Migo Stijepović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavoljub Stijepović
Lični podaci
Datum rođenja(1959-05-02)2. maj 1959. (65 god.)
Mjesto rođenjaTitograd, FNRJ
Religijahrišćanin (pravoslavac)
UniverzitetUniverzitet Crne Gore
Profesijapravnik
Politička karijera
Politička
stranka		Demokratska partija socijalista
Ministar sporta
1998 — 2001.
Ministar rada i socijalnog staranja
2003 — 2006.
Ministar prosvjete i sporta
2010 — 2014.
PrethodnikSreten Škuletić
NasljednikPredrag Bošković
Gradonačelnik Podgorice
2014 — 2018.
PrethodnikMiomir Mugoša
NasljednikIvan Vuković

Slavoljub „Migo“ Stijepović (Titograd, 2. maj 1959) crnogorski je političar, bivši ministar rada i socijalnog staranja, bivši potpredsjednik Skupštine Crne Gore, bivši ministar bez portfelja, ministar prosvjete i sporta, kao i bivši gradonačelnik Podgorice.

U mladosti se bavio fudbalom, tokom 1980-ih igrao je za Zetu, sa kojom je osvojio Kup Srednje regije.[1] Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, a do 1991. godine radio je u privredi, u Prvoborcu iz Herceg Novog,[2] kada se pridružio novoformiranoj Demokratskoj partiji socijalista, koja je od tada pa do 2020. godine bila na vlasti u Crnoj Gori. Bio je ministar rada i socijalnog staranja u Vladi Crne Gore u okviru državne zajednice Srbije i Crne Gore,[3] a nakon Referenduma i nezavisnosti Crne Gore, izabran je za ministra bez portfelja 2008. u sklopu pete vlade Mila Đukanovića. Nakon vanrednih parlamentarnih izbora 2009. ostao je na funkciji u sklopu šeste vlade Mila Đukanovića.[4] Godine 2010. Milo Đukanović je podnio ostavku na mjesto premijera,[5] a Stijepović je postavljen na mjesto ministra prosvjete i sporta u vladi Igora Lukšića.[6] Nakon izbora 2012. na kojima je pobijedila koalicija Evropska Crna Gora,[7] ostao je na funkciji ministra prosvjete i sporta u sedmoj vladi Mila Đukanovića.[8] Sa funkcije se povukao 2014. godine, kada je bio nosilac liste DPS-a na izborima u Podgorici.[9] Nakon izbora, izabran je na mjesto gradonačelnika Podgorice, zamijenivši Miomira Mugošu.[10] Na funkciji je ostao do izbora 2018. kada ga je naslijedio Ivan Vuković.[11] Krajem 2018. izabran je za političkog savjetnika predsjednika Crne Gore — Mila Đukanovića,[12][13] kao i za generalnog sekretara predsjednika.[14]

Stijepović je poznat i po brojnim gafovima i lapsusima tokom javnih nastupa. Citiranje, ali i karikiranje Stijepovićevih izjava na društvenim mrežama započelo je intenzivno nakon intervjua tokom kampanje za gradonačelnika Podgorice 2014. godine, u kojem je on, tada ministar obrazovanja, rekao da će se grad Podgorica razvijati kao London i „Pariz Sen Žermen“, a kasnije obraćajući se gradonačelniku Pariza, kao „predsjedniku Pariza“.[15]

Kontroverze i afere[uredi | uredi izvor]

Sredinom januara 2019. pojavio se video-snimak iz 2016. godine u kojem se pojavio bivši saradnik predsednika Đukanovića, britansko-crnogorski biznismen Duško Knežević, koji je gradonačelniku Podgorice i visokorangiranom članu DPS-a, Migu Stijepoviću uručio kovertu za koju je Knežević kasnije rekao da je iznosila je 97.000 američkih dolara za finansiranje parlamentarne izborne kampanje Demokratske partije socijalista koja je održana te godine. Nakon bijega u London, Knežević je medijima rekao da je takav neprijavljeni novac pružao DPS-u posljednjih 25 godina. Protesti protiv korupcije u crnogorskoj vladi na čelu sa DPS-om započeli su u februaru 2019. godine ubrzo nakon otkrivanja snimaka i dokumenata za koje se čini da vrhovni zvaničnici impliciraju u pribavljanju sumnjivih sredstava za vladajuću stranku. Protesti su propali sredinom 2019. godine. Do danas nije pokrenut zvanični postupak protiv korupcije u vladi koju vodi DPS. Uključeni u poslove korupcije u vladi, a vladajuća Demokratska partija socijalista ostaju u svojim kancelarijama, uključujući Stijepovića.[16][17]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „I Stijepović je nekada igrao fudbal”. cg-fudbal.com. 1. 11. 2017. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  2. ^ „Slavoljub Stijepović, ministar prosvjete i sporta: Nije od juče”. monitor.co.me. 2. 9. 2011. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  3. ^ „Ministar rada i socijalnog staranja Slavoljub Stijepović održao konferenciju za novinare”. gov.me. 24. 12. 2003. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  4. ^ „Stijepović ministar prosvjete”. pcnen.com. 16. 4. 2010. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  5. ^ „Đukanović: Odlazim iz vlasti bez pritiska”. slobodnaevropa.org. 21. 12. 2010. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  6. ^ „Lukšić: Ostaju prioriteti vlade Mila Đukanovića”. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  7. ^ „Državna izborna komisija utvrdila konačne rezultate izbora”. pobjeda.me. Pobjeda Dnevni List. 22. 10. 2012. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  8. ^ „Milo Đukanović ponovo premijer Crne Gore”. balkans.aljazeera.net. 4. 12. 2012. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  9. ^ Žugić, Vladan (19. 3. 2014). „Stijepović nosilac liste DPS-a na izborima u Podgorici”. vijesti.me. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  10. ^ Redžić, Nebojša (6. 10. 2014). „Slavoljub Stijepović novi gradonačelnik Podgorice”. glasamerike.net. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  11. ^ „Ivan Vuković i zvanično novi gradonačelnik Podgorice”. cdm.me. 31. 7. 2018. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  12. ^ „Demokratska partija socijalista Crne Gore - zvanični sajt”. Demokratska partija socijalista Crne Gore. Arhivirano iz originala 07. 12. 2020. g. Pristupljeno 29. 11. 2020. 
  13. ^ „Slavoljub–Migo Stijepović”. mps.gov.me. Arhivirano iz originala 10. 12. 2020. g. Pristupljeno 29. 11. 2020. 
  14. ^ „Stijepović i zvanično generalni sekretar predsjednika Crne Gore”. aktuelno.me. 4. 8. 2018. Pristupljeno 7. 8. 2022. 
  15. ^ „Pojavio se snimak: Stijepović i "predsjednik Pariza"”. vijesti.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 29. 11. 2020. 
  16. ^ www.antenam.net. „Objavljen snimak: Knežević uručio kovertu Stijepoviću”. Antena M (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-29. 
  17. ^ „Knežević protiv Đukanovića i 'otimanja poslova'”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2020-11-29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Миго_Стијеповић&oldid=26116809”