Monogamija
Monogamija je običaj ili stanje u kome osoba ima samo jednog partnera (muža ili ženu) u jednom periodu tokom svog života.[1] Termin se takođe primenjuje na socijalno ponašanje nekih životinja, a odnosi se na stanje da imaju samo jednog partnera istovremeno. Reč monogamija dolazi od grčkog μονός [monós] (jedan ili sam), i γάμος [gámos], što znači brak ili savez.[1] U doslovnom prevodu, izraz monogamija znači biti venčan sa jednom osobom. Trenutno se izraz monogamija koristi i za venčane i za nevenčane parove.
Učestalost kod ljudi
[uredi | uredi izvor]
Raspodela socijalne monogamije
[uredi | uredi izvor]Prema Etnografskom atlasu Džorga P. Merdoka, od 1.231 zabeleženog društva iz celog sveta, 186 je bilo monogamno; 453 je imao povremenu mnogoženstvo; 588 je imalo češtu poliginiju; a 4 su imala poliandriju.[3] (Ovo ne uzima u obzir relativnu populaciju svakog od proučavanih društava; stvarna praksa poligamije u tolerantnom društvu može zapravo biti niska, s tim što većina pretendantnih poligamista praktikuje monogamni brak.)[4]
Razvod i ponovni brak mogu rezultirati „serijskom monogamijom“, tj. višestrukim brakovima, ali istovremeno samo jednim zakonskim supružnikom. Ovo se može protumačiti kao oblik pluralnog parenja, kao i ona društva u kojima dominiraju porodice sa ženskim poglavarom na Karibima, Mauricijusu i Brazilu, gde je česta rotacija nevenčanih partnera. Sve u svemu čine 16 do 24% „monogamne“ kategorije.[5]
Prevalencija seksualne monogamije
[uredi | uredi izvor]Prevalenca seksualne monogamije može se okvirno proceniti kao procenat oženjenih koji se ne upuštaju u vanbračni seks. Standardni međukulturni uzorak opisuje količinu vanbračnog seksa muškaraca i žena u preko 50 predindustrijskih kultura.[6][7] Količina vanbračnog seksa kod muškaraca opisana je kao „univerzalna“ u 6 kultura, „umerena“ u 29 kultura, „povremena“ u 6 kultura i „neuobičajena“ u 10 kultura. Količina vanbračnog seksa kod žena opisuje se kao „univerzalna“ u 6 kultura, „umerena“ u 23 kulture, „povremena“ u 9 kultura i „neuobičajena“ u 15 kultura.
Istraživanja sprovedena u nezapadnim zemljama (2001) takođe su utvrdila kulturne i polne razlike u vanbračnom seksu. Studija seksualnog ponašanja u Tajlandu, Tanzaniji i Obali Slonovače sugeriše da se oko 16–34% muškaraca upušta u vanbračni seks, dok se mnogo manji (neprijavljeni) procenat žena učestvuje u vanbračnom seksu.[8] Studije u Nigeriji otkrile su da se oko 47–53% muškaraca i 18–36% žena praktikuje vanbračni seks.[9][10] Istraživanje bračnih i vanbračnih parova iz Zimbabvea iz 1999. godine izveštava da je 38% muškaraca i 13% žena učestvovalo u vanbračnim seksualnim vezama tokom poslednjih 12 meseci.[11]
Mnoga istraživanja u kojima su postavljana pitanja o vanbračnom seksu u Sjedinjenim Državama oslanjala su se na praktične uzorke: istraživanja na onima koji su lako dostupni (npr. studentima volonterima ili dobrovoljačkim čitaocima časopisa).[12] Moguće je da ovi uzorci iz pogodnosti tačno ne odražavaju populaciju Sjedinjenih Država u celini, što može prouzrokovati ozbiljne pristranosti u rezultatima ankete.[13] Prema tome, pristrasnost u uzorkovanju može biti razlog zašto su rana istraživanja vanbračnog seksa u Sjedinjenim Državama dala široko različite rezultate:[12] takva rana istraživanja koja koriste uzorke pogodnosti (1974, 1983, 1993) izvestila su o širokom rasponu od 12–26% udatih žene i 15–43% oženjenih muškaraca koji praktikuju vanbračni seks.[14][15][16] Tri studije su koristile nacionalno reprezentativne uzorke. Ove studije (1994, 1997) otkrile su da se oko 10-15% žena i 20-25% muškaraca bavi vanbračnim seksom.[17][18][19]
