Mojsije Baltić
Mojsije Baltić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 12. februar 1804. |
Mesto rođenja | Gora, Vojna krajina, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 31. oktobar 1879.75 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Austrougarska |
Državljanstvo | Austrijsko carstvo Austrougarska |
Narodnost | Srbin |
Religija | pravoslavac |
Mojsije Baltić (Gora, 19. februar 1804. — Zagreb, 31. oktobar 1879) bio je krajiški upravni oficir, političar i privredni stručnjak.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Osnovno školovanje završava u Glini a vojnu školu u Petrinji 1825. godine. Školovanje nastavlja u Gracu gde se upoznaje Ljudevita Gaja.
Oko 1835. godine dolazi iz Graca u Petrinju gde radi kao štapski ađutant Druge banske pukovnije. U Petrinji širi ilirske ideje, pomaže osnivanje Muzičkog zavoda 1841. godine, čitaonice 1842. godine i petrinjske ekspozutire privrednog društva u Zagrebu 1843. godine. Već 1838. godine piše Ljudevitu Gaju o odjecima ilirskog pokreta na području Druge banske pukovnije.[1]
Uočivši Baltićeve sposobnosti, 1848. godine novi ban Josip Jelačić poziva ga u Zagreb dajući mu kao dobrom poznavaocu krajiške problematike mesto u upravi Vojne krajine. Imenovanjem za člana banske vlade, Mojsije Baltić je postao prva srpska politička ličnost u Zagrebu.[2]
Kasnije postaje podžupan u Pakracu, a od 1855. godine postao je sekretar Namesničkog veća, pa savetnik zemaljske vlade u Zagrebu, gde je vodio privredno odeljenje.
Godine 1848. i 1861. Baltić je kao poslanik i kao član odbora za rešenje krajiškog pitanja učestvovao u radu Hrvatskog sabora. U njemu 1861. deluje i u odboru za razvijaanje zemaljskih fondova, za političko-upravnu organizaciju, za izgradnju železnice Karlovac-Rijeka, za gradnju sisačkog mosta te u odboru za finansijska pitanja.[3]
Baltić je utemeljitelj privredno-šumarskog fakulteta u Križevcima, a i podsticao je mnoštvo modernizacijskih projekata u hrvatskom društvu, od poljoprivrede do željeznice. Bio je i jedan od pokretača časopisa „Pozor“, 1860. godine zajedno sa Bogoslavom Šulekom kojem je pomogao da što više narodnih reči uđe u njegov Nemačko-hrvatski rečnik.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Dejan Medaković, Srbi u Zagrebu, Novi Sad, 2004
- ^ J. J. Štrosmajer i južnoslovenska misao. Prvi deo, Beograd 1922. SKZ.
- ^ Mojsije Baltić, biografija Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža