Pređi na sadržaj

Korisnik:Izeegood/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kros trčanje
Slika trčanja krosa

Kros trčanje[uredi | uredi izvor]

Kros trčanje je sport u kojem timovi i pojedinci trče trku na otvorenom terenu preko prirodnog terena kao što su zemlja ili trava. Staza, obično dugačka 3–12 kilometara, može uključivati površine od trave i zemlje, prolaziti kroz šumarke i otvorene predele, i uključivati brda, ravnice, a ponekad i šljunkovite puteve i manje prepreke. To je i individualni i timski sport, trkači se ocenjuju po individualnim vremenima, a timovi po metodi bodovanja. I muškarci i žene svih uzrasta se takmiče u krosu, koji se obično održava tokom jeseni i zime, i može uključivati vremenske uslove kao što su kiša, susnežica, sneg ili grad, i širok raspon temperatura.

Kros trčanje je jedna od disciplina pod okriljem atletike i predstavlja verziju trčanja na duge staze po prirodnom terenu u odnosu na trčanje na stazi i putu. Iako su takmičenja u trčanju na otvorenom preistorijska, pravila i tradicije kros trčanja su nastale u Britaniji. Englesko prvenstvo je postalo prvo nacionalno takmičenje 1876. godine, a Međunarodno prvenstvo u krosu je održano prvi put 1903. godine. Od 1973. godine, najvažnije elitno takmičenje je Svetsko prvenstvo u krosu.[1]

Najviši nivo profesionalne kros konkurencije je Svetska atletska kros turneja, kojom upravlja Svetska atletika od 2021. godine.[2]

Trkačka staza[uredi | uredi izvor]

Dizajn staze[uredi | uredi izvor]

Iako staza može uključivati prirodne ili veštačke prepreke, kros staze omogućavaju kontinuirano trčanje i ne zahtevaju penjanje preko visokih barijera, prolazak kroz duboke jarke ili probijanje kroz šiblje, kao što to rade vojni kursevi sa preprekama.[3]

Staza široka najmanje 5 metara omogućava takmičarima da pretiču druge tokom trke. Jasne oznake sprečavaju takmičare da skrenu pogrešno i sprečavaju gledaoce da ometaju takmičenje. Oznake mogu uključivati trake ili vrpce sa obe strane staze, kredu ili boju na zemlji, ili čunjeve. Neke klase koriste obojene zastavice za označavanje pravaca: crvene zastavice za skretanje levo, žute zastavice za skretanje desno, i plave zastavice za nastavak pravo ili ostanak unutar tri metara od zastavice. Staze takođe često uključuju oznake udaljenosti, obično na svakom kilometru.

Staza bi trebalo da ima 400 do 1.200 metara ravnog terena pre prve krivine, kako bi se smanjio kontakt i zagušenje na startu. Međutim, mnoge staze na manjim takmičenjima imaju svoju prvu krivinu nakon mnogo kraće udaljenosti. Staza bi takođe trebalo da ima određeni prostor nakon ciljne linije kako bi se olakšalo beleženje završnih pozicija.[4]

Distance[uredi | uredi izvor]

Početak krosa za dečake 2017. godine
Početak krosa za dečake 2017. godine

Staze za međunarodna takmičenja sastoje se od kruga dužine između 1.750 i 2.000 metara. Atletičari prelaze tri do šest krugova, u zavisnosti od trke. Seniori i seniorke se takmiče na stazi dužine 10 kilometara, juniori se takmiče na stazi od 8 kilometara, a juniorke na stazi od 6 kilometara.

U Sjedinjenim Američkim Državama, muški studenti na koledžu obično se takmiče na stazama dužine 8 km ili 10 km, dok studentkinje trče na stazama od 5 km ili 6 km. Srednjoškolci obično trče na stazama od 3 km ili 5 km.[5]

Strategija[uredi | uredi izvor]

Zbog razlika između staza u površini za trčanje, učestalosti i oštrine krivina, te broja uspona i nizbrdica, strategija za kros trčanje se ne svodi nužno na održavanje ujednačenog tempa od starta do cilja. Treneri i kros trkači raspravljaju o relativnim prednostima brzih startova kako bi se izbegla gužva, naspram ujednačenog tempa radi maksimalne fiziološke efikasnosti. Neki timovi naglašavaju trčanje u grupi kako bi pružili podršku ostalim članovima tima, dok drugi smatraju da svaki pojedinac treba da trči svoju trku.

