Mi-35M

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mi-35M[1]

Helikopter Mi-35M
Helikopter Mi-35M

Opšti podaci
Namena jurišni
Posada 2
Broj putnika 8 vojnika
Poreklo  Sovjetski Savez
Proizvođač Mil Moskva
Probni let 3.03.1999.
Uveden u upotrebu 2005.
Status aktivan
Broj primeraka preko 120
Dimenzije
Prečnik nosećeg rotora 17,20 m
Prečnik repnog rotora 1,90 m
Dužina 18,57 m
Visina 4,39 m
Masa
Masa praznog 8.200 kg
Maksimalna masa 11.800 kg
Performanse
Maksimalna brzina 310 km/h
Krstareća brzina 260 km/h
Vrhunac lebdenja 2.400 m
Vrhunac leta 4.800 m
Dolet 420 m
Pogon
Motori GTE Klimov TB3-117VMA
Vrsta motora turbomlazni
Broj motora 2
Snaga poletanja 1.660 kW
Portal Vazduhoplovstvo

Mi-35M je ruski jurišni helikopter razvijen na bazi helikoptera Mi-24.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Devedesetih godina dvadesetog veka oružane snage Rusije su donele odluku da izvrši modernizaciju svojih jurišnih helikoptera tj Mi-24. Glavna svrha modernizacije bila je produžiti planirani vek helikoptera Mi-24, poboljšati svojstva leta povećanjem snage motora u odnosu na težinu mašine, kao i upotrebu nove opreme i sistema koji omogućavaju dnevne i noćne letove. Tako je nastao helikopter Mi-24PN a njegova izvozna varijanta Mi-35M.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Helikopter Mi-35M zasnovan je na Mi-24V. Zbog toga strukturalni sistem, sistem upravljanja, pogonski sklop i niz drugih elemenata odgovaraju standardnoj mašini Mi-24V. Glavne razlike su novi sistemi: navigacija, automatski pilot, kontrola naoružanja , komunikacije , itd. Pored toga, ugrađeni su novi, snažniji motori (TVZ-117VMA ili VK-2500) sa po 1.660 kW, a na zahtev kanadske firme u ove helikoptere namenjene kanadskom (i zapadnom) tržištu ugrađivani su Hanivelovi motori. Novi rotori su napravljeni od kompozitnih materijala, a izmene uključuju konstrukciju trupa, noseću strukturu i smanjenje dimenzija krila.

Helikopter Mi-35M opremljen je novim sistemom za posmatranje i osmatranje koji omogućava pilotiranje helikopterom u bilo koje doba dana i noći, uključujući i na vrlo malim visinama (do 50 m). Pored toga, ugrađena oprema omogućava 24-časovnu upotrebu raketnog naoružanja. Letovi sa smanjenom vidljivosti i noću mogući su zahvaljujući adaptaciji helikopterske kabine za naočare za noćno osmatranje.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • Mi-35M - oznaka osnovne varijante Mi-35M.
  • Mi-25M2 - varijanta Mi-35 razvijena za venecuelansku vojsku.
  • Mi-35M3 - oznaka verzije opremljene novijim sistemima naoružanja
  • Mi-35M4 - varijanta namenjena za brazilsko vazduhoplovstvo. Ova verzija ima izraelsku avioniku.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gunston, Bill (1987). Military helicopters. London: Salamander books Ltd. ISBN 0-86191-110-4. 
  • Pejčić, Predrag (1993). Vojni helikopteri. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]