Pređi na sadržaj

Markova Crkva

Koordinate: 44° 19′ 23″ S; 20° 05′ 08″ I / 44.323166° S; 20.085666° I / 44.323166; 20.085666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Markova Crkva
Crkva Svetog Dimitrija
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugKolubarski
OpštinaLajkovac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 111
Geografske karakteristike
Koordinate44° 19′ 23″ S; 20° 05′ 08″ I / 44.323166° S; 20.085666° I / 44.323166; 20.085666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina172 m
Markova Crkva na karti Srbije
Markova Crkva
Markova Crkva
Markova Crkva na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj014
Registarska oznakaVA

Markova Crkva je naselje u Srbiji u opštini Lajkovac u Kolubarskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 111 stanovnika.

Ovde se nalaze Crkva Svetog Dimitrija, Kumova vodenica i Vodenica i valjarica Sretenovića.

Istorija mesta[uredi | uredi izvor]

Budući da je ime mestu došlo od naziva crkve koja se u njemu nalazi, to se istorija Markove Crkve, osobito u najranijim pomenima, uzima za jedno te isto.

U 17. veku[uredi | uredi izvor]

Najraniji trag naselju može biti unos u Pomeniku manastira Rače, koji je nastao između 1616. i 1682. godine. U Pomeniku se među počivšim mitropolitima pominje izvesni Maksim, dok pored njegovog imena stoji Markova Crkva[1].

Unos u Pomeniku manastira Rača, koji se odnosi na počivšeg mitropolita Maksima i mesto - Markova Crkva
Unos u Pomeniku manastira Rača, koji se odnosi na počivšeg mitropolita Maksima i mesto - Markova Crkva
U 18. veku[uredi | uredi izvor]

Sledeći pomen naselja je iz 18. stoleća. Austro-turski rat, započet 1716, okončan je 1718. godine Požarevačkim mirom. Znatni delovi današnje Centralne Srbije su pripali dinastiji Habzburg koja je od njih formirala domen pod imenom Kraljevina Srbija čiji je kralj bio Karlo Šesti. Prostorom oslobođene Srbije upravljala je Zemaljska administracija na čelu sa guvernerom feldmaršalom Karlom Aleksandarom, vojvodom od Virtemberga. Prethodno je, tokom prve tri godine austrijskog prisustva, upravu imala Vojna komandantura za čijeg je mandata izvršen prvi popis naselja i stanovnika. Glavni smisao popisa je bilo razgraničenje sa Osmanskim carstvom, kao i sticanje informacija o brojnosti naselja i stanovnika radi uvođenja nameta.

Za razliku od okruga u Šumadiji i Pomoravlju koji su strašno postradali u ratu dva carstva, Valjevski distrikt nije pretrpeo znatnu štetu. Otud nijedno od 126 naselja u okrugu nije bilo pusto. U tom, Najpergovom popisu iz 1718. godine nalazi se i mesto Markova[2] koje se zasigurno odnosi na današnju Markovu Crkvu. U prilog tome govore Stromovo, Pridvorica i Ratkovci koji se pominju odmah pre, kao i Stošići (danas zaselak Slovca), Virovci i oba Mušića koji se navode posle Markove, tj. geografskim sledom kojim se i danas sva pomenuta sela nižu.

Markova Crkva u Najpergovom popisu Srbije iz 1718. godine

U prilogu se vidi da je u selu bila samo jedna kuća. Međutim, austrijski popisivači nisu posećivali svako naselje, nego su podatke uzimali od knežinskih starešina ili pojedinačnih žitelja naselja, pa su zato isticali da sumnjaju u tačnost podataka. Ipak, kratak rok koji su imali na raspolaganju, nije popisivačima davao vremena da provere istinitost informacija, pa su ih unosili kako su ih dobijali. Sličnu skepsu prema onome što su dobili a nisu mogli sami da provere izneo je i vojni komesar Franc Mihael Bilard, kome je posle razgraničenja sa Turskom dato u zaduženje da izvrši novi popis do aprila 1719, i to u dikstriktima Kragujevac, Rudnik, Valjevo, Šabac, Beograd i Čačak, radi razrezivanja kontribucija[3].


Poslenji pomen tokom postojanja austrijske Kraljevine Srbije (1718-1739) datiran je u 1738. godinu, kada je Markova Crkva pomenuta kao jedno od 22 naselja u Distriktu Palež (Obrenovac), pod imenom Markovaceska (Markovacesqua)[4].

Pomen Markove Crkve pod imenom Markovacesqua u austrijskom popisu naselja iz 1738. godine

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Markova Crkva živi 93 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,0 godina (40,9 kod muškaraca i 48,3 kod žena). U naselju ima 39 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,82.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika, dok je 2011. evidentiran porast od jednog stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 244
1953. 252
1961. 211
1971. 165
1981. 162
1991. 131 129
2002. 110 110
2011. 111
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[6]
Srbi
  
111 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Priredio: Jovanović, Tomislav (2005). Pomenik manastira Rače. Bajina Bašta: Račanska fondacija. str. 23 (6a). ISBN 9788690734702. 
  2. ^ Pantelić, Dušan (1948). Popis pograničnih nahija Srbije posle Požarevačkog mira. Beograd: SANU. str. 27. 
  3. ^ Pantelić, Dušan (1948). Popis pograničnih nahija Srbije posle Požarevačkog mira. Beograd: SANU. str. 10—11. 
  4. ^ Langer, Serbien unter der kaiserlichen Regierung : 1717 - 1739 (1889). U: Mittheilungen des K.K. Kriegs-Archivs N.F. III Bd. Wien: Verlag von L. W. Seidel & sohn. str. 93 (247). 
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]