da je simetrična ako se relacija primenjuje bez obzira na redosled njenih operanada; na primer, jednakost je simetrična pošto su dva jednaka matematička objekta jednaka bez obzira na njihov redosled.[3]

Matematičke definicije[uredi | uredi izvor]

Binarna operacija na skupu S je komutativna ako je[4][5]

Operacija koja ne zadovoljava gornju osobinu naziva se nekomutativnom.

Može se reći da je x komutativno sa y ili da su x i y komutativni u pogledu ako je

Drugim rečima, operacija je komutativna ako se svaki par elemenata komutativan.

Binarna funkcija se ponekad naziva komutativnom ako je

Takva funkcija se češće naziva simetričnom funkcijom.

Primer[uredi | uredi izvor]

Operacija komutativnosti.

Recimo da je definisana binarna operacija tako da za važi:



Onda je ova operacija prema definiciji komutativna.

Uopštenje[uredi | uredi izvor]

Ovde se može napraviti i uopštenje za , . Operacija je komutativna ako za svaku i svaku njenu permutaciju važi:

tj.

Istorija i etimologija[uredi | uredi izvor]

Prva poznata upotreba termina bila je u francuskom časopisu objavljenom 1814. godine

Zapisi o implicitnoj upotrebi komutativnog svojstva sežu u davna vremena. Egipćani su koristili komutativno svojstvo množenja da bi pojednostavili računarske proizvode.[6][7] Poznato je da je Euklid preuzeo komutativno svojstvo množenja u svojoj knjizi Elementi.[8] Formalna upotreba komutativnog svojstva nastala je krajem 18. i početkom 19. veka, kada su matematičari počeli da rade na teoriji funkcija. Danas je komutativno svojstvo dobro poznato i osnovno svojstvo koje se koristi u većini grana matematike.

Prva zabeležena upotreba termina komutativno bila je u memoarima Fransoa Servoa iz 1814. godine,[1][9] koji je koristio reč komutativni kada je opisivao funkcije koje imaju ono što se danas zove komutativno svojstvo. Reč je kombinacija francuske reči commuter što znači „zameniti ili promeniti” i sufiksa -ative što znači „težnja ka”, tako da reč doslovno znači „težnja da se zameni ili promeni”. Termin se tada pojavio na engleskom 1838. godine[2] u članku Dankana Farkuharsona Gregorija pod naslovom „O stvarnoj prirodi simboličke algebre“ objavljenom 1840. godine u časopisu Transactions of the Royal Society of Edinburgh.[10]

Propoziciona logika[uredi | uredi izvor]

Pravilo zamene[uredi | uredi izvor]

U istinitosno-funkcionalnoj propozicionoj logici, komutacija[11][12] ili komutativnost[13] se odnosi na dva važeća pravila zamene. Pravila dozvoljavaju transponovanje propozicionih promenljivih unutar logičkih izraza u logičkim dokazima. Pravila su:

i

gde je „metalogički simbol koji predstavlja „može se zameniti u dokazu sa”.

Istinosno funkcionalni spojevi[uredi | uredi izvor]

Komutativnost je svojstvo nekih logičkih spojeva istinito funkcionalne propozicione logike. Sledeće logičke ekvivalencije pokazuju da je komutativnost svojstvo određenih veza. Slede istinitosno-funkcionalne tautologije.

Komutativnost konjunkcije
Komutativnost disjunkcije
Komutativnost implikacije (naziva se i zakon permutacije)
Komutativnost ekvivalencije (naziva se i potpuni komutativni zakon ekvivalencije)

Teorija skupova[uredi | uredi izvor]

U teoriji grupa i skupova, mnoge algebarske strukture se nazivaju komutativnim kada određeni operandi zadovolje komutativno svojstvo. U višim granama matematike, kao što su analiza i linearna algebra, komutativnost dobro poznatih operacija (kao što su sabiranje i množenje na realnim i kompleksnim brojevima) se često koristi (ili implicitno pretpostavlja) u dokazima.[14][15][16]

Matematičke strukture i komutativnost[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Cabillón & Miller, Commutative and Distributive
  2. ^ a b Flood, Raymond; Rice, Adrian; Wilson, Robin, ur. (2011). Mathematics in Victorian Britain. Oxford University Press. str. 4. ISBN 9780191627941. 
  3. ^ Weisstein, Eric W. „Symmetric Relation”. MathWorld. 
  4. ^ Krowne, str. 1
  5. ^ Weisstein, Commute, p.1
  6. ^ Lumpkin 1997, str. 11
  7. ^ Gay & Shute 1987
  8. ^ O'Conner & Robertson Real Numbers
  9. ^ O'Conner & Robertson, Servois
  10. ^ Gregory, D. F. (1840). „On the real nature of symbolical algebra”. Transactions of the Royal Society of Edinburgh. 14: 208—216. 
  11. ^ Moore & Parker
  12. ^ Copi & Cohen 2005
  13. ^ Hurley & Watson 2016
  14. ^ Axler 1997, str. 2
  15. ^ a b Gallian 2006, str. 34
  16. ^ Gallian 2006, str. 26, 87
  17. ^ A. H. Clifford, G. B. Preston (1964). The Algebraic Theory of Semigroups Vol. I (Second Edition). American Mathematical Society. ISBN 978-0-8218-0272-4
  18. ^ A. H. Clifford, G. B. Preston (1967). The Algebraic Theory of Semigroups Vol. II (Second Edition). American Mathematical Society. ISBN 0-8218-0272-0
  19. ^ Gondran, Michel; Minoux, Michel (2008). Graphs, Dioids and Semirings: New Models and Algorithms. Operations Research/Computer Science Interfaces Series. 41. Dordrecht: Springer-Verlag. str. 13. ISBN 978-0-387-75450-5. Zbl 1201.16038. 
  20. ^ Gallian 2006, str. 236
  21. ^ Gallian 2006, str. 250

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]