Istraživanje Kolina Hofona na 566 homoseksualnih muških parova sa područja zaliva San Franciska (2010) pokazalo je da je 45% imalo monogamne veze.[20] Međutim, Kampanja za ljudska prava je, na osnovu izveštaja Rokvej instituta, izjavila da „GLBT mladi ljudi ... žele da svoj odrasli život provedu u dugotrajnoj vezi odgajajući decu“. Preciznije, preko 80% anketiranih homoseksualaca očekivalo je da će biti u monogamnoj vezi nakon 30. godine.[21]
Prevalencija genetičke monogamije
[uredi | uredi izvor]Učestalost genetske monogamije može se proceniti na osnovu vanpartnerskog očinstva. Očinstvo izvan para je kada potomci odgajani od monogamnog para dolaze od žene koja se parila sa drugim muškarcem. Stope očinstva van porodice nisu opsežno proučavane kod ljudi. Mnogi izveštaji o očinstvu van para malo su više od citata zasnovanih na traču, anegdotama i neobjavljenim nalazima.[22] Simons, Firman, Rods i Piters pregledali su 11 objavljenih studija očinstva izvan parova sa različitih lokacija u Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Švajcarskoj, Velikoj Britaniji, Meksiku i među domorodačkim Janomami Indijancima iz Amazonske prašume u Južnoj Americi.[23] Stope očinstva izvan para kretale su se od 0,03% do 11,8%, iako je većina lokacija imala nizak procenat takvog očinstva. Srednja stopa očinstva van para bila je 1,8%. U zasebnom pregledu 17 studija koje su sproveli Belis, Hjuz, Hjuz i Ašton pronađene su nešto veće stope očinstva van para.[24] Stope su varirale od 0,8% do 30% u ovim studijama, sa srednjom stopom od 3,7% očinstva van para. Opseg od 1,8% do 3,7% očinstva izvan para podrazumeva opseg od 96% do 98% genetske monogamije. Iako se učestalost genetske monogamije može razlikovati od 70% do 99% u različitim kulturama ili društvenim okruženjima, veliki procenat parova ostaje genetski monogaman tokom svojih veza. Jedan pregled, u kome je razmotreno 67 drugih studija, izvestio je o očinstvu van para, u različitim društvima, u rasponu od 0,4% do preko 50%.[25]
Prikrivena nelegitimnost je situacija koja nastaje kada neko za koga se pretpostavlja da je otac deteta (ili majka) zapravo nije biološki otac (ili majka). U medijima se ponekad pretpostavljaju frekvencije do 30%, ali istraživanje[26][27] sociologa Majkla Gildinga prati ova precenjivanja unazad do jedne neformalne opaske na jednoj konferenciji 1972. godine.[28]
Otkrivanje nesumnjive nelegitimnosti može se dogoditi u kontekstu medicinsko-genetskog skrininga,[29] u istraživanju genetske familije,[30][31] i u imigracionom testiranju.[32] Takve studije pokazuju da je prikrivena nelegitimnost u stvari manja od 10% među uzorkovanim afričkim populacijama, manja od 5% među uzorkovanim indijanskim i polinezijskim stanovništvom, manja od 2% uzorkovanog stanovništva Bliskog istoka i generalno 1% –2% među evropskim uzorcima.[29]
Greške pedigrea su dobro poznat izvor grešaka u medicinskim studijama. Kada se pokušaju proučiti medicinske tegobe i njihove genetske komponente, postaje veoma važno da se razumeju stope neočinstva i greške u rodoslovlju. Postoje brojni softverski paketi i postupci za ispravljanje podataka o istraživanju zbog rodoslovnih grešaka.[33][34][35]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Cf. "Monogamy" in Britannica World Language Dictionary, R.C. Preble (ed.), Oxford-London 1962, p. 1275:1. The practice or principle of marrying only once. opp. to digamy now rare 2. The condition, rule or custom of being married to only one person at a time (opp. to polygamy or bigamy) 1708. 3. Zool. The habit of living in pairs, or having only one mate; The same text repeats The Shorter Oxford English Dictionary, W. Little, H.W. Fowler, J. Coulson (ed.), C.T. Onions (rev. & ed.,) Oxford 1969, 3rd edition, vol.1, p.1275; OED Online. March 2010. Oxford University Press. 23 Jun. 2010 Cf. Monogamy Arhivirano 2015-06-23 na sajtu Wayback Machine in Merriam-Webster Dictionary
- ^ „Kaszubski square in Gdynia” (na jeziku: poljski). Arhivirano iz originala 2011-09-16. g. Pristupljeno 2011-11-02.
