Ludvig Holberg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ludvig Holberg
Lični podaci
Datum rođenja(1684-12-03)3. decembar 1684.
Mesto rođenjaBergen, Danska-Norveška
Datum smrti28. januar 1754.(1754-01-28) (69 god.)
Mesto smrtiKopenhagen, Danska-Norveška
NacionalnostDanac-Norvežanin
Zanimanjepisac, esejista, filozof, istoričar, dramaturg

Potpis

Ludvig Holberg, baron Holberga (3. decembar 1684 – 28. januar 1754) bio je pisac, esejista, filozof, istoričar i dramski pisac rođen u Bergenu u Norveškoj, u doba Dansko-norveške dualne monarhije. Pisao je pod uticajem humanizma, prosvetiteljstva i baroka. Holberg se smatra osnivačem moderne danske i norveške književnosti,[1][2] a najpoznatiji je po komedijama koje je napisao 1722. i 1723. godine za pozorište Lile Grenegade u Kopenhagenu. Holbergova dela o prirodnom i običajnom pravu čitali su mnogi danski studenti prava preko dve stotine godina, od 1736. do 1936. godine.  

Studije i podučavanje[uredi | uredi izvor]

Holberg je bio najmlađi od šest braće. Njegov otac, Kristijan Nilsen Holberg, umro je pre nego što je Ludvig napunio godinu dana. Školovao se u Kopenhagenu i godinama je bio nastavnik na Univerzitetu u Kopenhagenu. U to vreme, on je započeo svoju uspešnu karijeru kao pisac, pišući prvu od niza komedija.

Počeo je da studira teologiju na Univerzitetu u Kopenhagenu, a kasnije je predavao pravo, istoriju i jezik. On nije bio posebno zainteresovan za teologiju kao karijeru, pa se odlučio za attestats (slično fakultetskoj diplomi osnovnih studija danas), koji mu je omogućavao da radi kao sveštenik; nije se oprobao u osnovnim, magistarskim ili doktorskim studijama iz ovog predmeta, niti je nastavio karijeru kao profesor teologije, sveštenik ili biskup. U Holbergovoj mladosti bilo je uobičajeno studirati teologiju i specijalizirati se prema vlastitoj želji, na primer u grčkom, latinskom, filozofiji ili istoriji. Kako bi se postalo advokat, normalno je bilo studirati u inostranstvu. Godine 1736. osnovane su osnovne studije prava na Univerzitetu u Kopenhagenu, studije koje će se nastaviti sledećih 200 godina, a za koje je Holbergov rad ostao uobičajeni materijal za čitanje tokom ovog vremena. Holberg je formalno imenovan za asistenta nakon što je prvo radio to isto bez plate. Morao je da prihvati prvu dostupnu poziciju, koja je bila predavač metafizike. Kasnije je postao profesor i podučavao retoriku i latinski. Konačno je dobio profesorsku poziciju na predmetu koji je najviše cenio i u kom je bio najproduktivniji, na istoriji.

Holberg je bio dobro obrazovan i dosta je proputovao. U svojoj adolescenciji, obišao je velike gradove u zemljama kao što su Holandija i Francuska, i kratko vreme je živeo u Rimu; kao i duže vreme u Oksfordu, Engleskoj (1706–1708.), što je bilo retko u to vreme, s obzirom na to da je intelektualni život bio usredsređen na kontinentalnu Evropu. Nije formalno bio primljen na Oksfordski univerzitet, ali je tamo provodio vreme koristeći biblioteke i učestvujući u diskusijama na engleskom sa engleskim studentima.

Dela[uredi | uredi izvor]

Holbergova statua u Bergenu, Norveškoj

Holbergova putovanja bila su glavna inspiracija njegovim kasnijim radovima - od tih iskustava sazreo je i umetnički i moralno. Holberg je bio inspirisan starim latinskim komedijama i novijim francuskim komedijama koje je gledao u Parizu i uličnim pozorištima u Rimu.