Takođe, važno je da li trkač ide ispred "grupe" ili iza nje i povuče se napred na kraju, što može zavisiti od individualnih veština, izdržljivosti i dužine trke. Trkači bi takođe trebalo da vode računa o unosu hrane pre trke. Ipak, najvažniji je trening pre trke.[6][7][8]

Oprema[uredi | uredi izvor]

Kros trčanje zahteva vrlo malo specijalizovane opreme. Većina trka se trči u šortsevima i majicama bez rukava ili prslucima, obično u bojama kluba ili škole. U posebno hladnim uslovima, mogu se nositi majice dugih rukava i helanke kako bi se zadržala toplota bez gubitka pokretljivosti. Najčešća obuća su sprinterice, lagane trkačke patike sa gumenim đonom i pet ili više metalnih šiljaka koji su zavijeni u prednji deo đona. Dužina šiljaka zavisi od uslova na stazi, pri čemu su za blatnjave staze pogodni šiljci dugi čak 25 milimetara. Ako staza ima tvrdu površinu, šiljci dugi samo 6 milimetara mogu biti najučinkovitiji. Dok su šiljci pogodni za travnate, blatnjave ili druge klizave uslove, trkači mogu odabrati trkačke patike sa gumenim đonom bez šiljaka ako staza uključuje značajne delove asfaltiranih površina ili zemljanih puteva.[9]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Godine 1819, dečaci u školi Šruzberi su zamolili svog direktora, dr Batlera, da im dozvoli da osnuju lovački klub, ali on je odbio. Stoga su dečaci osnovali alternativni klub gde su umesto jahanja konja i lova na pse trčali po prirodi, sa malim brojem dečaka koji su prvi krenuli da simuliraju plen, a ostatak je krenuo posle nekog vremena kao da su lovački psi. Tako je terminologija lova sa psima postala povezana sa kros trčanjem, gde su lideri nazvani "zečevi", a grupa koja ih prati "psi". Zečevi su nosili vreće sa papirnim isečcima koje su ispuštali da simuliraju miris i obezbede trag psima da prate, a ovaj sport je nazvan "jurnjava za papirom" ili "Zečevi i psi". Postavši popularan u školi do 1831. godine, postao je deo kurikuluma, sa nekoliko različitih staza različitih dužina. Originalna staza duža od pet kilometara prolazila je preko zemljišta u vlasništvu farmera po imenu Tuck, i do danas je poznata jednostavno kao "Tucks".[10]

Ovi dečaci očigledno nisu izmislili ideju trčanja po prirodi, koja je bila poznata vekovima. Škole su započele proces pretvaranja avanturističke i atletske zabave u organizovani sport. Škotski kralj Malkolm III je navodno okupio ljude da trče uz "Craig Choinnich" iznad Braemara s ciljem da pronađe najbržeg trkača u Škotskoj koji će biti njegov "kraljevski glasnik", a rukopis iz 1540. godine u Britanskom muzeju opisuje trku preko Rudija, takođe poznate kao Čester trkalište, za nagradu od "šest srebrnih mačeva".[11]

Tradicionalni kros 1962. godine

Vilijam Šekspir, pišući početkom 17. veka, ima Sir Džona Falstafa koji kaže princu Henriju, "Dao bih hiljadu funti da mogu trčati brzo kao ti," a Semjuel Pepis u svom dnevniku za 10. avgust 1660. opisuje odlazak u Hajd park da vidi, "finu trku tri puta oko parka između Irca i "Crow-a"."[12] U svom dnevniku za 1720. godinu, dok je bio student na univerzitetu Oksford, Sir Erasmus Filips (1699–1743), kasnije poslanik za Haverfordvest, opisuje kako je jedog popodneva otišao u Vudstok park gde je bio jedan od "ogromnog skupa ljudi," koji je gledao trku na četiri milje između vojvode od Vartona i gospodina Distona.

