Miha Madijev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miha Madijev
Datum rođenja1284
Datum smrti1358

Miha Madijev de Barbazanis (oko 1284. - posle 1358.) je bio hrvatski hroničar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je usledni splitski građanin, unuk Mihe Madijeva, savremenika Tome Arhiđakona. Majka mu je bila ćerka humskog kneza Andrije Miroslavljevića, sina Miroslava Zavidovića, odnosno sinovca Stefana Nemanje. U Splitu je Miha obavljao sudske i upravne funkcije. Pomenut je 1312. godine u Splitskom statutu kao jedan od plemića zaduženih za nadzor rada potestata. Bio je član veća koje je Split predalo Mlečanima 1327. godine. Na položaju sudije nalazio se i 1357. godine kada je Split vraćen pod vlast ugarskog kralja. Pominje se poslednji put početkom 1358. godine. Imao je sina Madija, koji je igrao važnu ulogu u zbacivanju mletačke vlasti nad Splitom 1357. godine.

Delo[uredi | uredi izvor]

Miho Madijev je napisao delo O podvizima rimskih careva i papa (De gestis romanorum imperatorum et summorum pontificum), od koga je sačuvan samo drugi deo. Delo je pisano u obliku hronike evropske istorije, a najviše pažnje posvećeno je odnosima bribirskih knezova i dalmatinskih gradova. Interesovao se i za borbu Gvelfa i Gibelina u Italiji. Važan je istorijski izvor za hrvatsku istoriju od 1290. do 1330. godine, a daje nam i određene podatke o istoriji srednjovekovne Srbije. Madijev, npr. jedini uz Grigorija Camblaka pominje učešće Simonide u donošenju odluke kralja Milutina da oslepi sina Stefana 1314. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]