Nagrada „Risto Ratković”
| Nagrada „Risto Ratković” | |
|---|---|
| Dodeljuje se za | knjigu poezije |
| Dodeljuje | Manifestacija „Ratkovićeve večeri poezije” |
| Lokacija | Bijelo Polje |
| Zemlja | Crna Gora |
| Prvo dodeljivanje | 1973. |
Nagrada „Risto Ratković” dodeljuje se za najbolju knjigu poezije.
Nagradu je 1973. ustanovio Organizacioni odbor pesničke manifestacije „Ratkovićeve večeri poezije”. Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa, a uručenje se priređuje u okviru manifestacije.[1] Ne može se konkurisati knjigama izbora i ponovljenim izdanjima. Pravo učešća imaju autori iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Dobitnici[uredi | uredi izvor]
Dosadašnji dobitnici su:[2][3][4]
Od 1973. do 1980.[uredi | uredi izvor]
- 1973 — Ljubislav Milićević, za knjigu Dvojstvo zlata.
- 1973 — Miroslav Đurović, za knjigu Ovidije sa Ibra.
- 1974 — Jevrem Brković, za knjigu Brđanska zemlja – odbio da primi nagradu.
- 1974 — Gojko Dapčević, za knjigu Ruže razuma.
- 1975 — Dušan Kostić, za knjigu Kapija vremena.
- 1976 — Sreten Perović, za knjigu Gladno oko – odbio da primi nagradu.
- 1977 — Milo Kralj, za knjigu Kamena galija.
- 1978 — Radojica Bošković, za knjigu Početak zaborava.
- 1979 — Dobroslav Smiljanić, za knjigu Samotan glas u zajedničkoj uspomeni.
- 1980 — Dragomir Brajković, za knjigu Krvava svadba u Brzavi.
Od 1981. do 1990.[uredi | uredi izvor]
- 1981 — Gojko Dapčević, za knjigu Velika krljušt Sunca.
- 1982 — Dragoljub Jeknić, za knjigu Kaktus.
- 1983 — Iso Kalač, za knjigu Vjetrometina.
- 1984 — Ranko Jovović, za knjigu Druženje sa Sokratom.
- 1984 — Vukman Otašević, za knjigu Izabrane pjesme.
- 1985 — Nije dodijeljena jer po mišljenju žirija nijedna nije zaslužila.
- 1986 — Todor Dutina, za knjigu Između psa i vuka.
- 1987 — Slobodan Kostić, za knjigu Žilište.
- 1988 — Radovan Pavlovski, za knjigu Temelnik.
- 1989 — Ljubica Miletić, za knjigu Disanje na trsku.
- 1990 — Ranko Sladojević, za knjigu San o ljetu.
Od 1991. do 2000.[uredi | uredi izvor]
- 1991 — Ismet Rebronja, za knjigu Keronika – odbio da primi nagradu.
- 1992 — Aleksandar Sekulić, za knjigu Ovo vam je za ono.
- 1993 — Radovan Karadžić, za knjigu Slovenski gost.
- 1994 — Ilija Lakušić, za knjigu Nemam drugog izbora.
- 1995 — Bećir Vuković, za knjigu Crna umetnost.
- 1996 — Blagoje Baković, za knjigu Grudva u snegu.
- 1996 — Dragan Koprivica, za knjigu Mi i Oni.
- 1997 — Đorđo Sladoje, za knjigu Dani Lijevljani.
- 1998 — Pavle Popović, za knjigu Raselice.
- 1999 — Todor Živaljević Velički, za knjigu Dušo moja sanjiva.
- 1999 — Milovan Vitezović, za knjigu Sećanje na nas.
- 2000 — Tiodor Rosić, za knjigu Balada o građaninu.
Od 2000. do 2010.[uredi | uredi izvor]
- 2001 — Đorđe Nikolić, za knjigu Dopis.
- 2002 — Aleksandar Bečanović, za knjigu Mjesta u pismu.
- 2003 — Bogić Rakočević, za knjigu Osobine.
- 2003 — Dragan Jovanović Danilov, za knjigu Homer predgrađa.
- 2004 — Mladen Lompar, za knjigu Sjena na sceni.