Njegova dela se mogu podeliti u tri perioda, prvi, tokom kog je on uglavnom pisao o istoriji (1711–1718. godine); drugi, tokom kog je pisao uglavnom satiričnu poeziju i scenske komedije (1719–1731. godine); i treći, kada je uglavnom pisao o filozofiji (1731–1750. godine). Njegova bogata produkcija komedija tokom srednjeg perioda bila je oblikovana njegovom ulogom kućnog dramaturga u prvom danskom javnom pozorištu, otvorenom u Kopenhagenu 1721. godine. Ove komedije su radovi na kojima njegova slava počiva danas, i one su bile momentalan i ogroman uspeh. Međutim, siromaštvo prouzrokovano Kopenhagenskom vatrom iz 1728. godine donelo je talas depresije i puritanstva, koji se sukobio sa Holbergovim satiričnim delima, i kao posledica toga, odustao je od svojih komedija, prelazeći na filozofske i istorijske spise 1731. godine.[3] Holbergov jedini roman, satirični naučno fantastični/fantazijski roman Podzemna putovanja Nilsa Klima prvobitno je objavljen na latinskom jeziku 1741. godine kao Nicolai Klimii Iter Subterraneum.

Ideologija[uredi | uredi izvor]

U Parizu, Holberg je upoznao danskog naučnika Jakuva Vinsleva, koji je bio katolik. Vinslev je bezuspešno pokušao da pokatoliči Holberga.[4] Holberg je uživao u debati, ali se u Kopenhagenu javila glasina da je Holberg postao katolik kao Vinslev, i kao posledica toga, smatrao je da je to potrebno demantovati danskoj javnosti, pa je u nekoliko navrata dao glas anti-katoličkim stavovima.[5]

Holberg je kritikovao školske doktrine u hrišćanstvu, tvrdeći da "deca moraju biti pretvorena u muškarce, pre nego što postanu hrišćani" [6] i da "Ako neko nauči teologiju pre nego što nauči da postane čovek, čovek nikada neće postati čovek." [7]

Holberg je verovao u unutrašnju božansku svetlost uma i njemu je bilo važno da prvi cilj obrazovanja bude da nauči učenike da koriste svoja čula i intelekt, umesto da beskorisno pamte školske knjige. Ovo je bilo novo, moderno razumevanje pitanja religije, i pokazuje da je bio čovek dobi prosvetiteljstva. Holberg je bio zainteresovan za intelekt jer je osećao da je to ono što povezuje društvo. Pitao se i zašto ima toliko zla na svetu, pogotovo kada se svi mogu prepustiti razumu. Moglo bi se reći da se distancirao od religioznog objašnjenja zla i prihvatio racionalno/empirijsko objašnjenje, a to je važno zbog njegovog statusa autora; kako u njegovo vreme tako i u naše.

Holberg je bio otvoren za kritike Biblije, a Holbergova verska opredeljenost bila je, uglavnom, deizam. On je kritikovao ideju prvobitnog greha, umesto toga podržavajući ideju čovekove slobodne volje.

Holberg je delkarisao da je namera njegovog autorstva bila prosvećivanje ljudi boljem društvu. Ovo se takođe poklapa sa slikom Holberga kao prosvetitelja. Važno je napomenuti da je Holberg uživao u većim gradovima sa dubokom kulturom - mali gradovi i priroda ga nisu zanimali.

Kao i mnogi učeni ljudi njegovog vremena, Holberg je takođe uticao na nauku. Holberg je smatrao da nauka treba da bude induktivna (kroz iskustvo izgrađeno na posmatranjima) i praktična za upotrebu. Jedan od primera je njegov Betænkning over den nu regierende Qvæg-Syge (Memorandum o preovlađujućoj bolesti goveda) iz 1745. godine, u kojem on navodi da je bolest uzrokovana mikroorganizmima.