Do 1834. godine, "Zečevi i psi" su bili poznati u Ragbi školi , a njihova ruta, "Trka do brda Barbi", opisana je u romanu iz 1857. godine, "Školski dani Toma Brauna", autor Tomasa Hjuz, koji je pohađao školu Ragbi, ali je tada bio uticajan političar. U Eton koledžu, grupa koja juri je bila poznata kao Bigls, ali na mnogim drugim mestima su poznati kao Heriers (vrsta psa koja se uglavnom koristi za lov na zečeve). U školi Harou trčali su po poljoprivrednim zemljištima u Pineru, ali škola Vinčester nije započela kros trčanje sve do 1880-ih. Godine 1837. škola Ragbi je započela dužu trku od približno dvanaest milja poznatu kao Trka Krik, jer vodi do sela Krik i vraća se u školu. Ovo je postalo godišnja tradicija i traje do danas.

Do ranih 1850-ih, atletski klubovi su počeli da organizuju svoje trke sa papirom kao oblik treninga, sport je viđen na Oksfordskom univerzitetu u to vreme, a nacionalno prvenstvo je prvi put održano 7. decembra 1867. godine. Održano je na Vimbldonskom polju u jugozapadnom Londonu. Nije bilo naročito dobro organizovano, mnogi trkači su skrenuli s kursa, i bilo je proglašeno nevažećim i moralo je biti ponovljeno, ali to je bio početak, i prvenstvo se održava na udaljenosti od 16,093 metara od 1877. godine.

Godine 1869, "Thames Hare and Hounds", prvi klub za kros trčanje na svetu, formiran je u istom području jugozapadnog Londona, a iste godine Vilijam C. Vosburg iz Njujorka uveo je sport u Sjedinjene Države. Harvard univerzitet je održavao trke od 1880. godine, a univerziteti Oksford i Kembridž održali su svoj prvi kros susret na Oksfordu u decembru 1880. godine.

Tri regionalne asocijacije su formirane da upravljaju sportom u svom regionu Engleske. "The Midland Counties Amateur Cross-Country Association" formirana je 1879. godine, "Northern Cross-Country Association" 1882. godine, a "Southern Counties Cross-Country Association" osnovana je 1883. godine. Takođe 1883. godine formirana je National Cross-Country Union, sa Valterom Rieom, osnivačem "Thames Hare and Hounds", kao prvim predsednikom. Godine 1933. to je promenjeno u English Cross-Country Union, jer su do tada druge zemlje Ujedinjenog Kraljevstva imale svoje kros savez. Scottish Cross Country Union formirana je 1886. godine i održala je svoje prvo nacionalno prvenstvo u Lanarku u martu te godine, a Sjedinjene Države su je pratile 1887. godine.

Vremenom su vreće sa papirnim isečcima postepeno izbačene i staze su počele da se obeležavaju zastavicama, linijama na travi, trakama i markerima, sa trkama koje su se održavale na poljoprivrednim zemljištima, kroz šume i preko različitih oblika mešovitog terena, sa prvenstvima koja su se često održavala na golf terenima i trkalištima za konje.

Godine 1898, Harold Hardvik, odveo je tim u Francusku na kros trku i na taj način izmislio međunarodno kros trčanje kao sport. Internacionalna Kros Unija formirana je 1903. godine, a četiri domaće nacije Engleska, Irska, Škotska i Vels započele su trke te godine koji je postao pravi međunarodni događaj 1907. godine kada je Francuska poslala tim na takmičenje. Druge evropske zemlje su slale timove tokom 1920-ih, a Tunis je poslao tim 1958. godine.

Ideja za kros štafetu potekla je iz Pariza 1903. godine, kada su članovi "Stadte Francaise" pozvali "South London Harriers" u Pariz na štafetnu trku od približno dvadeset dva kilometara koja je trebalo da se održala 26. decembra 1903. godine. Nije poznato da li su "South London Harriers" prihvatili poziv ili da li je trka zaista održana. Prva kros štafeta za koju postoje definitivni dokazi organizovana je od strane "Hampstead Harriers" u njihovom klupskom sedištu, pabu Grin Men. Trka je imala pet timova od tri muškarca koji su svaki trčali dva kilometara po snežnoj kružnoj stazi. Prvi čovek koji je završio bio je G. Banbruk iz tima tri sa vremenom od 41 minut. Žene su dugo bile isključene iz sporta zbog široko rasprostranjenog, ali pogrešnog mišljenja da je štetno za njihovo zdravlje i reproduktivnu sposobnost. Žene su takođe bile isključene jer nisu dobijale formalno obrazovanje, a sport je započeo uglavnom u školama, iz kojih su žene bile isključene—žene su prvi put pohađale univerzitet u Engleskoj 1868. godine. Bilo je trka za žene, ali su bile retke. Na Longtaun Sports u Kambriji u junu 1851. godine, nagrada za žensku trku bila je tri puta veća nego za mušku, a prve tri žene su dobile istu nagradu, dok je muškarac koji je osvojio drugo mesto dobio samo polovinu nagrade pobednika. Ženski sportski klubovi i formalna takmičenja za ženske timove nisu se pojavili sve do 1920-ih. Francuska je prva zemlja koja je održala nacionalna prvenstva za žene, 1918. godine, prva engleska prvenstva za žene održana su u Ho Park-u, Luton, u februaru 1927. godine, a ženama je bilo dozvoljeno da neformalno učestvuju na međunarodnim kros takmičenjima tek od 1931. godine. Nisu postojala ni zvanična pravila za ženski kros sve do 1962. godine, a njihove trke nisu smatrane prvenstvima sve do 1967. godine.

