Pređi na sadržaj

Мајстори певачи из Нирнберга

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Majstori pevači iz Nirnberga (nem. Die Meistersinger von Nürnberg, prevodi se i Nirnberški majstori pevači) je opera nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. To je jedna od njegovih najpopularnijih opera, budući da je njegova jedina komedija[1] (ne uzimajući u obzir zaboravljenu i neuspelu Zabranu ljubavi). Premijerno je izvedena na sceni minhenskog Narodnog pozorišta 21. juna 1868. Dirigovao je čuveni dirigent Hans fon Bilov.

Radnja se odvija u gradu Nirnbergu, polovinom 16. veka, kada je ovaj grad bio jedan od značajnijih centara evropske renesanse. U centru radnje se nalazi gilda majstora pevača, zanatlija-pesnika koji su pisali poeziju po striktnim pravilima (kao nastavljači tradicije srednjovekovnih minezengera). U njihovo društvo dolazi mladi i talentovani junker Valter fon Štolcing, koji stvara divnu poeziju, ali prevazilazeći majsterzingerska pravila, usled čega je odbačen (ovaj lik, u stvari, predstavlja samog Vagnera, čija je inovativna muzika bila kontroverzna još za njegova života). Jedan od glavnih likova, Hans Saks, je u stvari bio istorijska ličnost - Hans Saks (1494—1576), veliki majsterzinger, pesnik, dramaturg i obućar.

Lica[uredi | uredi izvor]

  • Eva, Pognerova ćerka, sopran.
  • Magdalena, Evina dadilja, mecosopran.
  • Valter fon Štolcing, mladi vitez iz Frankonije, tenor.
  • David, Saksov šegrt, tenor.
  • Hans Saks, obućar i majsterzinger, bariton.
  • Fajt Pogner, zlatar i majsterzinger, bas.
  • Sikstus Bekmeser, gradski činovnik i majsterzinger, bas.
  • Fric Kotner, pekar i majsterzinger, bas.
  • Kunc Fogelgezang, krznar i majsterzinger, tenor.
  • Konrad Nahtigal, limar i majsterzinger, bas.
  • Herman Ortel, sapundžija i majsterzinger, bas.
  • Baltazar Corn, kujundžija i majsterzinger, tenor.
  • Augustin Mozer, krojač i majsterzinger, tenor.
  • Ulrih Ajslinger, bakalin i majsterzinger, tenor.
  • Hans Folc, prerađivač bakra i majsterzinger, bas.
  • Hans Švarc, krojač čarapa i majsterzinger, bas.
  • Noćni stražar, bas.
  • Građani iz svake gilde, njihove žene, kalfe, šegrti; devojke i narod Nirnberga.

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

Čin prvi[uredi | uredi izvor]

Radnja se otvara u katedrali sv. Katarine u Nirnbergu, tokom bogosluženja. Valter fon Štolcing stoji iza kongregacije i posmatra mladu Evu, koja sedi sa dadiljom Magdalenom u zadnjem redu. Pošto je služba završena i njih dve pođu kući, Valter, s kojim su se već upoznale, zaustavlja ih i pita Evu da li je verena. Evica je opčinjena Valterom, ali mu objašnjava da njen otac, bogati zlatar Fajt Pogner, namerava da je uda za pobednika takmičenja majstora pevača - takmičenje će biti održano sutradan, na dan sv. Jovana.

Magdalena tera Davida, majsterzingerskog šegrta koji je zaljubljen u nju, da pomogne Valteru da postane majstor-pevač; naime, samo oni mogu da učestvuju na takmičenju, a sastanak gilde održava se u crkvi posle službe. Dok ostali šegrti spremaju prostor za sastanak, David Valteru objašnjava zbunjujuća pravila majsterzingerskog komponovanja i pevanja. Valteru ta pravila ni izbliza nisu jasna, ali čvrsto odlučuje da pokuša da postane član gilde.