Holbergove finansije[uredi | uredi izvor]

U mladosti[uredi | uredi izvor]

Holberg je morao da živi skromnim životom u mladosti i ranoj odrasloj dobi. Zarađivao je kao tutor i saputnik plemstvu i pokušao da radi kao privatni sportski trener na univerzitetu. Dobio je dodatnu podršku u vidu kredita da bi putovao na druge univerzitete u drugim država, pre svega protestantske univerzitete, ali ovo je bio uslov koji on nije poštovao, jer je tražio mesta gde su diskusije bile najglasnije, a iskustva najveća.

Tokom svog boravka u Engleskoj, Holberg je spazio akademsko pisanje i po povratku počeo da piše o istoriji. Kasnije je pisao i o prirodnom i međunarodnom pravu, verovatno po pozivu jednog starijeg profesora koji ga je uporedio sa autorima prirodnog i međunarodnog prava, kao što su Hugo Grocije i Samuel Pufendorf .

Da bi ostvario što veću zaradu, Holberg je objavio sopstvena dela i prodao ih kao radove pod pretplatom zainteresovanim ljudima, bilo kao vezane ili slobodne listove. Holberg je takođe pokušao kod izdavača u Norveškoj, sa relativnim uspehom. Tamo je njegova knjiga o prirodnom i međunarodnom pravu štampana u nekoliko izdanja, ali mu nije donela finansijske dobitke.

Investicije[uredi | uredi izvor]

Holberg je živeo skromno i mogao je da uloži veliki deo profita od prodaje svojih knjiga na stranu i pozajmi ih ili ih uloži u aktivnije poduhvate. Nekoliko puta je u svojim spisima kritikovao građane i plemiće koji su svoje resurse koristili na neproduktivne načine. On je jeo razumno i nije koristio svoj novac kako bi ga drugi ljudi vozili. Rekao je da je njegovo pešačenje razlog što je mogao da drži malariju, koja ga je mučila na jugu, pod kontrolom.

Kada je zaključio da svoj novac može da iskoristi za bolje poslove od trgovine, počeo je da investira u nekretnine. Njegova prva velika kupovina nekretnina, Brorupgord blizu Havrebjerga, dogodila se u fazama; prvo je posudio novac tadašnjem vlasniku, a kasnije je preuzeo samu farmu.

Nekoliko godina kasnije, Holberg je kupio i Terslesegard od Dianalunda i to je jedina njegova imovina koja je sačuvana jer su drugi objekti u Bergenu, Kopenhagenu i Havrebjergu ili spaljeni ili srušeni.

Akademija Sure i Holbergov testement[uredi | uredi izvor]

Holberg je bio i neoženjen i bez dece, ali na kraju svog života imao je malo bogatstvo. Želeo je da ostavi nasleđe i svoje imanje je ostavio Akademiji Sure koja je bila kraljevska akademija jahanja, sa ciljem da se na univerzitetskom nivou stvori institucija za mladiće koji dolaze iz plemstva. Holberg je podržao ideju akademije, razradio savete o tome koji akademski pravac bi bio potreban. Kraljev nadglednik ga je zamolio da neke profesore uputi u školu. Uticajni pisac prosvetiteljstva Jens Šilderup Snedorf imenovan je za profesora na Akademiji Sure po Holbergovom zahtevu.

Sporazum sa kraljem je podrazumevao to da će Holberg biti oslobođen plaćanja poreza od bilo kakvih prihoda sa poljoprivrednih gazdinstava u njegovom vlasništvu, jer iznos koji je doniran školi treba da bude veći od iznosa koji bi platio porezima. Istovremeno, on je stekao titulu barona Holberga.

Holbergov kovčeg, delo Johanesa Videvelta, može se videti u crkvi manastira Sure.

Primeri Holbergovog finansijskog upravljanja[uredi | uredi izvor]

Iz Holbergove prepiske se može videti da je bio vrlo konzervativan s novcem za koji je mislio da neće biti od koristi; na primer, bio je protiv povišice plate pedagogu Havrebjerga.

Holberg je nekoliko puta komentarisao da je voljan da koristi novac ako se koristi u dobre svrhe, na primer, on bi koristio novac za lekove i zalihe za radnike na njegovoj farmi ako bi patili od povrede ili bolesti.