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Kros trčanje je bilo takmičarska disciplina kao timski i pojedinačni događaj na Letnjim olimpijskim igrama 1912, 1920. i 1924. godine. Švedska je osvojila zlato 1912. godine, a Finska, predvođena Pavom Nurmijem, osvojila je zlato 1920. i 1924. godine. Tokom trke 1924. godine u Parizu za vreme toplotnog talasa, samo 15 od 38 takmičara stiglo je do cilja. Osam njih je odvezeno na nosilima. Jedan sportista je počeo da trči u uskim krugovima nakon što je stigao na stadion, a kasnije je izgubio svest, dok je drugi pao u nesvest 50 metara od cilja. Izveštavano je da su Hose Andia i Edvin Vajd preminuli, a medicinari su proveli sate tražeći sve takmičare koji su se onesvestili duž staze.[13][14]

Iako su izveštaji o smrtnim slučajevima bili netačni, gledaoci su bili šokirani stopom iscrpljenosti, a olimpijski zvaničnici su odlučili da zabrane kros trčanje na budućim igrama. Od 1928. godine, kros trčanje se takmičilo samo kao peta disciplina modernog petoboja, i do 2016. godine to je bila jedina disciplina gde je olimpijsko takmičenje bilo deo modernog petoboja.

Svetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Počevši od 1973. godine, IAAF je počela da organizuje Svetsko prvenstvo u krosu svake godine.

Godine 1975, muški tim Novog Zelanda i ženski tim Sjedinjenih Američkih Država su pobedili, obeleživši prva prvenstva zemalja van Evrope. Godine 1981. afrička nacija (Etiopija) pobedila je u muškoj trci po prvi put, a deceniju kasnije afrička nacija (Kenija) pobedila je u ženskoj trci po prvi put. Etiopija ili Kenija osvojile su svaku mušku titulu od 1981. godine i svaku žensku titulu od 2001. godine. Do 2010. godine, Kenija je osvojila 40 Svetskih prvenstava u krosu, a Etiopija 23.

Istaknuti sportisti[uredi | uredi izvor]

Kenenisa Bekele 2017. godine

Kenenisa Bekele je osvojio i kratku i dugu stazu Svetskog prvenstva u krosu u istoj godini pet puta (2002–2006), nakon pobede u juniorskoj muškoj kategoriji i srebrne medalje na dugoj stazi za seniore 2001. godine. IAAF ga naziva "najvećim muškim kros trkačem koji je ikada krasio ovaj sport."[15]

Edvard Česerek je trostruki pojedinačni pobednik NCAA prvenstva u diviziji I u 2013, 2014. i 2015. godini. Česerek je jedini sportista koji je osvojio tri uzastopne pojedinačne NCAA titule.

Regionalne organizacije[uredi | uredi izvor]

Pored Svetskog prvenstva, IAAF organizuje nekoliko istaknutih kros trkačkih sastanaka širom sveta, uključujući: Great Edinburgh International Cross Country, Cross Internacional de Itálica, Antrim International Cross Country, Cinque Mulini, Nairobi Cross, Chiba International Cross Country, Fukuoka International Cross Country, Eurocross, Almond Blossom Cross Country.[16]

Australija[uredi | uredi izvor]

