Muzej naivne i marginalne umetnosti u Jagodini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Muzej naivne i marginalne umetnosti
Osnivanje1. april 1960.
LokacijaJagodina
Srbija
Koordinate51° 31′ 10″ S; 0° 07′ 37″ Z / 51.519439° S; 0.127051° Z / 51.519439; -0.127051
Broj predmeta3.500
Posetioci50.000
DirektorNina Krstić
KustosIvana Jovanović
Nina Ljubomirović
AdresaBoška Đuričića 10
Veb-sajtMuzej naivne i marginalne umetnosti
Logo Muzeja (dizajn: S. Štetić)

Muzej naivne i marginalne umetnosti u Jagodini je ustanova kulture od nacionalnog značaja kao riznica od oko tri i po hiljade dela od više od četiri stotine umetnika iz četrdesetak zemalja, svih generacija iz perioda od početka XX veka do danas. Umetničku zbirku Muzeja (slike, skulpture, grafike, crteže) čine otkupljena dela, pokloni i naknade prilikom organizovanja izložbi, Kolonija i Bijenala naivne i marginalne umetnosti.[1]

Zgrada muzeja[uredi | uredi izvor]

Muzej se nalazi u monumentalnom zdanju koje je najlepši primer secesije s početka 20. veka u Jagodini. Nalazi se u srcu gradskog parka kraj glavnog šetališta. Ugledna trgovačka porodica Ristić želela je da uklopi svoju porodičnu vilu u savremena arhitektonska strujanja toga doba. Pokretački motiv kada je u pitanju rešenje pročelja ovog secesijskog zdanja bila je zanimljiva građevina na fotografiji čiji je autor sinovica porodice Ristić, s početka 20. veka prilikom svog putovanja po Holandiji.

Vila je sagrađena 1929. godine i zbog mnoštva svojih kvaliteta pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kragujevac. Fasada je opervažena bogatom štukaturom, koja dominira na samom pročelju ovog reprezentativnog arhitektonskog spomenika u vidu floralne mreže. Dekorativni pilastri, girlande, amfore, balusteri i vrlo inventivno rešen krovni venac daju čitavoj građevini originalni pečat. Kompilacija uticaja, kada je u pitanju eksterijer i enterijer, pokazuje želju ovdašnje trgovačke porodice da gracioznošću i lepotom, kako eksterijera tako i bogatog enterijera svog porodičnog doma, ostavi trag svog statusa u društvu.

Detalj sa pročelja zgrade (foto: S. Štetić)

Dinamičan enterijer nekadašnje porodične kuće ukrašavaju takođe monumentalni prozorski otvori, naročito u predvorju, koje se apsidalno završava. Mnogobrojni otvori sa spoljašnje strane su još reprezentativniji, ukrašavaju donji i gornji deo fasade, dok su sa unutrašnje strane, kao deo izložbenog prostora, pokriveni montažnim zidovima na kojima su umetnička dela – stalna postavka muzeja. Njihova veličina i grandioznost, koja dolazi do punog izražaja na pročelju građevine naslućuje nekadašnju atmosferu enterijera, kojim je, između ostalog, dominirala velika količina svetlosti. Monumentalno stepenište u glavnom delu zdanja, uobičajeno rešenje za građevine ovog tipa, čini sam enterijer raskošnim. Danas je ovo reprezentativno stepenište već kultno mesto na kome se obavljaju: svečana otvaranja izložbi, raznih manifestacija, izvođenje umetničkog programa pa i fotografisanja mladenaca. Hodnik oko stepeništa iskorišćen je kao mesto za monumentalne totemske skulpture vrhunskih umetnika. Suteren je takođe adaptiran za potrebe povremenih i stalnih izložbenih postavki muzeja, ali je poslužio i kao stolarska radionica, magacin za odlaganje publikacija itd. Čitav sprat pretvoren je u reprezentativni izložbeni prostor sa mogućnošću izlaza na glavnu lođu koja dodatno utiče na atmosferu ovog secesijskog zdanja. Potkrovlje je adaptirano u vidu konzervatorske radionice, kao i prostora za kanacelarije kustosa. Objekat je restauriran i adaptiran za potrebe Muzeja 1960. godine. Za proteklih pet i po decenija, više puta je restauriran, saniran i revitalizovan kako bi dostojno bio metafora riznice specifičnog umetničkog blaga koje baštinimo. U toku su pripreme za najnoviju rekonstrukciju, sanaciju postojećeg objekta kao i dogradnju novog pomoćnog objekta Muzeja za obilje novih sadržaja i mogućnosti prezentacije jedinstvene kulturne baštine, dostupne svima.

