Melanion

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Melanion je u grčkoj mitologiji bio Amfidamantov sin i Atalantin suprug.[1]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Njegovo ime ima značenje „crni domorodac“.[2]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Melanion se pominje u starijem predanju i on je bio zadivljen lovačkom veštinom Atalante, kćerke Jasa i Klimene, koja je inače izbegavala ljude i bila Artemidina pratilja. Melanion je mrzeo žene, ali nije mogao da odoli Atalanti, pa ju je sledio sve dok ona nije pristala da se uda za njega. Prema Hesiodu, Apolodoru i Ovidiju, Atalanta je priređivala trke za svoje prosioce i ukoliko bi izgubili, izgubili bi i život. Melanion je molio Afroditu da mu pomogne i ona mu je dala tri zlatne jabuke (njegovo ime je, prema nekim izvorima i izvedeno od reči „jabuka“), koje je prilikom trke on bacio. Atalanta je zastala da ih pokupi, što ju je usporilo i omogućilo mu da je pobedi. Tako su se venčali i imali sina Partenopeja.[3] Prema jednoj priči, Delfsko proročište je upozorilo Atalantu da se ne udaje. Zato je ona i dala uslov svojim udvaračima da se trka sa njima, uverena da je neće pobediti. Pošto je to Melanionu uspelo, ipak se udala, ali ih je proročanstvo sustiglo. Kada su jednom prolazili kraj Zevsovog hrama, Melanion je uspeo da je ubedi da uđu unutra, kako bi tamo vodili ljubav. Zevs, rasrđen zbog ovog skrnavljenja, pretvorio ih je u lavove. Članovi klana lavova nisu stupali u međusobne brakove, već sa članovima klana leoparda, pa im je tako ljubav bila uskraćena. Pominje se i da je tu kaznu sprovela Afrodita; Atalanta je bila kažnjena jer je želela da ostane devica, a Melanion jer nije pokazao zahvalnost za zlatne jabuke.[2] U kasnijim predanjima, Atalantin suprug je bio Arej ili Meleagar.[3][4] Prema nekim izvorima, Melanion je ista ličnost kao i Hipomen.[5]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

Prema Robertu Grevsu, mitovi o Melanionu su nastali tumačenjem ikona. Atalantina trka sa Melanionom je verovatno izvedena sa ikone koja je prikazivala osuđenog kralja sa zlatnim jabukama u rukama, koga boginja goni u smrt. Druga ikona je prikazivala Artemidu sa dva lava, kao na vratnicama Mikene i na nekoliko pečata iz tog grada i sa Krita. Verzija ovog mita je izgleda starija iz dva razloga. Najpre, predstavljen je Shojnej, Atalantin otac, kako stoji umesto Shojnide, što je naziv za Afroditu, a takođe se ovde Zevs ne pominje. Opisujući čime je kažnjen ljubavni par, mitograf je pogrešno protumačio Plinijeve reči. Prema Pliniju, lavovi strogo kažnjavaju lavice kad se pare sa leopardima. Tim detaljem je, izgleda, prikazano jedno staro egzogamsko pravilo po kome članovi istog totemskog klana nisu mogli da stupe u bračne odnose sa članovima drugog klana, pa čak ni kad su pripadali istom bratstvu, tako da članovi lavljeg i klana leoparda nisu mogli da se međusobno venčavaju, baš kao što ni članovi klana totema jagnjeta nisu mogli da se žene ili udaju za članove klana totema koze u Atini.[2]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Melanion se pominjao i kao sin Friksa i Halkiope. Nedaleko od malog Arejevog ostrva, gde su obitavali Argonauti, strahovita bura je na obalu donela brodolomnike, baš u blizini njihovog logora. Brodolomnici su bili iz Eolije i njihova imena su bila Kitizor, Argej, Frontid i Melanion, za koje se ispostavilo da su bliski rođaci mnogim Argonautima. Oni su doživeli brodolom na svom putu za Grčku, kuda su pošli da traže svoje pravo na orhomensku kraljevinu njihovog dede Atamanta. Jason ih je toplo pozdravio i svi zajedno su prineli žrtve crnom kamenu u hramu Areja, koji je podigla Amazonka Antiopa i na njemu jednom žrtvovala konje. Kada im je Jason objasnio svoj zadatak, braća su se našla u nedoumici. Iako su dugovali odanost uspomeni na svog oca, oni su se bojali da svom dedi uskrate zlatno runo. Ipak, odlučili su da se pridruže svojim rođacima koji su im spasli živote.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Greek Myth Index: Meilanion Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. septembar 2010), Pristupljeno 12. 4. 2013.
  2. ^ a b v g Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  3. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  4. ^ theoi.com: Flora1: Plants of Greek Myth; APPLE TREE
  5. ^ theoi.com: Atalanta, Pristupljeno 12. 4. 2013.