- ^ Ethnographic Atlas Codebook Arhivirano 2012-11-18 na sajtu Wayback Machine derived from George P. Murdock’s Ethnographic Atlas recording the marital composition of 1231 societies from 1960 to 1980
- ^ Zeitzen, Miriam Koktvedgaard (2008). Polygamy: A Cross-Cultural Analysis. Oxford: Berg. str. 5.
- ^ Fox, Robin (1997). Reproduction & Succession: Studies in Anthropology, Law and Society. New Brunswick, NJ: Transaction Publishers. str. 34.
- ^ Divale, W. (2000). Pre-Coded Variables for the Standard Cross-Cultural Sample, Volume I and II Arhivirano 2008-12-17 na sajtu Wayback Machine. Jamaica, NY: York College, CUNY. Distributed by World Cultures. See Variable 170 and Variable 171.
- ^ Murdock, G.P.; White, D.R. (1969). „Standard cross-cultural sample”. Ethnology. 8 (4): 329—369. JSTOR 3772907. doi:10.2307/3772907.
- ^ O’Connor, M.L. (2001). „Men who have many sexual partners before marriage are more likely to engage in extramarital intercourse”. International Family Planning Perspectives. 27 (1): 48—9. JSTOR 2673807. doi:10.2307/2673807.
- ^ Isiugo-Abanihe, U.C. (1994). „Extramarital relations and perceptions of HIV/AIDS in Nigeria”. Health Transition Review. 4 (2): 111—125. PMID 10150513.
- ^ Ladebo, O.J.; Tanimowo, A.G. (2002). „Extension personnel's sexual behaviour and attitudes toward HIV/AIDS in South-Western Nigeria”. African Journal of Reproductive Health. 6 (2): 51—9. JSTOR 3583130. PMID 12476716. doi:10.2307/3583130.
- ^ National AIDS Council, Ministry of Health and Child Welfare, The MEASURE Project, Centers for Disease Control and Prevention (CDC/Zimbabwe). AIDS in Africa During the Nineties: Zimbabwe. A review and analysis of survey and research results. Carolina Population Center, University of North Carolina at Chapel Hill, 2002.
- ^ a b Wiederman, M. W. (1997). „Extramarital sex: Prevalence and correlates in a national survey.”. Journal of Sex Research. 34 (2): 167—174. doi:10.1080/00224499709551881.
- ^ Lohr, S. L. (2019). Sampling: Design and Analysis. Chapman and Hall/CRC.
- ^ Hunt, M. (1974). Sexual behavior in the 1970s. Chicago: Playboy Press.
- ^ Blumstein, P., & Schwartz, P. (1983). American Couples: Money, Work, Sex. New York, NY: William Morrow and Company.
- ^ Janus, S.S. & Janus, C.L. (1993). The Janus Report on Sexual Behavior Arhivirano 2020-10-02 na sajtu Wayback Machine. New York, NY: John Wiley & Sons, Inc.
- ^ Clements, M. (7. 8. 1994). „Sex in America today: A new national survey reveals how our attitudes are changing”. Parade Magazine. str. 4—6.
- ^ Laumann, E. O., Gagnon, J. H., Michael, R. T, & Michaels, S. (1994). The social organization of sexuality: Sexual practices in the United States Arhivirano 2019-05-22 na sajtu Wayback Machine. Chicago: University of Chicago Press.
- ^ Wiederman, M. W. (1997). „Extramarital sex: Prevalence and correlates in a national survey”. Journal of Sex Research. 34 (2): 167—174. doi:10.1080/00224499709551881.
- ^ „Many gay couples negotiate open relationships”. sfgate.com. 16. 7. 2010. Arhivirano iz originala 20. 7. 2010. g. Pristupljeno 26. 4. 2018.
- ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2010-03-14. g. Pristupljeno 2010-10-03.
- ^ Macintyre, S.; Sooman, A. (1991). „Non-paternity and prenatal genetic screening”. Lancet. 338 (8771): 869—871. PMID 1681226. S2CID 41787746. doi:10.1016/0140-6736(91)91513-T. Arhivirano iz originala 2020-10-02. g. Pristupljeno 2020-02-03.
