Most Galata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Most Galata
Pogled na most sa Galata kule
Koordinate41° 1′ 12″ N 28° 58′ 23″ E / 41.02000° S; 28.97306° I / 41.02000; 28.97306
PremošćujeZlatni rog
MestoIstanbul
Turska
FunkcijaAutomobilski, tramvajski i pešački saobraćaj
VrstaPokretni most
Karakteristike
MaterijalČelik
Dužina465 m
Širina42 m
Glavni raspon80 m
Izgradnja1994.
Pušten u raddecembar 1994.
Prvi most na Zlatnom rogu, koji je sagradio car Justinijan I, vidljiv je na ovom prikazu starog Carigrada u blizini Teodosijevih gradskih zidina u zapadnom delu grada
Most na Zlatnom rogu koji je projektovao Leonardo da Vinči 1502. godine
Treći most Galata između 1880. i 1893. U pozadini se vidi Nova džamija u Istanbulu
Treći most Galata oko 1892–1893. godine

Most Galata (tur. Galata Köprüsü) most je u Istanbulu koji premošćuje Zlatni Rog. Od kraja 19. veka most je ušao u tursku kulturu i često se pominje u književnosti, kako prozi, tako i u poeziji. Povezuje istorijske gradske četvrti Eminoni u opštini Fatih i Karakoj (nekada Galata) u opštini Bejoglu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi zapis o mostu preko Zlatnog roga govori o mostu sagrađenom za vreme vladavine cara Justinijana I, u 6. veku. Prema tom zapisu most se nalazio u blizini Teodosijevog zida u zapadnom delu grada.

Godine 1453. godine, tokom opsade i pada Carigrada, sultan Mehmed II Osvajač naredio je da se sagradi most preko Zlatnog roga tako što je svoje brodove postavio od obale do obale, kako bi se njegova vojska prebacila u grad.

U periodu 1502-1503. godine planirana je izgradnja prvog mosta na sadašnjoj lokaciji. Sultan Bajazid II je tražio da se za njega projektuje most, a Leonardo da Vinči ga je projektovao koristeći tri dobro poznata geometrijska principa: parabolu, spljošteni luk i temeljni luk. Projektovani luk imao je raspon od 240 m, a projektom je bila predviđena širina od 24 m, što bi u to vreme, da je izgrađen bio najduži most na svetu. Međutim, tako ambiciozan plan nije dobio podršku sultana.[1]

Most Hajratije[uredi | uredi izvor]

Početkom 19. veka, sultan Mahmud II naredio je izgradnju mosta malo dalje unutar Zlatnog roga. Ovaj most, poznat i kao Hajratije (most hajrata - radosti, dobrote), otvoren je 3. septembra 1836. godine. Projekat je realizovao zamenik visokog admirala Fevzi Ahmet-paša sa mornaričkim radnicima i opremom. Prema podacima iz knjige Istorija po Lutfiju,[2] ovo je bio pontonski most i bio je dugačak između 500 i 540 metara.[1]

Prvi most Galata — most Cisr-i Cedid (Cisr-i Cedid)[uredi | uredi izvor]

Prvi most Galata na ušću Zlatnog roga sagradila je 1845. godine sultanija Valide, majka sultana Abdulmedžida I i bio je u upotrebi 18 godina. Takođe je bio poznat kao Cisr-i Cedid (Novi most), da bi se razlikovao od ranije izgrađenog mosta dublje unutar Zlatnog roga, koji je bio poznat kao Cisr-i Atik (Stari most).

Na strani mosta prema naselju Karakoj nalazio se natpis u vidu strofe pesnika Ibrahima Šinasija, u kome kaže da je Novi most sagradio sultan Abdulmedžid I, koji je i prvi prešao preko ovog Novog mosta, dok je ispod mosta prvi prošao francuski kapetan Manjan (franc. Magnan) svojim brodom Cygne (Labud).[1]

Mostarina[uredi | uredi izvor]

Prva tri dana po zvaničnom otvaranju ovog mosta prelazak se nije naplaćivao. Mostarina (poznata kao mururije)počela je da se naplaćuje 25. novembra 1845. godine od strane Ministarstva pomorstva. Iznosi su bili sledeći:

  • za vojno i sudsko osoblje, policiju, vatrogasce i verske ličnosti prelazak mosta bio je besplatan
  • pešaci su plaćali 5 para
  • nosači 10 para
  • tovarne životinje 20 para
  • konjske i volovske zaprege 100 para
  • prelazak ovaca, koza i drugih životinja naplaćivao se 3 pare

Mostarina je naplaćivana do 31. maja 1930. godine, a naplatu su vršili službenici koji su stajali u belim uniformama sa obe strane mosta.[1]

Drugi most[uredi | uredi izvor]

Prvi most je 1863. godine zamenjen drugim drvenim mostom, koji je sagradio Ethem Pertev-paša po nalogu sultana Abdul Aziza tokom radova na rekonstrukciji gradske infrastrukture, neposredno pre posete Napoleona III Istanbulu.

