Mara Đorđević-Malagurski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mara Đorđević-Malagurski
Mara Đorđević-Malagurski (ROMS)
Lični podaci
Datum rođenja(1894-12-20)20. decembar 1894.
Mesto rođenjaSubotica, Austrougarska
Datum smrti9. jul 1971.(1971-07-09) (76 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ

Mara Đorđević-Malagurski (bunj. Mara Đorđević-Malagurski) (Subotica, 20. decembar 1894Beograd, 9. jul 1971) bila je bunjevačko-srpska književnica i etnograf.[1]

Uz Lazara Stipića, bibliotekara Gradske biblioteke u Subotici, bila je jedna od retkih istaknutih ličnosti u Bunjevaca iz međuratnog i posleratnog perioda koja je smatrala sebe delom srpskog naroda.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mara Malagurski, kao učenica Više ženske škole u Subotici (Gradski muzej Subotica).

Potekla je iz bunjevačke porodice Malagurski Čurčić. Deda joj, Ice Malagurski, bio je predsednik prvog kulturnog udruženja Bunjevaca — Pučke kasine, osnovane 1878. godine. Otac joj se zvao Josip, a majka Kristina (rođena Stantić). Obrazovala se u Štrosmajerovom zavodu u Đakovu, a nakon toga je prešla na Višu žensku školu u Suboticu. Osim toga, studirala je engleski jezik u Londonu.[1]

Prilikom Velike narodne skupštine održane u Novom Sadu (novembar 1918), bila je jedna od sedam delegata žena,[3] i ujedno jedna od članova bunjevačke delegacije koja se opredelila za prisajedinjenje Vojvodine Kraljevini Srbiji, a ne Državi Slovenaca, Hrvata i Srba. Udala se za senatora i profesora Dragoslava Đorđevića 1919. godine. Počev od 1929, stanuje u Beogradu.[4]

U Subotici je osnovala Bunjevačko katoličko divojačko društvo i Diletantsko društvo (1911). Pored toga, uzela je učešće u osnivanju Bunjevačke prosvetne matice (1927)[5], i kao njena prva predsednica priređivala izložbe narodnih rukotvorina, pozorišne predstave i sl. Vodila je Subotičanke u Beograd da nastupaju u narodnim nošnjama pred kraljevskom porodicom i na Radio Beogradu. Bila je članica upravnog odbora Kolo srpskih sestara i Srednjoškolske matice, a nakon svršetka Drugog svetskog rata članica je Društva književnika Srbije (od 1956).[4]

U periodu između dva rata je bila veoma aktivna. Nakon Drugog svetskog rata povukla se iz javnog života zajedno sa svojim mužem Dragoslavom Đorđevićem. Njihovim familijama je oduzeto imanje, zbog dobrih odnosa sa dvorom. [4]

Radovi[uredi | uredi izvor]

Svoje književne, etnografske i druge radove prvobitno (pre 1918. g.) je objavljivala u bunjevačkom listu „Neven“ pod pseudonimom Nevenka.[6] Tada je imala 18 godina.[4]

Počev od 1925. godine objavljivala je u: Vardaru, Zemljodilskom kalendaru, Književnom severu, Misli, Glasniku Jugoslovenskog profesorskog društva, Bunjevačkim novinama i Bunjevačkom kalendaru. Napisala je dramu Manda Vojnićeva i knjižice o bunjevačkim narodnim nošnjama i običajima.

Mara Đorđević-Malagurski se bavila i prevodilačkim radom i zapaženi su joj prevodi Oskara Vajlda.[4]

Godine 1941. uredila je knjigu Bunjevka o Bunjevcima. Napisala je dramu Manda Vojnićeva čija je premijera trebalo da se održi u Narodnom pozorištu 8. aprila 1941. godine, ali nije održana zbog bombardovanja Beograda 6. aprila.[5]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Za pripovetku Vita Đanina nagrađena je nagradom SANU-a na konkursu Cvijete Zuzorić 1928. godine. Nosilac je Ordena Svetog Save V stepena, Belog orla V stepena, ruskog Crvenog krsta u Parizu i Krsta ruskih ratnih invalida.[4]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Bunjevački običaji u slikama, Subotica 1926.
  • Vita Đanina i druge pripovetke iz bunjevačkog života, Beograd 1933.
  • Stara bunjevačka nošnja i vez, Subotica 1941.
  • Bunjevka o Bunjevcima, Subotica 1941.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 182. 
  2. ^ Лазо М. Костић, Католички Срби. Политичко-историска расправа, Торонто 1963, стр. 22
  3. ^ Sedam vojvođanskih dama stvaralo istoriju Srbije („Večernje novosti“, 30. novembar 2013)
  4. ^ a b v g d đ „Mara Malagurski Đorđević: Uporni borac za prava Bunjevaca”. dnevnik.rs. Pristupljeno 25. 1. 2022. 
  5. ^ a b „Mara Đorđević Malagurska”. knjizenstvo.etf.bg.ac.rs. Pristupljeno 25. 1. 2022. 
  6. ^ Ante Sekulić, Književnost bačkih Hrvata, Zagreb 1970, pp. 55

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]