- ^ Simmons, L.W.; Firman, R.E.C.; Rhodes, G.; Peters, M. (2004). „Human sperm competition: testis size, sperm production and rates of extrapair copulations”. Animal Behaviour. 68 (2): 297—302. S2CID 52483925. doi:10.1016/j.anbehav.2003.11.013.
- ^ Bellis, M.A.; Hughes, K.; Hughes, S.; Ashton, J.R. (2005). „Measuring paternal discrepancy and its public health consequences”. Journal of Epidemiology and Community Health. 59 (9): 749—754. PMC 1733152
. PMID 16100312. doi:10.1136/jech.2005.036517.
- ^ Anderson, Kermyt G. (2006). „How Well Does Paternity Confidence Match Actual Paternity? Evidence from Worldwide Nonpaternity Rates” (PDF). Current Anthropology. 48 (3): 511—8. doi:10.1086/504167. Arhivirano iz originala (PDF) 2006-08-30. g.
- ^ Gilding, Michael (2005). „Rampant misattributed paternity: the creation of an urban myth”. People and Place. 13 (12): 1–11. Arhivirano iz originala 2020-10-02. g.
- ^ Gilding, M. (2009). „Paternity Uncertainty and Evolutionary Psychology: How a Seemingly Capricious Occurrence Fails to Follow Laws of Greater Generality”. Sociology. 43: 140—691. S2CID 145367552. doi:10.1177/0038038508099102.
- ^ Philipp EE (1973) "Discussion: moral, social and ethical issues". In: Wolstenholme GEW, Fitzsimons DW, eds. Law and ethics of AID and embryo transfer. Ciba Foundation symposium. Vol 17. London: Associated Scientific 63–66
- ^ a b Bellis MA, Hughes K, Hughes S, Ashton JR (septembar 2005). „Measuring paternal discrepancy and its public health consequences”. J Epidemiol Community Health. 59 (9): 749—54. PMC 1733152 . PMID 16100312. doi:10.1136/jech.2005.036517.
- ^ Sykes, B; Irven, C (2000). „Surnames and the Y chromosome”. Am J Hum Genet. 66 (4): 1417—1419. PMC 1288207 . PMID 10739766. doi:10.1086/302850.
- ^ King, Turi E.; Jobling, Mark A. (2009), „Founders, Drift, and Infidelity: The Relationship between Y Chromosome Diversity and Patrilineal Surnames”, Molecular Biology and Evolution, 26 (5): 1093—102, PMC 2668828 , PMID 19204044, doi:10.1093/molbev/msp022
- ^ Forster, P; Hohoff, C; Dunkelmann, B; Schürenkamp, M; Pfeiffer, H; Neuhuber, F; Brinkmann, B (2015). „Elevated germline mutation rate in teenage fathers”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 282 (1803): 20142898. PMC 4345458 . PMID 25694621. doi:10.1098/rspb.2014.2898.
- ^ Suna L, Wildera K, McPeeka MS (2002). „Enhanced Pedigree Error Detection”. Human Heredity. 54 (2): 99—110. PMID 12566741. S2CID 26992288. doi:10.1159/000067666. Arhivirano iz originala 2020-10-02. g. Pristupljeno 2020-02-03.
- ^ O'Connell JR, Weeks DE (jul 1998). „PedCheck: a program for identification of genotype incompatibilities in linkage analysis”. Am J Hum Genet. 63 (1): 259—266. PMC 1377228 . PMID 9634505. doi:10.1086/301904.
- ^ Lathrop GM, Hooper AB, Huntsman JW, Ward RH (mart 1983). „Evaluating pedigree data. I. The estimation of pedigree error in the presence of marker mistyping”. Am J Hum Genet. 35 (2): 241—262. PMC 1685535 . PMID 6573130.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Reichard, Ulrich H. (2003). „Monogamy: past and present”. Ur.: Reichard, Ulrich H.; Boesch, Christophe. Monogamy: Mating Strategies and Partnerships in Birds, Humans and Other Mammals. Cambridge University Press. str. 3—25. ISBN 978-0-521-52577-0. Arhivirano iz originala 2016-06-03. g. Pristupljeno 2016-01-05.