Treći most[uredi | uredi izvor]

Godine 1870. potpisan je ugovor sa francuskom kompanijom Forges et Chantiers de la Mediteranée za izgradnju novog, trećeg mosta. Zbog početka rata između Francuske i Nemačke projekat je odložen, a izgradnja mosta je 1872. poverena britanskoj kompaniji G. Wells. Ovaj most, završen 1875. godine, bio je dugačak 480 m i širok 14 m, učvršćen na 24 pontona. Korišćen je do 1912. godine, kada je pomeren uzvodno, gde je zamenio tada potpuno oronuo most Cisr-i Atik (Stari most).[1]

Četvrti most[uredi | uredi izvor]

Četvrti Galata most sagradila je 1912. nemačka kompanija Hüttenwerk Oberhausen AG. Ovaj pontonski most bio je dug 466 m i širok 25 m. To je most koji je donedavno bio simbol Istanbula i danas ga pamte mnoge generacije. Most je teško oštećen u požaru 16. maja 1992. godine. Ubrzo posle požara je demontiran, temeljno rekonstruisan i premešten tako da spaja četvrti Balat u evropskom delu i Haskej u azijskom delu grada. Na njegovom mestu podignut je novi, peti Galata most,[3] pa je ovaj stari postao poznat kao Stari ili Istorijski most Galata.

Ovaj četvrti most, Istorijski most Galata, uklonjen je sa Zlatnog roga krajem 2016. godine, uz tvrdnju da ometa cirkulaciju vode u Zlatnom rogu.[1]

Detalj pokretnog dela mosta na kome se vidi presek kontaktne tramvajske mreže. U pozadini se vidi džamija Sulejmanija

Današnji most Galata (peti most)[uredi | uredi izvor]

Današnji, peti most Galata je pokretni most. Izgradila ga je turska građevinska kompanija STFA nekoliko metara dalje od mesta gde se nalazio četvrti most, između četvrti Karakoj i Eminoni. Završen je u decembru 1994. godine. Ovaj pokretni most dug je 465 metara, sa glavnim (pokretnim) rasponom dužine 80 metara i širok 42 m. Ima tri vozne trake i po jedan trotoar sa svake strane. Nedavno je obnovljena i tramvajska infrastruktura preko mosta, čime je omogućena direktna tramvajska linija od predgrađa u blizini aerodroma Ataturk do palate Dolmabahče. Ovo je jedan od malobrojnih pokretnih mostova u svetu preko kojih prelazi tramvaj.

Peti Galata most ima dva nivoa. Na gornjem nivou su kolovozne trake, tramvajska pruga i trotoar za pešake,[4] dok se na donjem nivou, koji je otvoren 2003. godine,[1] nalaze mnogobrojni restorani i kafići, kao i platforme sa kojih se može posmatrati Zlatni rog.

Radovi na obnovi mosta[uredi | uredi izvor]

Posle katastrofalnog zemljotresa koji je 6. februara 2023. godine pogodio Tursku i Siriju, zbog mogućnosti da se potres dogodi i u Istanbulu, most je posle 29 godina prvi put obnovljen. Tokom ovih radova sanirani su i obnovljeni oštećeni dilatacioni spojevi. Uklonjen je i obnovljen postojeći izolacioni sloj koji štiti most od morske vode i kišnice. Asfaltni sloj zamenjen je pogodnijim, koji se ne topi na suncu i olakšan je sistem za podizanje mosta. Ovim radovima produžen je tehnički i operativni vek Novog mosta Galata i povećana njegova otpornost na mogući zemljotres. Saobraćaj preko mosta ponovo je uspostavljen 16. septembra 2023.[5]

Kulturološki i turistički značaj[uredi | uredi izvor]

Most Galata danas je jedan od simbola Istanbula. Nosi simboliku „mosta koji povezuje dve kulture“, jer povezuje istorijske delove grada. Iako se dizajnom ne razlikuje mnogo od ostalih sličnih mostova, čak se može reći da ima vrlo dosadan dizajn u poređenju sa mostovima u Parizu ili Budimpešti, most Galata se našao u delima mnogih pisaca, slikara, režisera zbog svoje kulturne vrednost.[1]

Most je popularan među lokalnim ribolovcima i na njemu se svakodnevno mogu videti brojni pecaroši. Šetnja preko ovog mosta je neizostavna tokom turističke posete Istanbulu. Na donjem nivou nalaze se brojni restorani i kafići, a sa njega se mogu posmatrati turistički brodovi koji neprestano krstare, ili zalazak sunca. Jedan od specijaliteta po kojima su restorani na mostu čuveni je Balik Ekmek, odnosno sendvič od ribe,[4] ali se mogu probati i drugi specijaliteti turske kuhinje.[6] Na kraju mosta u četvrti Eminoni nalazi se i čuvena istanbulska Pijaca začina.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž „Gde je most Galata? Istorija mosta Galata”. rayhaber.com. 31. 3. 2021. Pristupljeno 24. 9. 2023. 
  2. ^ Ahmed Lütfi: History of Lütfi (I) Istanbul Amir printing House 1292, str. 189-190
  3. ^ „Galata Bridge”. structurae.net. Pristupljeno 24. 9. 2023. 
  4. ^ a b „Galata most”. kofer.info. 10. 1. 2020. Pristupljeno 24. 9. 2023. 
  5. ^ „Obnovljeni most Galata otvoren za saobraćaj iz oba smjera”. rayhaber.com. 17. 9. 2023. Pristupljeno 24. 9. 2023. 
  6. ^ „Galata Bridge”. Civitatis-Istanbul. Pristupljeno 24. 9. 2023. 
  7. ^ „STARI GRAD – SULTANAHMET”. mojistanbul. 27. 5. 2013. Pristupljeno 24. 9. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]