Pređi na sadržaj

Lekarska komora Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osnovana: 1901.
Članova: 32.877 (april 2015.)[1]
Zemlja: Srbija
Direktor: dr. med. Milan Dinić
Sedište: Beograd
Adresa: Kraljice Natalije 1-3
Podružnice:
  • RLK Vojvodine
  • RLK za jugoistočnu Srbiju
  • RLK za centralnu i zapadnu Srbiju
  • RLK za Kosovo i Metohiju
  • RLK Beograd

Lekarska komora Srbije (LKS) je strukovno udruženje lekara i njihov legitmni zastupnik u Republici Srbiji. Ili kako je to navedeno u Članu 1. Satuta LKS;

Lekarska komora Srbije je obavezna, nezavisna i profesionalna organizacija lekara - doktora medicine - koji kao profesiju u Republici Srbiji obavljaju poslove zdravstvene delatnosti.

Osnovni cilj formiranja i udruživanja u LKS je unapređenje prakse i povećanje sigurnosti njenih članova ali i bolesnika.

Razvoj medicinske nauke u Evropskim zemljama 19. veka, prati otvaranje novih bolnica i lekarskih ordinacija, dok sa druge strane lekarsku praksu tog doba karakteriše potpuna nezavisnost u radu lekara, što među sve brojnijim lekarima tog doba inicira potrebu za donošenjem obavezujućih pravila za sve članove lekarskog staleža, radi unapređenja prakse i povećanja sigurnosti njenih članova. Sve učestalije inicijetive lekara toga doba rezultovale su 1832. formiranjem prvog strukovnog udruženja lekara.

Nakon 43 godine, 1901. osniva se i prvo strukovno udruženje lakara u Srbiji (LKS).

Istorija

[uredi | uredi izvor]

U Svetu prvo strukovno udruživanja lekara nastaje 19. jula 1832. u Ujedinjenom Kraljevstvu gde se formira Opšti Medicinski Savet (engl. General Medical Council).[2] Iste godine u Francuskoj osnovano je Udruženje lekara opšte prakse Francuske (fra. Association generale des Medecins de France). Tokom 1881. u tadašnjoj Austrougarskoj donet je zakon o lekarskim komorama, koje se potom osnivaju u Češkoj 1894. i Poljskoj 1893.

U Srbiji 19. veka briga za podizanjem kvaliteta lekarskog rada ogleda se u podnošenju Sovjetu „projekta po struci lekarskoj“ 1860. i njegovom dopunom „pravilima za fondove građanskih bolnica“ 1861. Zbog prilika u zemlji ovi predlozi nisu prihvaćeni već je 1865. usvojen nov „zakon o podizanju i ustrojstvu bolnica“. To je bio prvi sanitetski zakon u Srbiji. Sledeći krupan događaj u razvoju lekarske struke u Srbiji zbio se avgusta 1872. kada je grupa mladih lekara osnovala Srpsko lekarsko društvo, i zatim pokrenula časopis „Srpski arhiv za celokupno lekarstvo“ (danas je jedan od najstarijih aktivnih evropskih medicinskih časopisa).

Lekarska komora Kraljevine Srbije (koja je i preteča današnje LKS) nastaje 1901. Njenom osnivanju prethodilo je stvaranje projekta zakona o lekarskoj komori u Kraljevini Srbiji, objavljen u srpskom arhivu 1901, koji se sastojao se od 46 člana.

Po ovom zakonu svi lekari koji imaju pravo lekarske prakse obrazuju lekarsku komoru koja je legitmni zastupnik lekarskog staleža u Kraljevini Srbiji (čl. 1. i 2.). Kao zadatak komore navedeno je da «raspravlja pitanja koja se tiču kako lekarskog poziva i interesa lekarskog reda, tako isto i interesa narodnog zdravlja». Po ovom nacrtu zakona lekarskom komorom je upravljao odbor od 15 članova (7 iz Beograda i 8 iz unutrašnjosti) koji su između sebe birali 2 kandidata za predsednika, a sam izbor predsednika vršio je Ministar unutrašnjih dela. Upravni odbor je „figurirao kao sud časti“. Svi članovi komore bili su dužni da redovno uplaćuju „novčani ulog“, a neplaćanje je bilo skopčano sa gubitkom lekarske prakse. Po objavljivanju ovog nacrta zakona među lekarima razvila se polemika, od potpunog negiranja potrebe formiranja komore do bezrezervne podrške. Kako je tekla rasprava zabeleženo je u srpskom arhivu iz 1901. godine sv. 11.