Ubrzo stižu i majstori-pevači. Prvi koji stižu su Fajt Pogner i Sikstus Bekmeser, koji i sam želi da se oženi Evom. Valter se obraća Pogneru, svome prijatelju i poznaniku, sa molbom da postane majsterzinger - iz ljubavi prema umetnosti. Tako se odmah zamerio Bekmeseru, kome je sumnjiv.

Pošto su svi stigli, majstor Kotner proziva ostale i utvrđuje ko je prisutan na sastanku. Zatim Pogner objavljuje svoju nameru da ćerku Evu ponudi kao nagradu pobedniku na sutrašnjem takmičenju. Hans Saks, najstariji majstor, prigovara kako bi Eva trebalo sama da izabere svog muža. Pogner kaže da će ona moći da odbije pobednika, ali da ipak mora da se uda za majsterzingera. Saks takođe izražava svoj stav kako narod, a ne majstori, treba da odluči ko je pobednik. Ovo izaziva reakciju bučnog negodovanja kod njegovih kolega.

Pogner majstorima predstavlja Valtera, i oni pristaju da mu daju priliku da postane jedan od njih. Majstor Bekmeser, „ocenjivač“ gilde, ima zadatak da povlačenjem crte na svojoj tabli obeleži svaku grešku u Valterovoj pesmi. Pevač ima pravo na sedam grešaka, to jest, sedam crta na tabli. Valter počinje da peva pesmu slobodnog stiha i ritma, čime krši nebrojena pravila gilde. Bekmeser remeti njegovu pesmu stalnim povlačenjem krede, da bi ga na kraju sasvim prekinuo, izjavljujući kako na tabli više nema mesta za beleženje grešaka. Uprkos tome što Hans Saks traži da se vitezu dozvoli da nastavi, ostatali majstori Valtera odbijaju, pa on ogorčeno i uvređeno napušta katedralu.

Čin drugi[uredi | uredi izvor]

Veče. Ulica u Nirnbergu, između Pognerove kuće i radionice majstora Saksa, gde se šegrti rastaju, uzbuđeno iščekujući sutrašnje svetkovine. David, koji je Saksov šegrt, stiže u dvorište radionice, gde ga Magladena dočekuje sa korpom hrane i ispituje o Valterovoj audiciji za majstora pevača. David joj odgovara kako je vitez sasvim propao, na šta razočarana Magdalena odbija da mu da hranu. Ostali šegrti na to počnu da zadirkuju Davida, koji je spreman da se s njima potuče, ali dolazak Hansa Saksa ga sprečava u njegovoj nameri.

Pošto je Saks uterao Davida u kuću, stižu Eva i Pogner. Eva se ne usuđuje da oca upita o tome kako je Valter prošao, a kod Pognera se javlja sumnja u ispravnost odluke da je uda za pobednika takmičenja. Dok ulaze u kuću, Magdalena obaveštava Evu o glasinama kako je junker bio bezuspešan. Eva odlučuje da o tome porazgovara sa Saksom.

Saks izlazi u sumrak u svoje dvorište i seda ispod drveta, spremajući se da započne rad na paru novih cipela za Bekmesera. Razmišlja o Valterovoj pesmi, koja je na njega ostavila dubok utisak. Tada mu prilazi Eva, koju pomisao da Bekmeser pobeđuje na takmičenju očigledno ne oduševljava (čini se da će on biti jedini takmičar). Ona nagoveštava da joj ne bi smetalo ako bi Saks, koji je udovac, pobedio na takmičenju, usled čega je ovaj dirnut, ali odgovara kako bi joj on bio prestar muž. Nakon daljeg ispitivanja, Saks Evi prepričava Valterovu propast na sastanku majsterzingera, pa ona odjuri kući, što potvrđuje Saksovu sumnju da je zaljubljena u Valtera. Eva je odlučna da pronađe Valtera, ali Magdalena je upozorava da dolazi Bekmeser da joj se udvara. Eva joj traži da umesto nje stoji na prozoru i sluša Bekmeserovu serenadu.

