Konkrementi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Konkrementi
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostgastroenterologija

Konkrementi, kamenovi, lat. Calculosis su čvrste tvorevine koje se stvaraju i leže slobodno u raznim šupljim organima ili izvodnim kanalima, a nastali su u uslovima taloženja soli iz tečnosti koja se nalazi u šupljinama organa i izvodnim kanalima [1].

Lokalizacija[uredi | uredi izvor]

Konkrementi su najčešće lokalizovani u [1];

  • žučnoj kesi i žučnim putevima
  • bubrezima i izvodnim kanalima mokraćnog sistema (ureter, mokraćna bešika, uretra)
  • izvodnim kanalima pljuvačnih žlezda, digestivnom traktu, bronhijama, prostati.

Etiologija[uredi | uredi izvor]


Vrste[uredi | uredi izvor]

Žučni kamenovi[uredi | uredi izvor]

Mokraćni kamenovi[uredi | uredi izvor]

U ovu grupu kamenova spadaju kamenovi u mokraćnim putevima (lat. Urorolithiasis) i kamenovi u bubregu [2] nefrolitijaza, bubrežni konkrement ili bubrežna kalkuluza (lat. nephrolithiasis). Pojava čvrstih ili trošnih aglomeracija (nakupina kristala) rastvorenih minerala u mokraći u obliku kamena, kamenova ili peska u bubrežnoj karlici, čašicama i parenhimu bubrega i mokraćnim putevima je dosta česta bolest. Oni variraju u veličinii obliku od malih kristala poput zrna peska do velikih kamenova kao loptica za golf.

Urolitijaza je relativno česta bolest koja se javlja u oko jedan odsto stanovnika, uglavnom kod muškaraca. U jednoj desetini bolesnika nefrolitiaza se dijagnostikuje tokom njihovog života. U preostalim slučajevima nefrolitiaza je asimptomatska. [3].

Mokraćni kamenovi su proizvod multifaktorijalnog procesa koji se sastoji od: socio-ekonomskih, genetskih i konstitucionalnih faktora. Od ove bolesti nije pošteđeno stanovništvo nijednog geografskog područja, etnička grupa, niti jedno životno doba. Klinički je najmanifestniji između treće i šeste decenije života.
Kamen u bubregu obično spontano napušta telo izmokravanjem urina. Međutim ako njihova veličina naraste i formira relativno veliku formaciju (prečnika više milimetara), nastaje opstrukcija uretera i zastoj u izlučivanju mokraće iz bubrega što može da izazove pojavu jakih jednostranih bolova u gornjem delu trbuha i preponi, i druge simptome sa prevalencom od 40 do 10 posto.[4].

Većina istraživača smatra da mokraćni kamenovi nastaju kao rezultat fizičko - hemijskog disbalansa u mokraći, tj kao posledica poremećene ravnoteže između promotera i inhibitora kristalizacije u uslovima prezasićenosti i promene pH mokraće. U osnovi stvaranja kamenova je proces kristalizacije u prezasićenoj mokraći. Oni nastaju kao rezultat poremećene ravnoteže između promotera (kalcijum, okslat, mokraćna kiselina i cistin) čiji je stepen ekskrecije u mokraći povećan i inhibitora (magnezijum, citrat, pirofosfat i glikozaminoglikan) čiji je nivo ili inhibitorni potencijal u mokraći snižen. Udružena promena pH vrednosti i zapremine mokreće dovode do povoljnih uslova za stvaranje novih kristala, agregata kristala i velikih kristalnih čestica koje u kasnijem toku prerastaju u vidljive kamenove [5]. Prisustvo infekcije izazvane mikroorganizmima koji razlažu ureju, poremećaji u morfologiji mokraćnog sistema (stenoze, dilatacije, oštećenja urotela) i protoka mokraće (staza, refluks) takođe deluju kao faktori rizika za stvaranje kamenova ili pojavu njegovog recidiva.

Početni sitni jedva vidljivi kamenčići u mokraćnom sistemu, obično okruglastog oblika, povećavanjem obično poprimaju oblik šupljine u vidu odlivaka. Ako se u šupljini bubrega nađe više kamenčića njihove dodirne strane su izglačane, a uglovi su zaobljeni (tzv. fasetirani kamenovi). Takav oblik kamenova zavisi od toga što se novi slojevi stvaraju više na slobodnim delovima, nego na dodirnim površinama. Kamenovi kao čvrste tvorevine ne podležu reverzibilnom rastvaranju [1].

Ostali konkrementi[uredi | uredi izvor]

U ostale konkremente spadaju kamenovi koji se mogu stvarati u drugim šupljim organima i izvodnim kanalima. Ovde spadaju kamenovi:

Sijaloliti:

  • Krečni kamenovi u izvodnim kanalima pankreasa
  • Krečni kamenovi u izvodnim kanalima pljuvačnih žlazda

Koproliti[6]

Fleboliti

Flebolit je mali lokalni krečni konkrement ili kacifikat, obično zaobljena, unutar vena. Oni su veoma česti u venama donjeg dela karlice, i u suštini predstavljaju kalcifikovane trombe odvojene od venskog zida. Oni uglavnom nemaju nikakvu klinički značaj. Kada se nalaze u karlici, ponekad ih je na rendgenu teško razlikovati od kamena u bubregu u ureteri [7]

Bronholiti

Zubni kamenac

Zubni kamenac nastaje taloženjem anorganskih supstanci (minerala) u plaku. Mineralizacija plaka nastaje uglavnom u predelima gde se nalaze izlazni otvori velikih pljuvačnih žlezda: parotidna žlijezda – bukalno u predelu molara, sublingvalna žlezda – jezičnoo u predelu inciziva. Mineralizacija nastaje zbog uvećane koncentracije kalcijuma u pljuvački. Zubni kamenac je građen u obliku lamela, što dokazuje da nastaje u dužem vremenskom periodu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Arambašić M, Đorđević M., Jovanović V. Opšta patologija, Dečje novine, Milanovac, 1990, str. 116-122
  2. ^ Šercer A i sar. Bubrežni kamenci u Medicinska enciklopedija, tom 1, Medicinsaka knjiga Beograd-Zagreb, 1968. pp. 628-634
  3. ^ (jezik: engleski) -{Urolithiasis, Chapter 4. Pathophysiology of kidneys and urinary system (I.Hul´ın ) pp. 304-5
  4. ^ (jezik: engleski) Medical Symptoms Pages, Kidney Stones
  5. ^ Fleisch H. Role of inhibitors and promoters of crystal nucccleation, growth and aggregation in the formation of calcium stone. In: Wikham J E A and Buck AP eds. Renal tract stones, Edinbourgh, London, Melbourne and New York, Churchill Livingstone 1990; 295’306.
  6. ^ Yang HK, Fondacaro PF (December 1992). "Enterolith ileus: a rare complication of duodenal diverticula". The American Journal of Gastroenterology. 87 (12): 1846–8.
  7. ^ Stedman's Medical Dictionary, 28th Edition



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).