Rekonstrukcija zgrade muzeja i izgradnja aneksa završena je u martu 2022.[2]

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Osnivanje Muzeja naivne i marginalne umetnosti u Jagodini, 1960. godine predstavlja prekretnicu u istoriji naivne i marginalne umetnosti Srbije. Ova vrsta fenomena u umetnosti konačno i na našim prostorima doživljava početak svoje pune afirmacije i zaštite osnivanjem državne institucije kao zaštitnika. Pedeset pet godina MNMU istrajava neprestano unapređujući postojeće modele celokupne zaštite svih vrednosti specifične kulturne baštine. Misija Muzeja od osnivanja je da koristi sve potencijale savremene muzeologije kako bi na pravi način bile prepoznate, zaštićene i promovisane prave vrednosti autentičnog likovnog izraza. Buđenje i razvoj svesti o visokim dometima naivne i marginalne umetnosti zahvaljujući kojima traje doprinosi razvoju kritičarskog duha kod posetilaca, koji im vremenom omogućava da izgrade jasne stavove o njenoj suštini, razgraničavajući čist primordijalan duh naivne umetnosti od drugih oblasti neakademskog stvaralaštva. I ne samo u krugovima stručnjaka, već u najširoj javnosti naivna i marginalna umetnost prepoznaje se i vrednuje kao sasvim autonomni likovni izraz koji ima svoje zakonitosti, svoje junake i svoje vrhunske estetske domete. Kao ni naivna, tako ni marginalna umetnost ili umetnost autsajdera ne mogu da se posmatraju u kontekstu narodne umetnosti, amaterizma ili diletantizma. Za razliku od marginalne, naivna umetnost ipak predstavlja nesvesno postignuti kompromis sa određenom vrstom standarda kulturnog miljea, što može da znači svojevrsnu alternativu formalnoj hegemoniji savremene likovnosti. Poput naivne, i marginalna umetnost se može smatrati oblikom svojevrsnog nagonskog neoprimitivizma, gde stupanj kreativnosti zavisi od količine unutrašnje slobode, koja bezrezervno raskida okove kulturnog konformizma. Prožimanje i jednih i drugih elemenata unutar jedinstvenog opusa jeste kuriozitet po kojem se prepoznaje umetnost najznačajnijih umetnika širom sveta, danas svetskih klasika, umetnika iz Srbije. Otuda i jedinstveni naziv jedine ustanove zaštite ove vrste kulturne baštine u Srbiji – Muzej naivne i marginalne umetnosti.

Odluka o osnivanju Galerije samoukih likovnih umetnika - GSLU, Svetozarevo (danas MNMU, Jagodina), donesena 2. aprila 1960. godine

Zahvljajući vrhunskim umetnicima, danas svetskim klasicima slikarima i vajarima različitih generacija, koji su se, počev od prvih decenija dvadesetog veka do danas, potvrdili visokim dometima svoje iskrene, nepatvorene, inventivne likovne misli, zahvaljujući jedinstvenoj instituciji, koja budno prati, sakuplja, proučava, sistematizuje, izlaže i publikuje, njihova dela od osnivanja, naivna i marginalna umetnost Srbije u okviru kontinuiteta razvoja ove umetnosti na svetskom planu, predstavlja nezaobilazno izvorište sa dubokom tradicijom i značajnim potencijalom u budućnosti.

Zbirka MNMU[uredi | uredi izvor]

Sava Sekulić, jedan od najistaknutijih srpskih slikara naivne i marginalne umetnosti

Među reprezentativnijim delima svetskih klasika u ovoj zbirci nalaze se dela slikara: Save Sekulića, Ilije Bašičević Bosilja, Emerika Feješa, Vojislava Jakića, Barbarijena, Pala Homonaja, Milosava Jovanovića, Dušana Jevtovića, Milana Rašića, Martina Jonaša, Mihala Bireša, Jana Knjazovica, Florike Puje, Milanke Dinić, Slobodana Živanovića, Dobrosava Milojevića kao i vajara: Bogosava Živkovića, Dragutina Aleksića, Dragiše i Milana Stanisavljevića, Ferenca Kalmara, Ilije Filipović, ali i mnogobrojnih značajnih inostranih autora: Pola Daema (Belgija), Aleksandra Lobanova (Rusija), Rosena Raševa (Bugarska), Merdada Rašidi Gadija (Iran/Nemačka), Sju Prins (Engleska), Ermelinde de Almeide (Brazil), Edeltraud Leman (Nemačka), Matije Skurjenija, Ivana Generalića, Ivana Lackovića, Franje Mraza, Ivana Rabuzina, Draga Juraka iz Hrvatske, Vangela Naumovskog (Makedonija), Frančiške Petelinšek (Slovenija), Milana Sovilja (Republika Srpska) i drugih.