Baš pošto je Eva bila spremna da ode, Valter je stigao i ispričao joj o fijasku u katedrali. Njih dvoje odlučuju da zajedno pobegnu; njihov plan, međutim, sprečava Hans Saks, te naizgled nenamerno osvetli ulicu svojom lampom, što Evu i Valtera primorava da se sakriju u senci Pognerove kuće. Valter želi da se suoči sa Saksom, ali tada stiže Bekmeser koji ga u tome sprečava.

Pošto se njih dvoje sakriju još dublje u tamu, Bekmeser započinje svoju serenadu, prateći samog sebe na lauti. Saks prekida njegovu serenadu grlenom šusterskom pesmom o biblijskoj Evi, koju je Bog bosu proterao iz raja na grubu zemlju, ali se sažalio na rane koje su tako nanete njenin nežnim stopalima i stvorio obućarski zanat. Eva i Valter shvataju da je pesma poruka njima. Bekmeser je besan zbog Saksovog zavijanja i zahteva da prestane, ali ovaj mu odgovara kako mora da radi, jer je sam Bekmeser tražio da cipele budu završene do sutra. Bekmeser je isfrustriran, ali primećuje Magdalenu (za koju misli da je Eva) na prozoru Pognerove kuće. On nerado pristaje na Saksovu ponudu da udarcima na cipelu označi svaku grešku u njegovoj pesmi. Bekmeser počne da peva, ali pesma ima toliko grešaka da Saks uspeva da završi rad na cipelama. Uvređen do krajnje mere, Bekmeser se okreće Magdaleni i nastavlja serenadu, ne obazirući se na Saksa. Silna buka budi čitavo susedstvo. David izlazi iz radionice i ugleda čoveka koji se udvara Magdaleni. Ne prepoznajući majstora Bekmesera u svom gnevu, on uzima batinu i napada ga. Tuči se pridružuju najpre ostali šegrti, a zatim ona prerasta u pravu pobunu kada se borbi priključe desetine komšija. U opštoj zbrci, Valter pokuša da pobegne sa Evom, ali Saks nju gurne u Pognerovu kuću, dok viteza odvuče u svoju radionicu. Rusvaj se završava iznenadno kao i što je počeo, ostavljajući samo praznu ulicu. Njome sada prolazi samo ravnodušni noćni stražar koji razglašava koliko je sati.

Čin treći[uredi | uredi izvor]

Ojgen Gura kao Hans Saks

Jutro, u Saksovoj radionici. Saks sedi i čita, duboko zamišljen. Dolazi David, koji moli da mu se oprosti što je napao Bekmesera, ali Saks ga ne primećuje. David naposletku uspeva da mu privuče pažnju, te njih dvojica razgovaraju o predstojećoj svečanosti. Dan je sv. Jovana, i time Saksov imendan. David mu recituje svoje stihove, a zatim odlazi da se spremi za festival.

Saks ostaje sam, razmišljajući o tuči porethodne vereči. Shvata da je njegov pokušaj da zaustavi ludilo izazvao još veću katastrofu, izazvavši nasilje.

Ulazi Valter, koji je noć proveo kod Saksa, i obaveštava majstora kako je imao lep san. Saks ga ohrabruje da san pretoči u novu „nagradnu pesmu“ (Preislied): Valter uspešno ispeva prve tri strofe nove pesme, ali nije raspoložen i da je dovrši. Saks zapisuje njegovu poeziju. Njih dvojica napuštaju sobu da se presvuku.

U radionicu ulazi Bekmeser, koji je bogato obučen, ali je, kao posledica Davidovog napada, u očajnom stanju. Na stolu primećuje tekst Valterove pesme, i, pošto prepoznaje Saksov rukopis, pomisli kako stari majstor namerava da peva na takmičenju kako bi osvojio Evinu ruku. Saks se vraća u sobu, a Bekmeser ga odmah ispituje o pesmi. Saks ga uverava kako nema nameru da se udvara Evi, i čak je nudi Bekmeseru, znajući da će se ovaj obrukati, i obećavajući kako nikada neće reći da je pesma njegova. Bekmeser je oduševljen što će moći da koristi stihove velikog Hansa Saksa i odlazi da se spremi za takmičenje.

