Leposava Pavlović
Leposava Pavlović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 17. avgust 1906. |
Mesto rođenja | Beograd, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 23. april 2004.97 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija i Crna Gora |
Umetnički rad | |
Polje | Slikarstvo |
Leposava Pavlović (Beograd, 17. avgust 1906 — Beograd, 23. april 2004) bila je srpska slikarka.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 17. avgusta 1906. godine u Beogradu. Svet je ugledala u staroj beogradskoj Gospodar-Jevremovoj ulici, čiji se broj nije menjao sve tamo od 1882, kada je kuću s brojem 39 sazidao njen deda Kosta St. Pavlović, upamćen kao prvi načelnik, tek od Turaka oslobođenog i Srbiji pripojenog niškog okruga. Drugi rođendan je proslavila u vozu za Pariz.
Gospođica Bela je tu završila i niže razrede gimnazije, u eksternatu za žensku decu, tako da joj je francuski jezik postao blizak kao maternji. Tu je poprimila i duh francuske kulture, koji nikad neće zaboraviti. Sledi povratak u rodni Beograd. Tu će, odmalena sklona slikarstvu, po savetu porodici bliske slikarke Bete Vukanović, upisati i završiti pripremni tečaj na Umetničkoj školi. Diplomiraće na Kraljevskoj umetničkoj školi kod uvaženog nastavnika Ljube Ivanović, uporedo sa poznatim umetnicima: Ljubicom Sokić, Stevanom Bodnarovim, Mišom Vukotićem, Pivom Karamatijevićem. Magistrirala je kod slikara Milana Milovanovića 1932. godine.
Umetnički rad[uredi | uredi izvor]
Samostalno je izlagala u Bukureštu, Skoplju i Beogradu. Podučavala je francuskom jeziku studente Filološkog fakulteta, bila prevodilac i recenzent, objavljivala studije o rumunskoj narodnoj književnosti, održala brojna predavanja, štitila autorska prava svog rođaka Slobodana Jovanovića, pisala predgovore u katalozima, savetovala mlađe i davala slike u humanitarne svrhe. Iako svestrana i silom prilika prinuđena da se posveti drugim poslovima, nikada nije prestala da se bavi slikarstvom, crtežom i ilustracijom. Slikarka Leposava St. Pavlović bila je naš najstariji slikar.
Zrelo doba provela je radeći na više razboja. Da bi zaboravila gde je i da je komunisti ne bi oterali iz rodne kuće. Predavala je francuski budućim diplomatama. Bila je prijatelj sa Ivo Andrićem, Isidorom Sekulić i Jovanom Dučićem. Bela je sopstvenu zbirku slika poklonila Narodnom muzeju, dok je 1996. godine, 154 svoja crteža podarila Spomen-zbirci Pavla Beljanskog u Novom Sadu, a biblioteku Bogosloviji Eparhije šumadijske u Kragujevcu. Dom porodice Pavlović uvršten je u spomenike kulture i nalazi se pod zaštitom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika.
Preminula je 23. aprila 2004. godine u Beogradu.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Leposava Bela St. Pavlović / Zorica Peleš. - Apstrakt ; U: Sveske Zadužbine Ive Andrića. - God. 32, sv. 30 (2013)
- Slikarka Leposava-Bela Pavlović / Siniša Kovačević. - Prikaz knjige: Ljubica Miljković: Leposava-Bela Pavlović, Beograd, 2008. U: Dnevnik. - ISSN 0350-7556. - God. 67, br. 22512 (15. okt. 2009)