Posle Prvog svetskog rata, septembra 1923, uredbom Ministarstva narodnog zdravlja, na inicijativu Jugoslovenskog Lekarskog Društva (pod predsedništvom prof. dr Milana Jovanovića Batuta), obavljeni su izbori za lekarsku komoru za teritoriju «Srbije, Vojvodine i Srema» koji su ubrzo poništeni, a zatim ponovljeni 27. januara 1924. Na osnovu izbornih rezultata 2. februara 1924. godine formiran je odbor LK, a za predsednika lekarske komore za Srbiju, Vojvodinu i Srem izabran je dr Jovan Danić.

Petnaest meseci nakon prve sednice odbora održana je prva godišnja skupština lekarske komore za Srbiju, Vojvodinu i Srem (12. i 13. jula 1925. godine). Na ovoj sednici doneta je odluka o pokretanju glasnika komore radi informisanja celokupnog članstva o radu komore i odlukama odbora.

Na teritoriji Kraljevine SHS 1924. formirane su četiri lekarske komore sa središtima u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani. Da bi se od ovih organizacija 1. januara 1930. godine formiralo deset LK:

  • LK za Beograd, Zemun i Pančevo,
  • LK za Dravsku banovinu sa sedištem u Ljubljani
  • LK za Savsku banovinu sa sedištem u Zagrebu
  • LK za Primorsku banovinu sa sedištem u Splitu
  • LK za Zetsku banovinu sa sedištem u Cetinju
  • LK za Vrbasku banovinu sa sediđtem u Banjoj Luci
  • LK za Drinsku banovinu sa sedištem u Sarajevu
  • Lk za Dunavsku banovinu sa sedištem u Novom Sadu
  • LK za Moravsku banovinu sa sedištem u Nišu
  • LK za Vardarsku banovinu sa sedištem u Skoplju

Ovim promenama na teritoriji koju je pokrivala LK za Srbiju, Vovodinu i Srem formirane su četiri LK sa ukupno preko 2000 članova.

Sve do početka Drugog svetskog rata LK je bila u zenitu svojih aktivnosti, ali ubrzo dalji rad LK biva zamrznut ratnim zbivanjima.

Zaklinjem se da ću lekarsku delatnost obavljati stručno i savesno i da ću se u svom radu pridržavati svih pravila lekarske profesije, zakona i drugih propisa, Statuta Komore i Kodeksa medicinske etike Komore.

Tekst zakletve Lekarske komore Srbije, oktobar 2009.

Godine 1945. Komora menja ime u Lekarska komora Narodne Republike Srbije. Iste godine Dekretom vrhovne vlasti FNRJ zabranjen je rad Lekarske komore Srbije u Jugoslaviji.

U vreme kada je sve većem broju lekara odobrena privatna lekarska praksa 1991, grupa privatnih lekara, da bi zaštitila svoje interese i obezbedila stručnu edukaciju, osniva Lekarsku komoru privatnih lekara.

Trebalo je da prođe 60 godina da se na osnovu Zakona o komorama zdravstvenih radnika („Sl. glasnik R. S.“ br.107/05) u Srbiji stvore zakonski uslovi da zaživi rad Lekarske komore Srbije. Reosnivanje Lekarske komore Srbije, koja nastavlja tradiciju od 1901. godine izvršeno je 2006. u Beogradu.[1]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Vrste komora zdravstvenih radnika u Srbiji

[uredi | uredi izvor]

Radi unapređivanja uslova za obavljanje profesije doktora medicine, doktora stomatologije, diplomiranih farmaceuta, diplomiranih farmaceuta medicinske biohemije i doktora medicine specijalista kliničke biohemije, medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara, zaštite njihovih profesionalnih interesa, organizovanog učešća na unapređivanju i sprovođenju zdravstvene zaštite i zaštite interesa građana u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu - 2006. u Srbiji su osnovane sledeće komore;[3]

Lekarska komora Srbije'
Stomatološka komora Srbije[4]
Farmaceutska komora Srbije[5]
Komora biohemičara Srbije[6]
Komora medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije[7]

Organizaciona struktura LKS

[uredi | uredi izvor]

Direktor Lekarske komore Srbije je spec. dr med. Vesna Jovanović, prim..

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Glasnik Lekarske komore Srbije, broj 1, mart 2009.
  2. ^ Bartrip, Peter (2007). „A long way from Worcester”. British Medical Journal. 335: 72. PMID 17626958. doi:10.1136/bmj.39269.717454.59. 
  3. ^ „Sl. glasnik R. S.“ br.107/05
  4. ^ „Stomatološka komora Srbije”. Stomkoms.org. 13. 2. 2013. Pristupljeno 7. 3. 2013. 
  5. ^ Istorijat Farmaceutske komore Srbije na: www.farmkom.rs
  6. ^ „Komora biohemičara Srbije”. Komorabiohemsrbije.org.rs. 15. 11. 2012. Pristupljeno 7. 3. 2013. 
  7. ^ Komora medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije, zvanična prezentacija na: www.kmszts.org.rs

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]