Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču
Dodeljuje se zaposeban doprinos prevođenju književnog stvaralaštva i predstavljanju kulture Srbije
Dodeljuje
  • Zadužbina „Dositej Obradović”
  • Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije
  • Međunarodni sajam knjiga u Beogradu
ZemljaSrbija
Prvo dodeljivanje
2007.; pre 17 godina (2007)
Poslednje
dodeljivanje

2019.; pre 5 godina (2019)
Trenutni dobitnikizdavačka kuća Kastaniotis Editions S.A. iz Atine
Veb-sajtNagrada Dositej Obradović stranom izdavaču

Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču ustanovljena je i dodeljuje se od 2007. godine. Nagradu dobija strani izdavač za predstavljanje kulture Srbije i doprinos prevođenju književnog stvaralaštva Republike Srbije. Nagradu dodeljuju Zadužbina „Dositej Obradović”, Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije i Međunarodni sajam knjiga u Beogradu. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa za objavljivanje dela koja afirmišu srpsku kulturu, umetnički izrađene povelje i Sabranih dela Dositeja Obradovića.[1][2]

Dobitnici[uredi | uredi izvor]

Godina Dobitnik/ca Obrazloženje
2007. Alojz Vizer, vlasnik i osnivač izdavačke kuće Vizer Ferlag iz Klagenfurta (Austrija) Vlasnik i osnivač austrijske izdavačke kuće "Vizer Ferlag" iz Klagenfurta je Alojz Vizer koji već dve decenije promoviše književnost zemalja srednje Evrope i Balkana. Izdavačka kuća je dala veliki doprinos promociji srpske književnosti u Evropi, naročito tokom devedesetih godina prošlog veka. Alojz Vizer je objavio desetine knjiga naših autora (Andrić, Popa, Livada, Velikić, Đorđević), antologije srpske proze i poezije, portret grada Beograda 1995., koja sadrži 50 proznih tekstova srpskih i stranih autora o Beogradu.[3]
2008. Sizan Žil, koosnivaču kuće Gaia Edision iz Bordoa (Francuska) Dobitnica nagrade Sizan Žil je pre 15 godina počela da objavljuje knjige pisaca skandinavskih zemalja, a kasnije im je priključila pisce sa Balkana, Nigerije, Nemačke i SAD. Njena je zasluga da su za frankofonsko govorno podučje objavljena dela Svetislava Basare, Velimira Ćurguz Kazimira, Erika Koša, Mirjane Novaković, Mihajla Pantića, Miroslava Popovića, Milivoja Srebra, Dragana Velikića, kao i Antologija srpske pripovetke.[4]
2009. Gabor Čordaš, osnivač izdavačke kuće Jelenkor iz Pečuja (Mađarska) Prema rečima gospodina Radomira Putnika, "Jelenkor" je za nepunih 20 godina objavio čitav niz važnih dela srpske književnosti, među kojima dela Pavića, Petkovića, Velikića, koja su se pojavila u društvu vrhunskih evropskih pisaca. Gabor Čordaš i izdavačka kuća „Jelenkor“ su najzaslužniji za prisustvo srpske književnosti u Mađarskoj poslednje decenije.[5]
2010. izdavačka kuća Zandonai iz Rovereta (Trentino, Italija) Od svog osnivanja 2007. godine, izdavač „Zandonai" se opredelio za objavljivanje literature sa bivšeg jugoslovenskog prostora, u čemu značajan udeo ima savremena srpska književnost. Svoju izdavačku politiku „Zandonai“ zasniva na predstavljanju dela visoke umetničke vrednosti koja italijansku čitalačku publiku upoznaju sa autentičnim književnim svetovima...[6]
2011. izdavačka kuća Siela iz Sofije (Bugarska)[7] Izdavačka kuća Siela istakla se stalnim višegodišnjim prevođenjem pisaca iz Srbije i predstavljanjem srpskog književnog stvaralaštva u inostranstvu.[8]
2012. izdavačka kuća Kaligram iz Bratislave (Slovačka). Izdavačka kuća „Kaligram“ dala je veliki doprinos u prezentovanju naše kulture zemljama centralne Evrope kroz dela Aleksandra Tišme, Radomira Konstantinovića, Vladimira Pištala, Dragana Velikića i drugih.[9]
2013. izdavačka kuća Piramida iz Lavova (Ukrajina) Svet, nažalost, ne razume jedan mali južnoslovenski jezik, koji je izvanredno izražajan i milozvučan kada ga koriste najizvrsniji među nama- pisci. Da bi ova izražajnost postala dostupna drugima, dela naših pisaca valja prevesti na ostale jezike, velike i male. No, to je tek pola posla. Druga polovina je znatno teža: naći izdavača voljnog da objavi dela srpskih autora. U takvim okolnostima pravo je čudo kada neki strani izdavač reši da objavi delo srpskog pisca. A još ako se nađe takav koji ne ostane samo na ponekom izuzetku, nego tokom niza godina sistematski publikuje knjige naših autora, onda je posredi pregnuće prema kome nipošto ne smemo da ostanemo ravnodušni. Nije slučajno što je Piramida baš iz Lavova. Tamošnji univerzitet glavno je uporište srpske kulture u celoj Ukrajini. Nagrada Zadužbine „Dositej Obradović“ više nego zasluženo pripada „Piramidi“. Kada bismo u svakoj velikoj zemlji imali po jednog tako privrženog izdavača, možda ne bi bila sasvim bez pokrića ohola maksima „govori srpski da te ceo svet razume“...[10]