- 2005 — Duško Novaković, za knjigu Dostavljeno muzama.
- 2005 — Milorad Popović, za knjigu Nesigurna zemlja.
- 2006 — Borislav Jovanović, za knjigu Kenotaf.
- 2007 — Vladimir Đurišić, za knjigu Ništa ubrzo neće eksplodirati.
- 2008 — Marko Vešović, za knjigu Rastanak s Arencanom – odbio da primi nagradu
- 2009 — Pavle Goranović, za knjigu Cinober.
- 2010 — Ivica Prtenjača, za knjigu Okrutnost.
Od 2011. do 2020.[uredi | uredi izvor]
- 2011 — Ljubeta Labović, za knjigu Neću da se budim.
- 2012 — Mile Stojić, za knjigu Dunia.
- 2013 — Alen Bešić, za knjigu Golo srce.
- 2014 — Faruk Šehić, za knjigu Moje rijeke.
- 2014 — Dejan Aleksić, za knjigu Biti.
- 2015 — Ibrahim Hadžić, za knjigu Duge senke kratkih pesama.
- 2016 — Lana Derkač, za knjigu Posvajanje neba.[5]
- 2016 — Tatjana Bijelić, za knjigu Karta više za pikarski trans.[5]
- 2017 — Tanja Kragujević, za knjigu Efekat leptira.[6]
- 2017 — Balša Brković, za knjigu Crno igralište.[6]
- 2018 — Marko Pogačar, za knjigu Zemlja, zemlja.[7]
- 2019 — Tanja Stupar Trifunović, za knjigu Razmnožavanje domaćih životinja.[8]
- 2020 — Olja Savićević, za knjigu Divlje i tvoje.[9]
- 2020 — Saladin Burdžović, za knjigu Rifat.[9]
Od 2021.[uredi | uredi izvor]
- 2021 — Nedžad Ibrahimović, za knjigu Obiteljske i druge strašne pjesme.[10]
- 2022 — Velibor Čolić, za knjigu Emigrantska mantra.
- 2023 — Maja Solar, za knjigu A htela sam.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Raspisan konkurs za književnu nagradu Risto Ratković”. CDM. Pristupljeno 7. 9. 2017.
- ^ Stojković, Ratko (2004). Leksikon literata - laureata : srpske književne nagrade : 1839-2002. Beograd: Potez. str. 193. ISBN 86-81331-25-6.
- ^ Stojković, Ratko B. (2011). Leksikon literata - laureata : srpske književne nagrade. Knj. 2, 2003-2010. Beograd: Enigmatski savez Srbije. str. 173. ISBN 978-86-912077-3-1.
- ^ Stojković, Ratko B. (2016). Leksikon literata - laureata : srpske književne nagrade. Knj. 3, 2011-2015. Beograd: Enigmatski savez Srbije. str. 215—216. ISBN 978-86-911565-1-0.
- ^ a b „Nagrada „Risto Ratković” 2016.”. JU Ratkovićeve večeri poezije. Pristupljeno 15. 1. 2023.
- ^ a b „Kragujević i Brkoviću uručena nagrada "Risto Ratković"”. Vijesti. Arhivirano iz originala 08. 09. 2017. g. Pristupljeno 7. 9. 2017.
- ^ „Marko Pogačar ovogodišnji laureat nagrade “Risto Ratković””. JU Ratkovićeve večeri poezije. 30. 8. 2018. Pristupljeno 15. 1. 2023.
- ^ „TANJA STUPAR TRIFUNOVIĆ – Razmnožavanje domaćih životinja”. JU Ratkovićeve večeri poezije. 20. 8. 2019. Pristupljeno 15. 1. 2023.
- ^ a b „Nagrada „Risto Ratković" Olji Savičević Ivančević i Saladinu Burdžoviću”. Radio Bijelo Polje. 5. 9. 2020. Pristupljeno 15. 1. 2023.
- ^ „RISTO RATKOVIĆ“ IBRAHIMOVIĆU: Odluka žirija „Ratkovićevih večeri poezije“, tradicionalne svetkovine pisane reči u Bijelom Polju („Večernje novosti”, 23. avgust 2021)