Konon sa Samosa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Konon sa Samosa (rođen oko 280. p. n. e. na ostrvu Samos - umro oko 220. p. n. e., moguće u Aleksandriji), grčki astronom i matematičar. Najviše ga pamte po tome što je dao naziv sazvežđu Berenikina kosa (Coma Berenices).

Astronomija[uredi | uredi izvor]

Konon je bio dvorski astronom egipatskog vladara Ptolemeja III Euergeta. Ptolemej se oženio Berenikom II i ubrzo nakon toga otišao u Treći sirijski rat (oko 245-241. p. n. e.). Berenika je radi njegovog bezbednog povratka žrtvovala uvojak svoje kose. Kada je uvojak nestao, konon je laskavo objasnio da joj je boginja ukazala naklonost tako što je kosu prenela na nebo - tako je nastalo ime sazvežđa. Ali nisu svi grčki astronomi prihvatili tu oznaku. U Ptolemejevom Almagestu, Berenikina kosa nije navedena kao posebno sazvežđe. Ipak, Ptolemej je Kononu pripisao parapegmu (almanah), kalendar meteoroloških predviđanja te izlazaka i zalazaka zvezda, kojeg je konon sastavio na osnovu osmatranja u Italiji i na Siciliji.

Konon je napisao „O Astrologiji“ u sedam knjiga, sa uključenim osmatranjima pomračenja Sunca. Ptolemej takođe Konono pripisuje 17 „znakova godišnjih doba“, mada ovo nije moralo biti dato u „Astrologiji“. Seneka piše: „Konon je bio pažljiv osmatrač“ i da je „zabeležio pomračenja Sunca koja su posmatrali Egipćani“[1], mada je tačnost ove tvrdnje pod znakom pitanja. Rimljanin Katul piše da je konon „raspoznavao sva svetla prostranog svemira i razotkrio izlaske i zalaske zvezda, kako tamni vatreni sjaj Sunca i kako se zvezde povlače u utvrđeno vreme“.[2]

U njegovu čast nazvan je jedan krater.

Matematika[uredi | uredi izvor]

Konon je bio prijatelj matematičara Arhimeda, kojeg je verovatno susreo u Aleksandriji. Pap Aleksandrijski tvrdi da je Arhimedovu spiralu otkrio konon. Apolonije iz Perge izveštava da je konon radio na konusnim presecima, njegovo delo je postalo osnova Apolonije četvrte knjige „Koničnih preseka“. Apolonije dalje izveštava da je konon slao neke svoje radove Trasideju, ali da su oni bili netačni. Pošto ovaj rad nije sačuvan, nemoguće je proceniti tačnost Apolonijevog komentara.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Otto E. Neugebauer (1975)
  2. ^ Ivor Bulmer-Thomas (1970-1990)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ivor Bulmer-Thomas "Conon of Samos." Dictionary of Scientific Biography 3:391.
  • Otto E. Neugebauer, A History of Ancient Mathematical Astronomy (New York, 1975).
  • Conon of Samos, Britannica