Ipak okosnicu vrednosti umetničke zbirke Muzeja čine dela srpskih umetnika, nastalih od tridesetih godina dvadesetog veka do danas. Među njima svakako treba pomenuti vrlo značajne legate i mnogobrojne monografske kolekcije unutar riznice Muzeja, koje čini više stotina dela od najranijeg perioda: Janka Brašića, Emerika Feješa, Save Sekulića, Milosava Jovanovića, Milana Rašića, Pala Homonaja, Miroslava Živkovića, Slobodana Živanovića, Dobrosava Milojevića, Milanke Dinić, kao i kolekcije vajara Bogosava Živkovića, Dragutina Aleksića, Ferenca Kalmara. Ova riznica značajnih ostavarenja pomenutih autora predstavlja izuzetan doprinos izgradnji nacionalnog identiteta naše naivne i marginalne umetnosti.

Poseban kuriozitet zbirke MNMU jesu značajni legati koji su poklonjeni Muzeju: legat slika štićenika Instituta za lečenje mentalnog zdravlja, poklon prof. Ljubomira Erića; Legat slika Matije Staničić, poklon Mirjane Bihalji Šoenberner i Gerharda Šoenbernera; Legat umetnice sa Kipra Traki Rosidu Džons; Legat slika Miroslava Živkovića itd. Dragoceni legat bogatog dokumentacionog i bibliotečkog fonda – Legat Ota i Lize Bihalji-Merin takođe je čvrsta baza celokupnog fonda Muzeja koja predstavlja jedinstveni trezor najranijih rukopisa, faktografske građe i ostalih dokumenata neophodnih za pročuavanje slobodne umetničke misli, kojoj je Oto Bihalji-Merin posvetio čitav svoj život.

Izložbe, izdavaštvo, dokumentarisanje[uredi | uredi izvor]

Kontinuirana komunikacija sa publikom ostvaruje se putem stalne postavke Muzeja, koja predstavlja prezentaciju najreprezentativnijih ostvarenja iz Srbije, hronološki datu kao i paralelnu prezentaciju najznačajnijh ostvarenja inostranih autora iz zbirke MNMU. Pored reprezentativne stalne postavke Muzeja na oko šest stotina m² izložbenog prostora, izložbena aktivnost Muzeja obuhvata i priređivanje samostalnih, retrospektivnih, grupnih, tematskih, studijskih, međunarodnih izložbi.

Od svog osnivanja do danas Muzej je organizovao oko sedam stotina izložbi, među kojima je teško izdvojiti bilo koju jer je svaka na svoj način i u duhu svog vremena značajno ostavila trag, ponekad i bila prekretnica unutar kontinuiteta razvoja naivne i marginalne umetnosti Srbije po raznim osnovama: rekordnoj posećenosti, medijskoj pažnji, izdavačkom poduhvatu, posebnom edukativnom značaju, inkluzivnosti, međunarodnom značaju, novoj koncepciji. Više puta je tokom šest decenija zbog toga institucionalno i individualno, izložbena i izdavačka aktivnost muzeja posebno priznata, nagrađena.

Ipak najveće priznanje i najlepša nagrada nakon svakog uspešno organizovanog i završenog projekta bila je i biće bogatstvo novih kontakata sa ustanovama i kolegama širom sveta, zapaženi razvoj mreže ustanova i pojedinaca zainteresovanih za saradnju i razmena projekata, pojava novih umetnika i promocija njihovih dela na domaćem i inostranom planu, koja u svakom slučaju doprinosi daljem kontinuitetu razvoja i proširivanju sopstvenih vidika u oblasti ovog likovnog fenomena.