U Australiji, kros trčanje je organizovano od strane atletskih saveza na nivou država. Na primer, u Kvinslendu, tim sportom upravlja ''Queensland Athletics''. Za kategoriju veterana, koja uključuje trkače starije od 30 godina, sportom upravlja Australian Masters Athletics, koji takođe organizuje Australijansko prvenstvo veterana. Sezona kros trčanja u Brizbejnu traje od marta do septembra, sa trkama koje se obično održavaju svake nedelje u različitim parkovima, organizovane od strane lokalnih klubova.[17]

Kanada[uredi | uredi izvor]

Kros trčanje je rasprostranjen sport u Kanadi. U srednjim školama, trke su organizovane po razredima i polu. Trke u srednjim školama služe kao glavni izvor talenata za univerzitetske i nacionalne nivoe. Na univerzitetskom nivou, sportom upravlja ''Canadian Interuniversity Sport''.

Indija[uredi | uredi izvor]

U Indiji se Nacionalno prvenstvo u kros trčanju održava svake godine pod okriljem Atletskog saveza Indije. Nagaland je bio domaćin 56. Nacionalnog prvenstva u krosu, koje je održano zajedno sa Južnoazijskim prvenstvom u krosu, organizovanim od strane Južnoazijske [18]atletske federacije. Još jedan značajan događaj je ''Himalayan Adventure Challenge'', ekstremna kros trka na padinama Himalaja.

Ujedinjeno Kraljevstvo[uredi | uredi izvor]

Osnovne i niže srednje škole u nekim delovima Engleske učestvuju u kros trkama od kasnih 1960-ih. Na primer, škole blizu Oustona, u okrugu Durham, takmiče se kao deo Chester-le-Street & District Primary Cross Country Association.[19]

Sjedinjene Američke Države[uredi | uredi izvor]

USA Track & Field organizuje četiri godišnja nacionalna prvenstva u kros trčanju:"USA Cross Country Championships": Uključuje trke za veteranke (8 km), veterane (8 km), juniorke (6 km), juniore (8 km), seniorke (8 km) i seniore (12 km). Ovaj događaj takođe služi kao kvalifikacije za odabir tima SAD-a za IAAF Svetsko prvenstvo u krosu. "The USATF Masters 5 km Cross Country Championships": Uključuje odvojene trke za muškarce i žene. "The USATF National Club Cross Country Championships": Okuplja najbolje klubove iz SAD-a koji se takmiče za nacionalne titule i prestiž. "The USATF National Junior Olympic Cross Country Championships": Uključuje trke za dečake i devojčice u pet različitih dvogodišnjih starosnih kategorija.[20]

Većina američkih univerziteta i koledža ima muške i ženske timove za kros trčanje kao deo svojih atletskih programa. Više od 900 muških i preko 1000 ženskih timova takmiči se u tri divizije Nacionalne koledž atletske asocijacije (NCAA). Muškarci obično trče 8 km ili 10 km, dok žene trče 5 km ili 6 km.

Kros trčanje je takođe popularan sport u američkim srednjim školama, sa preko 440.000 srednjoškolaca koji se takmiče svake godine. To je šesti najpopularniji sport za devojčice i sedmi najpopularniji za dečake. Kursi za srednjoškolce obično su dugi (4,8 km) ili (3,1 km).

Najveći kros trkački pozivni turnir u SAD održava "Mt. San Antonio College" u Volnat (Kalifornija), sa preko 22.000 trkača iz zajedničkih koledža, srednjih škola i osnovnih škola. Ovaj događaj je započeo 1948. godine i traje do danas.[21]

Značajne trke[uredi | uredi izvor]

Svetsko prvenstvo u krosu (World Cross Country Championships) međunarodna trka u krosu koju organizuje Svetska atletika (ranije poznata kao IAAF), u kojoj atletičari predstavljaju svoje zemlje. Od 2011. godine, trka se održava svake dve godine. Svetska atletika opisuje trku kao "najzahtevniju, 'osnovnu' manifestaciju u seriji Svetske atletike".[22]

NCAA Divizija i prvenstvo krosu 2016. godine

NCAA Divizija I prvenstva u krosu (NCAA Division I Cross Country Championships) trke za muškarce i žene koje organizuje NCAA svake jeseni kao kulminaciju međukolegijalne sezone krosa. Trkači predstavljaju svoje škole i mogu se kvalifikovati kao tim ili pojedinac. NCAA opisuje trke Divizije I kao "jedne od najzanimljivijih svih DI prvenstava".[23]

USATF Nacionalno prvenstvo klupskog krosa (USATF National Club Cross Country Championships) godišnje takmičenje u krosu koje organizuje Američko atletsko udruženje (USATF), obično održano sredinom februara. U ovom prvenstvu postoje pet trka: trka veteranki na 6 km, trka veterana 60+ na 8 km, trka veterana (40-59) na 10 km, trka otvorenih žena na 6 km i trka otvorenih muškaraca na 10 km. Otvorene trke služe kao takmičenja za odabir za svetsko prvenstvo u krosu.[24]

Velika Edinburška Internacionalna trka u krosu (Great Edinburgh International Cross Country) godišnje takmičenje u krosu koje se održava u Edinburgu, Škotska. Takmičenje se sastoji od četiri trke: juniorska muška trka na 6 km, juniorska ženska trka na 4 km, seniorska muška trka na 8 km i seniorska ženska trka na 6 km. Iako ovaj događaj često privlači takmičare svetskog kalibra, nije održan od 2019. godine.[25]

Vidi takođe[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „World Athletics Home Page | World Athletics”. worldathletics.org. Pristupljeno 2024-05-31. 
  2. ^ „World Tour competition structure announced for cross country, combined events and race walking | PRESS RELEASE | World Athletics”. worldathletics.org. Pristupljeno 2024-05-31. 
  3. ^ USA Track & Field (na jeziku: engleski), 2024-05-25, Pristupljeno 2024-06-02 
  4. ^ National Collegiate Athletic Association (na jeziku: engleski), 2024-05-31, Pristupljeno 2024-06-02 
  5. ^ Trabuco Hills High School (na jeziku: engleski), 2024-04-08, Pristupljeno 2024-06-02 
  6. ^ „Spbo Online - Head to Head on Sportsbook - The Regulation of Gambling”. www.ccjournal.com. Pristupljeno 2024-05-31. 
  7. ^ „Cross Country Training”. www.brianmac.co.uk. Pristupljeno 2024-05-31. 
  8. ^ Joe Newton (1998). Coaching cross country successfully. Internet Archive. Human Kinetics. ISBN 978-0-88011-701-2. 
  9. ^ National Federation of State High School Associations (na jeziku: engleski), 2024-04-28, Pristupljeno 2024-05-31 
  10. ^ „Grandfathers and great-grandfathers of Cross Country | NEWS | World Athletics”. worldathletics.org. Pristupljeno 2024-05-31. 
  11. ^ „Ceres Highland Games - History”. www.ceresgames.co.uk. Pristupljeno 2024-05-31. 
  12. ^ „Friday 10 August 1660”. The Diary of Samuel Pepys (na jeziku: engleski). 2003-08-11. Pristupljeno 2024-06-02. 
  13. ^ Burnton, Simon (2012-05-18). „50 stunning Olympic moments No31: Paavo Nurmi wins 5,000m in 1924”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2024-06-02. 
  14. ^ Bonnier Group (na jeziku: engleski), 2023-10-19, Pristupljeno 2024-06-02 
  15. ^ Wayback Machine (na jeziku: engleski), 2024-05-11, Pristupljeno 2024-06-02 
  16. ^ „Queensland Athletics”. www.qldathletics.org.au. Pristupljeno 2024-06-02. 
  17. ^ „Queensland Athletics”. www.qldathletics.org.au. Pristupljeno 2024-06-02. 
  18. ^ Ambrocia, Medolenuo (2022-03-26). „Pictures: Nagaland hosts South Asian, national cross country championships”. EastMojo (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-06-02. 
  19. ^ Wayback Machine (na jeziku: engleski), 2024-05-11, Pristupljeno 2024-06-02 
  20. ^ „USA Track & Field | Home”. usatf.org. Pristupljeno 2024-06-02. 
  21. ^ Mt. San Antonio College (na jeziku: engleski), 2024-05-21, Pristupljeno 2024-06-02 
  22. ^ „Hosting Cross Country | World Athletics”. worldathletics.org. Pristupljeno 2024-06-02. 
  23. ^ „How the DI college cross country championship works | NCAA.com”. www.ncaa.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-06-02. 
  24. ^ „Ritzenhein and Flanagan cruise to US XC titles | NEWS | World Athletics”. worldathletics.org. Pristupljeno 2024-06-02. 
  25. ^ „USA Track & Field | Great Edinburgh Cross Country”. usatf.org. Pristupljeno 2024-06-02.