Kada je akademija imala velike ekonomske poteškoće, jer je finansiranje bilo veoma ograničeno, Holberg se složio da pomogne finansiranje akademije (na akademiji Sure) dok je bio živ.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Norvežanin Edvard Grig sastavio je Svitu Holberg (opus 40) u čast Holberga. Svita je u stilu seoskih plesova iz Holbergovog vremena. Godine 1911. Johan Halvorsen je komponovao slučajnu muziku za produkciju Holbergovog Barselstuena u Oslu. Halvorsen je kasnije aranžirao muziku u svoj Ansien sviti op. 31 koju je posvetio sećanju na Holberga.

Norveški Univerzitet u Bergenu dodeljuje Holbergovu međunarodnu memorijalnu nagradu. Nagrada od 4,5 miliona kruna (oko 520.000 €) dodeljena je Juliji Kristevoj 2004. godine, Jirgenu Habermasu 2005. i Šmuelu Ajzenštadu 2006. godine.

Na severu ostrva Vankuver u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi, nalazi se grad po imenu Holberg. Osnovali su ga danski imigranti 1907. godine.

Opera Dena Šora Lep mladoženja, za šest soprana, bazirana je na Holbergovoj poslednjoj predstavi, Den forvandlede Brudgom. [8][9]

U centru Bergena u Norveškoj nalazi se statua Holberga i bulevar koji nosi njegovo ime (Holbergsallmenningen). Krater na Merkuru je nazvan po njemu.

Pisani radovi[uredi | uredi izvor]

Komedije[uredi | uredi izvor]

Najstariji postojeći pozorišni plakat za jednu od Holbergovih predstava, Mester Gert Westphaler iz 1722. godine
  • Den Politiske Kandestøber, 1722.
  • Den vægelsindede, 1722.
  • Jean de France eller Hans Frandsen, 1722.
  • Jeppe på bjerget eller den forvandlede Bonde, 1722.
  • Mester Gert Westphaler, 1722.
  • Barselstuen, 1723.
  • Den ellefte Junii, 1723.
  • Jacob von Tyboe eller den stortalende Soldat, 1723.
  • Ulysses von Ithacia, 1723.
  • Erasmus Montanus eller Rasmus Berg, 1723.
  • Don Ranudo de Colibrados, 1723.
  • Uden Hoved og Hale, 1723.
  • Den Stundesløse, 1723.
  • Hexerie eller Blind Allarm, 1723.
  • Melampe, 1723.
  • Det lykkelige Skibbrud, 1724.
  • Det Arabiske Pulver, 1724.
  • Mascarade, 1724.
  • Julestuen, 1724.
  • De Usynlige, 1724.
  • Diderich Menschenskraek, 1724.
  • Kildereisen, 1725.
  • Henrich og Pernille, 1724–1726.
  • Den pantsatte Bondedreng, 1726.
  • Pernilles korte Frøkenstand, 1727.
  • Den Danske Comoedies Liigbegængelse, 1727.
  • Den honette Ambition, 1731.
  • Den Forvandlede Brudgom, 1753.
  • Plutus eller Proces imellom Fattigdom og Riigdom, 1753.
  • Husspøgelse eller Abracadabra, 1753.
  • Philosophus udi egen Indbildning, 1754.
  • Republiqven eller det gemeene Bedste, 1754.
  • Sganarels Rejse til det philosophiske Land, 1754.

Pesme[uredi | uredi izvor]

  • Peder Paars, 1720.
  • fire Skæmtedigte, 1722.
  • Metamorphosis eller Forvandlinger, 1726.

Romani[uredi | uredi izvor]

Ilustracija iz luksuznog izdanja Podzemnog putovanja Nilsa Klimsa iz 1789. godine. Graviranje Johana Frederika Klemensa po crtežu Nikolaja Abrahama Abildgorda.
  • Nicolai Klimii iter subterraneum, 1741. (na danski preveo Hans Hagerup 1742. godine kao Niels Klims underjordiske Rejse.)