Šest decenija Muzej naivne i marginalne umetnosti – ustanova kulture od nacionalnog značaja, okuplja umetnike organizujući periodične manifestacije: salone, bijenala i likovne kolonije. Među prvim ustanovama u svetu MNMU se pojavljuje kao organizator ovih značajnih međunarodnih manifestacija. Svaka od pomenutih periodičnih manifestacija ovim povodom značila je prodor nove likovne realnosti koju su gradili neki novi umetnici, snagom svog primarnog genetskog koda - vrhunski umetnici naivne, autsajderske, sirove umetnosti. Čitav je niz zemalja u kojima ne postoje ili nisu zaživele institucije koje se bave zaštitom ove vrste umetnosti, pa je učešće umetnika iz tih zemalja od dodatnog značaja, prilika da svoja originalna ostvarenja izlože javnosti i kritičkom sudu međunarodnog žirija i izađu iz anonimnosti. Osvajanje oficijelne likovne scene vankonventivnim delima specifične, nove likovne energije unutar izložbenih i izdavačkih projekata: samostalnih, grupnih, tematskih, multimedijalnih širom sveta, traje još uvek. Učešćem na najznačajnijim srodnim manifestacijama u svetu reprezentativnim selekcijama dela naših umetnika, MNMU postaje glavni izvor prodora naivne i marginalne umetnosti Srbije u svetsku likovnu scenu i sa godinama postaje njen integralni deo. Vrlo uspešno i zapaženo je i učešće u radu prestižne svetske manifestacije naivne i marginalne umetnosti INSITA u Bratislavi, gde su dela domaćih umetnika u selekciji MNMU kontinuirano postizala zapažene rezultate. U okviru bogate međunarodne saradnje Muzej je organizovao brojne reprezentativne izložbe u svim većim centrima svetskih metropola, gotovo na svim kontinentima. Ne treba zanemariti poseban značaj izložbi u organizaciji MNMU i u manjim gradovima u Srbiji. Činjenica je da su kolevke najznačajnijih naivnih i marginalnih umetnika upravo u malim, provincijalnim sredinama širom sveta. Otuda i sedište institucije zaštite ove vrste umetnosti, Muzeja naivne i marginalne umetnosti u Jagodini.[3]

Paralelno sa formiranjem zbirke, u Muzeju naivne i marginalne umetnosti je tekao rad na prikupljanju ostale dokumentacione građe. Bogat dokumentacioni fond, koji je putem istraživanja i arhiviranja sistematizovan u više celina i periodično unapređivan digitalizacijom predstavlja značajnu osnovu za stručan istraživački rad, proučavanje celine i pojedinačnih segmenata oblasti naivne i marginalne umetnosti. Vremenom Muzej naivne i marginalne umetnosti postaje i jedinstven dokumentacioni centar za ovu oblast umetničnog stvaralaštva. Svi predmeti iz zbirke su detaljno obrađeni, opisani i fotografisani, cela zbirka digitalizovana. U toku je proces digitalizacije hemeroteke što će proširiti mogućnosti softverske zaštite dokumenata, koji će imati znatno širu primenu i upotrebljivost.

Počev od 2001. godine znatno se unapređuje celokupno izdavaštvo, što pokazuju mnogobrojne monografije na više jezika, obimniji, monografski katalozi, sistematizovanih formata prepoznatljivog total dizajna u celokupnom propagandnom materijalu, koji postaje metafora modernog duha, čuva tradiciju ali prepoznaje potrebu najnovije generacije korisnika. Sistematizovanje svih izdanja na periodične po dimenzijama, obimu i dizajnu govori o visokom stepenu svojevsrne zaštite najznačajnijih vrednosti ove vrste promocije. Gotovo sva značajnija monografska izdanja prati i izdavanje elektronskih izdanja. Kao jedan od danas primarnih vidova oglašavanja i informisanja javnosti, svojevrsni net info centar Muzeja jeste sajt MNMU na adresi www.naiveart.rs, koji je postavljen 1998. godine, kao jedan od prvih muzejskih sajtova u Srbiji. Mogućnost upoznavanja sa svim aktuelnostima Muzeja, najšire javnosti u najkraćem vremenskom periodu dopunjuje i aktivnost Muzeja na društvenim mrežama, kao i mogućnost virtuelne posete izložbama, koje pozivaju na posetu Muzeju.S tim u vezi u pripremi je i izrada tz. zvučnih knjiga i QR code mogućnosti na stalnoj postavci Muzeja.

Salon MNMU[uredi | uredi izvor]

Muzej naivne i marginalne umetnosti, panorama

Kao nacionalna ustanova, koja vrši delatnost koja je od opšteg interesa za kulturu Republike Srbije, kao vrsta specijalizovanog muzeja, MNMU u svom sastavu ima dva Salona: Salon MNMU, Salon Oto Bihalji-Merin, Fond Oto Bihalji-Merin i Salon Oto Bihalji-Merin.