- Low B.S. (2003) Ecological and social complexities in human monogamy Arhivirano 2018-07-13 na sajtu Wayback Machine. Monogamy: Mating Strategies and Partnerships in Birds, Humans and Other Mammals:161–176.
- Sheff, Elisabeth (22. 7. 2014). „Seven Forms of Non-Monogamy”. Psychology Today.
- de Vaux R. O.P. (1973). „Marriage - 1. Polygamy and monogamy”. Ancient Israel. Its Life and Institutions. London: Darton, Longman & Todd. str. 24—26. ISBN 978-0-232-51219-9.
- John Paul II (2006). Man and Woman He created Them. A Theology of the Body 1,2-4. M. Waldstein (trans.). Boston: Paoline Books & Media. str. 132–133. ISBN 978-0-8198-7421-4.
- „Marriage”. Encyclopaedia Judaica. 11. Jerusalem-New York: Encyclopaedia Judaica Jerusalem — The MacMillan Company. 1971. str. 1026—1051.
- „Monogamy”. Encyclopaedia Judaica. 12. Jerusalem-New York: Encyclopaedia Judaica Jerusalem — The MacMillan Company. 1971. str. 258—260.
- Pinch Geraldine, Private Life in Ancient Egypt in: J. M. Sasson; J. Baines; G. Beckman; K. S. Rubinson (assist.), ur. (1995). Civilizations of the Ancient Near East. 1. New York: Simon & Schuster Macmillan. str. 363—381. ISBN 978-0-684-19720-3.
- Stol Marten: Private Life in Ancient Mesopotamia, in: J. M. Sasson; J. Baines; G. Beckman; K. S. Rubinson (assist.), ur. (1995). Civilizations of the Ancient Near East. 1. New York: Simon & Schuster Macmillan. str. 486—501. ISBN 978-0-684-19720-3..
- Wojtyła, Karol (1981). „Marriage. Monogamy and the indissolubility of Marriage”. Love and Responsibility. San Francisco: Ignatius Press. str. 211–216. ISBN 978-0-89870-445-7.
- Barash, David P., and Lipton, Judith Eve. The Myth of Monogamy: Fidelity and Infidelity in Animals and People. New York: W. H. Freeman and Co./Henry Hold and Co., 2001. ISBN 0-8050-7136-9.
- Kleiman DG (mart 1977). „Monogamy in mammals”. Q Rev Biol. 52 (1): 39—69. PMID 857268. doi:10.1086/409721.
- Lehrman, Sally. "The Virtues of Promiscuity". July 22, 2002. AlterNet. Accessed 21 July 2008. On studies showing social and genetic benefits of promiscuity.
- Lim, Miranda M.; et al. (jun 2004). „Enhanced Partner Preference in a Promiscuous Species by Manipulating the Expression of a Single Gene”. Nature. 429 (6993): 754—7. Bibcode:2004Natur.429..754L. PMID 15201909. S2CID 4340500. doi:10.1038/nature02539.
- Reichard, Ulrich H., and Christophe Boesch (eds.). Monogamy: Mating Strategies and Partnerships in Birds, Humans and Other Mammals. New York: Cambridge University Press, 2003. ISBN 0-521-81973-3, ISBN 0-521-52577-2.
- Burnham, Phelan, Terry, Jay (2000). Mean Genes: from Sex to Money to Food, Taming Our Primal Instincts
(First izd.). Cambridge, MA: Cambridge, MA: Perseus Pub. ISBN 978-0-14-200007-6. - Lathrop GM, Huntsman JW, Hooper AB, Ward RH (1983). „Evaluating pedigree data. II. Identifying the cause of error in families with inconsistencies”. Hum. Hered. 33 (6): 377—89. PMID 6585347. doi:10.1159/000153406.
- Roth, Martha T. Age at Marriage and the Household: A Study of the Neo-Babylonian and Neo-Assyrian Forms Arhivirano 2018-07-13 na sajtu Wayback Machine, "Comparative Studies in Society and History" 29 (1987), and Babylonian Marriage Agreements 7th–3rd Centuries BC (1989)
- Gabbatiss, Josh. Why pairing up for life is hardly ever a good idea Arhivirano 2016-03-22 na sajtu Wayback Machine (February 2016), BBC Earth
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]
- The Myth of Monogamy
- UK website on childsupport and paternity with many links to studies of paternity, nonpaternity and pedigree error rates Архивирано на сајту Wayback Machine (30. мај 2016)
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