Eseji[uredi | uredi izvor]

  • Moralske Tanker, 1744.
  • Epistler, 1748–54.
  • Moralske Fabler, 1751.
  • Tre latinske levnedsbreve, 1728–1743.

Istorijska dela[uredi | uredi izvor]

  • Introduction til de fornemste Europæiske Rigers Historier, 1711.
  • Morals Kierne eller Introduction til Naturens og Folke-Rettens Kundskab, 1716.
  • Dannemarks og Norges Beskrivelse, 1729.
  • Dannemarks Riges Historie, 1732–35.
  • Den berømmelige Norske Handel-Stad Bergens Beskrivelse, 1737.
  • Almindelig Kirke-Historie, 1738.
  • Den jødiske Historie fra Verdens Begyndelse, fortsat til disse Tider, 1742.
  • Adskillige store Heltes og berømmelige Mænds sammenlignede Historier, 1739–53.
  • Adskillige Heltinders og navnkundige Damers sammenlignede Historier, 1745.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Andersen, Jens Kr. „Ludvig Holberg – Forfatterportræt” (na jeziku: Danish). Arkiv for Dansk Litteratur. Arhivirano iz originala 2007-08-04. g. Pristupljeno 2006-09-02. 
  2. ^ Brandes, Georg (1884). Ludvig Holberg – et festskrift (na jeziku: Danish). Copenhagen: Gyldendalske boghandels forlag. str. 1. 
  3. ^ „Ludvig Holberg”. NNDB. Pristupljeno 2006-09-02. 
  4. ^ Holberg, Ludvig (1965) [1728]. „Første Brev Til en Højvelbaaren Herre”. Ur.: Kragelund, Aage. Ludvig Holbergs tre levnedsbreve 1728–1743 Bind I (na jeziku: Latin i Danish). Copenhagen: G.E.C. Gads Forlag. str. 110—113. 
  5. ^ Kragelund, Aage (1965). „Indledning”. Ur.: Kragelund, Aage. Ludvig Holbergs tre levnedsbreve 1728–1743 Bind I (na jeziku: Danish). Copenhagen: G.E.C. Gads Forlag. str. XVIII—XIX. 
  6. ^ "Børn maa gjøres til Mennesker, førend de blive Christne."
  7. ^ "Hvis een lærer Theologie, førend han lærer at blive Menneske, bliver han aldrig Menneske."
  8. ^ Richard Duckett, "Opera Works' Next Sounds 'Mozart-ian," Worcester Telegram and Gazette, 17 February 2008
  9. ^ STAFF, Richard Duckett TELEGRAM & GAZETTE. „Opera Works' next sounds 'Mozart-ian'. telegram.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-07-17. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • A primary source is Ludvig Holberg's Latin Testament. It can be recommended to use: Holberg, Ludvig, and Aage Kragelund. Ludvig Holbergs tre levnedsbreve 1728–1743. København: G.E.C. Gads Forlag, 1965. The edition contains an introduction, Holberg's texts in both Latin and Danish, commentaries and an index.
  • Thomsen, Ole B. Embedsstudiernes universitet en undersøgelse af Københavns universitets fundats af 1788 som grundlag for vores nuværende studiestruktur. København: Akademisk Forlag, 1975. ISBN 87-500-1536-2
  • Grethe Ilsøe: Juridisk eksamen for ustuderede. Kollektiv biografi af 1. kandidatgeneration (eksamensårgangene 1736–65) i: Personalhistorisk Tidsskrift, 1985, nr. 2
  • Jens Hougaard: Ludvig Holberg. The Playwright and his age up to 1730, Odense University Press. 1993. ISBN 87-7492-881-3.
  • Caterina Marrone: Le lingue utopiche, Nuovi Equilibri, Viterbo, 2004 [1995], p. 338, ISBN 88-7226-815-X
  • Bent Holm: Ludvig Holberg. A Danish Playwright on the European Stage. Masquerade, Comedy, Satire. Vienna: Hollitzer, 2018. ISBN 978-3-99012-479-6.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]