Salon Muzeja naivne i marginalne umetnosti je osnovan 2006. godine. Zaključkom Vlade Republike Srbije, 2007. godine dodeljen je poslovni prostor Muzeju naivne i marginalne umetnosti za potrebe međunarodne izložbene prezentacije u cilju prezentacije i promovisanja dela kako iz Srbije, tako i iz čitavog sveta razmenom izložbenih projekata, organizovanjem bijenala i manifestacija raznih vrsta: stručnih skupova, seminara, umetničkih radionica, otvorenih ateljea. Salon MNMU nalazi se na adresi Karađorđeva 2-4, Beton hala, Beograd i trenutno se nalazi u rekonstrukciji.[4]

Salon Oto Bihalji-Merin[uredi | uredi izvor]

Salon Oto Bihalji-Merin je osnovan 2013. godine, nalazi se u Beogradu, Nemanjina 3/10. Zahvaljujući čvrstoj uverenosti i poverenja u rad našeg Muzeja, Gospođa Mirjana Bihalji- Šoenberner donirala je stan svog oca, Ota Bihalji-Merina, u kome je i sama odrastala u snažnom duhu posvećenosti borbi za nove, naprednije ideje i umetničke vidike svog oca Ota i svoje majke Lize. Stan u kome je svoj životni vek proveo Oto Bihalji-Merin donirala je Muzeju naivne i marginalne umetnosti, u znak poverenja i poštovanja prema našem muzeju, koji istrajava na istom zadatku više od pola veka. Motiv donacije je odgovoran zadatak stručnjacima Muzeja da nastave sa Otovom misijom saradnje sa umetnicima i kolegama iz čitavog sveta, unapređujući modele proučavanja, sakupljanja, publikovanja i promovisanja dela naivnih i marginalnih umetnika, organizovanjem stručnih sastanaka i skupova, izložbenih i izdavačkih projekata. Vredna Otova zaostavština: bibliotečka građa, rukopisi i prepiska sa stručnjacima i umetnicima širom sveta, umetnička dela kao deo legata svakako da predstavlja dodatni kvalitet ovog svojevrsnog instituta.[5]

Otvoren je za javnost u martu 2022. godine.[6]

Fond Oto Bihalji-Merin[uredi | uredi izvor]

U znak sećanja na ličnost i delo Oto Bihalji-Merina, MNMU je 2009. godine osnovao Fond Oto Bihalji-Merin sa ciljem da nagradi dosadašnje i podstakne i probudi buduće stručnjake, publiciste, umetnike kako bi i sami doprineli razvoju i afirmaciji naivne i marginalne umetnosti. Specijalno Priznanje Oto Bihalji-Merin je počev od 2009. godine dodeljeno velikom broju upravo takvih: Veri Ristić, Slobodanu Sanaderu, Milosavu Jovanoviću, Dušanu Jevtoviću, Barbarijenu, Ljiljani Kojić, Slobodanu Štetiću, Nataliji Cerović, Marici Vračević i Milanu Stanisavljeviću. Zahvaljujući sredstvima fonda Oto Bihalji-Merin, donaciji Mirjane Bihalji Šoenberner i Gerharda Šoenbernera zbirka Muzeja naivne i marginalne umetnosti, pored toga uvećana je za značajan broj reprezentativnih ostvarenja domaćih i inostranih umetnika.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Muzej naivne i marginalne umetnosti - Ministarstvo kulture i informisanja
  2. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Ponovo otvoren Muzej naivne i marginalne umetnosti u Jagodini”. www.rts.rs. Pristupljeno 2022-03-20. 
  3. ^ Izložbena i izdavačka delatnost MNMU 1960-2015.. Arhivirano iz originala 01. 02. 2020. g. Pristupljeno 19. 04. 2020. 
  4. ^ Jagodinski muzej naivne umetnosti otvara Salon u Beogradu u Beton hali- Blic
  5. ^ „Salon Oto Bihalji-Merin u Beogradu”. Arhivirano iz originala 02. 07. 2020. g. Pristupljeno 18. 04. 2020. 
  6. ^ Kurteš, Aleksandra (10. 3. 2022). „Otvoren Salon Ota Bihalji-Merina”. Politika. Pristupljeno 12. 3. 2022. 
  7. ^ Fond "Oto Bihalji-Merin" - Bisnode

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]