2014. izdavačka kuća Ikona iz Skoplja (Makedonija) izdavačka kuća „Ikona” iz Skoplja objavila je više dela srpskih književnika – Dragana Jovanovića Danilova, Davida Albaharija, Jelene Lengold, Mihajla Pantića, Srđana Tešina, Lasla Blaškovića, Saše Obradovića... „Ikona“je jedan od izdavača čiji je izdavački rad istinsko ostvarenje onih ciljeva zbog kojih je pre nekoliko godina i osnovana nagrada „Dositej Obradović“, primer samosvesnog i odgovornog izdavača koji predano objavljuje knjige uprkos prilikama u kojima živimo.[11]
2015. izdavačka kuća Akantilado iz Barselone (Španija) Izdavačka kuća „Acantilado“ iz Barselone osnovana je 1999. godine i do danas je objavila veliki broj klasika i savremenih pisaca, a objavljivanjem dela Ive Andrića, Aleksandra Tišme i Danila Kiša značajno je doprinela afirmaciji srpske književnosti i kulture u Španiji i svetu.[12]
2016. Centar knjige Rudomino iz Moskve (Rusija) U okviru biblioteke „Rudomino“ pre nekoliko godina je osnovana edicija „Srpska reč“ koja je centar prevodilačke aktivnosti, pre svega dela srpske literature, kao i edicija „Sto slovenskih romana“. „Centar knjige Rudomino“ iz Moskve objavio je u proteklih godinu dana sledeće knjige:„Uhvati zvezdu padalicu“ (Antologija savremene srpske priče), „Sitničarnica "Kod srećne ruke" Gorana Petrovića, „Ovoga puta o bolu“ Mihajla Pantića, „Grobnica za Borisa Davidoviča“ Danila Kiša. U planu je izdanje još tri knjige srpskih autora do kraja ove godine.[13]
2017. izdavačka kuća Paul Žolnaj iz Beča (Austrija) Izdavačka kuća Paul Zsolnay Verlag Ges.m.b.H, Beč, Austrija, jedan je od najuglednijih izdavača na nemačkom jezičkom području. Osnovana je 1924. godine, a od 1996. je uključena u minhensku izdavačku kuću Carl Hanser Verlag. Tokom 2017. godine objavila je nove prevode romana Ive Andrića Na Drini ćuprija (Die Brücke über die Drina) i Travnička hronika (Vesire und Konsuln), dok je niz dela Danila Kiša, Aleksandra Tišme, Davida Albaharija i Dragana Velikića objavljeno u okviru zajedničke izdavačke kuće Carl Hanser Verlag.[14]
2018. izdavačka kompanija Lit Edizioni (njene filijale, Elliot i Castelvecchi), sa sedištem u Rimu (Italija). Ovi izdavači su objavili u prevodu prof. Luke Valjo u prethodne 2-3 godine Proljeća Ivana Galeba Vladana Desnice, Hodočasnike neba i zemlje Filipa Davida, Ljudi govore Rastka Petrovića, Fratarske priče Ive Andrića. Izbor dela i autora potvrđuje visoke kriterijume prevodioca i izdavača i posvećenost afirmaciji srpske literature među čitaocima italijanskog jezika.[15]
2019. izdavačka kuća Kastaniotis iz Atine (Grčka) Izdavačka kuća Kastaniotis Editions S.A. je objavila prethodnih godina više prevoda romana i pripovedaka srpskih pisaca, „Veliki rat“ Aleksandra Gatalice (2016), „Enciklopedija mrtvih“ Danila Kiša (2018) , „Tesla, portret među maskama“ Vladimira Pištala (2019), nastavljajući time svoja ranija izdanja prevoda proze Ive Andrića, Milorada Pavića i dr.[16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Nagrada „Dositej Obradović“ dodeljena bečkom izdavaču”. Beogradski sajam. Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  2. ^ „O nagradi „Dositej Obradović“ stranom izdavaču”. Zadužbina „Dositej Obradović“. Arhivirano iz originala 06. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  3. ^ „Prvi dobitnik nagrade Dositej Obradović”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  4. ^ „Nagrada dodeljena 2008. godine”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  5. ^ „Nagrada dodeljena 2009. godine”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  6. ^ „Nagrada Dositej Obradović za 2010. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  7. ^ „Nagrada Dositej Obradović za 2011. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  8. ^ „Izdavači iz Sofije dobitnici nagrade Dositej Obradović”. Biz Life. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  9. ^ „Nagrada Dositej Obradović za 2012. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 24. 04. 2019. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  10. ^ „Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču za 2013. godine”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  11. ^ „Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču za 2014. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  12. ^ „Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču za 2015. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  13. ^ „Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču za 2016. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 16. 09. 2019. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 
  14. ^ „Nagrada "Dositej Obradović" stranom izdavaču za 2017. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Pristupljeno 18. 12. 2020. [mrtva veza]
  15. ^ „Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču za 2018. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Pristupljeno 18. 12. 2020. [mrtva veza]
  16. ^ „Nagrada Dositej Obradović stranom izdavaču za 2019. godinu”. Zadužbina "Dositej Obradović". Arhivirano iz originala 16. 12. 2019. g. Pristupljeno 18. 12. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]