Uskoro dolazi Eva, svečano obučena, pod izgovorom da je žulja cipela koju joj je napravio Saks. U stvari je došla da nađe Valtera, što Saks odmah shvata, ali, iako primećuje da joj cipelica odlično stoji, pravi se da podešava šavove. Dok radi, govori Evi kako je čuo odličnu pesmu, kojoj nedostaje samo kraj. Tada ulazi Valter, u blještavoj viteškoj nošnji, i primećuje Eva. Njih dvoje se posmatraju kao začarani, a Valter ekstatično otpeva završnicu svoje pesme. Izražavaju svoju neizmernu zahvalnost Saksu i Eva mu se izvini što se poigravala s njegovim osećanjima, ali Saks počne da se žali na težak život obućara, pesnika i udovca. Naposletku priznaje da nešto oseća prema Evi, ali želi da izbegne sudbinu kralja Marka (ovo se odnosi na Vagnerovu prethodnu operu, Tristana i Izoldu, pa se čak čuje lajmotiv ljubavnog napitka iz te opere) i ljubavnicima daje svoj blagoslov.

Stižu David i Magdalena, i Saks objavljuje svojim prijateljima kako se rodila nova majstorska pesma koja mora da bude krštena. Pošto običan šegrt ne sme da prisustvije takvoj zgodi, Davida unapređuje u kalfu simboličnim šamarom po uvetu. Zatim krsti pesmu Selige Morgentraumdeut-Weise („Blažena pesma jutarnjeg sna“). Grupa zadovoljno odlazi na festival.

Dolazi do promene scene. Gozba se odvija na prostranoj livadi kraj reke Pegnic (Pegnitz), gde se okupilo građanstvo i članovi mnogobrojnih gildi. Narod još uvek stiže čamcima i brodićima. Najpre prolaze uzajamno sumnjičave i rivalne bande šustera, šnajdera i pekara, hvaleći se zaslugama svojih gildi, a zatim mladi šegrti majstora pevača dočekuju devojke iz Firta i plešu s njima. Njihovo veselje prekida dolazak majstora-pevača, koje čitav narod pozdravlja s poštovanjem, a naročito Hansa Saksa, za koga čak pevaju jednu od njegovih pesama (hor Wacht auf, es nahet gen den Tag; ova pesma je inače delo istorijskog Saksa). Sisktus Bekmeser sve vreme nervozno zagleda Valterove stihove, koje ne može valjano da nauči jer ne razume pesmu.

Nakon obraćanja glavnih majstora okupljenom narodu, pevačko nadmetanje konačno počinje. Istupa Bekmeser i počinje da peva uz melodiju svoje stare pesme. Sve stihove pogrešno izgovara, praveći od pesme budalaštinu, najpre na čuđenje, a zatim na oduševljen smeh posmatrača. Bekmeser osramoćeno optužuje Saksa kako je napisao pesmu, a zatim besno odlazi sa takmičenja. Narod i majstori su zaprepašćeni da Saks piše takve gluposti, ali Saks izjavljuje kako se nikada ne bi usudio da prisvoji tako lepu pesmu. Posmatrači su zbunjeni što pesmu naziva lepom, ali Saks proziva Valtera da dokaže istinu njegove tvrdnje.

Valter peva, kršeći više majsterzingerskih pravila nego ikada ranije, ali slušaoci su do te mere opijeni lepotom pesme da ga odmah imenuju za pobednika, a Pogner mu daje ruku svoje ćerke. Kada mu ponudi titulu majstora-pevača, međutim, Valter odbija, izjavljujući kako će biti srećan i bez toga. Na to ga Saks opominje da ne zameri majstorima, jer su i pored svojih mana uspeli tokom vekova da sačuvaju nemačku umetnost. Valter napokon prihvata, i Pogner mu kači majsterzingerski lanac s tri medaljona oko vrata. Na kraju, čitav Nirnberg pozdravlja i hvali Hansa Saksa, svog voljenog majstora pevača.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „A guide to Wagner's Die Meistersinger von Nürnberg”. The Guardian. Pristupljeno 24. 1. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]