Narovljanski rejon
Narovljanski rejon Нараўлянскі раён | |
---|---|
{{{caption2}}}
| |
![]() | |
![]() | |
Država | ![]() |
Oblast | ![]() |
Admin. centar | grad Narovlja |
Površina | 1.588,82 km2 |
Stanovništvo | 2009. |
— broj st. | 11.371 |
— gustina st. | 7,16 st./km2 |
Vremenska zona | UTC+3 |
Zvanični veb-sajt |
Narovljanski rejon (blr. Нараўлянскі раён; rus. Че́рвенский район) administrativna je jedinica drugog nivoa na krajnjem jugu Gomeljske oblasti u Republici Belorusiji.
Administrativni centar rejona je grad Narovlja.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Narovljanski rejon obuhvata teritoriju površine 1.588,82 km² i na 14. je mestu po površini u Gomeljskoj oblasti.[1] Graniči se sa Jeljskim, Mazirskim i Hojničkim rejonima Gomeljske oblasti na zapadu, severu i istoku te sa Ukrajinom na jugu i jugoistoku.
Rejon je smešten duž desne obale donjeg toka Pripjata koji je najvažniji vodotok u rejonu (zajedno sa svojim pritokama Slavečnom, Žalonjom, Narovljankom). Duž Pripjata brojne su močvare i manja jezera.
Oko 53% je pod šumama.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Rejon je osnovan 17. jula 1924. godine.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema rezultatima popisa iz 2009. na tom području stalno je bilo naseljeno 11.371 stanovnika ili u proseku 7,16 st/km².[2] Ovo je najređe naseljeni rejon cele Gomeljske oblasti. Od ovog broja nešto manje od 9.000 ljudi živi u gradu Narovlji.
Broj stanovnika rejona je naglo opao usled iseljavanja zbog zagađenja radijacijom prouzrokovanom nuklearnom havarijom u Černobilju 1986. godine. Čak 35 naselja je potpuno raseljeno.
Osnovu populacije čine Belorusi (89,05%), Rusi (6,28%), Ukrajinci (2,82%), Poljaci (1,11%) i ostali (0,74%).
Administrativno rejon je podeljen na područje grada Narovlja, koja je ujedno i administrativni centar rejona, i na još 4 seoske opštine. Na celoj teritoriji rejona postoji svega 39 naseljenih mesta.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Preko Narovljanskog rejona prolazi autoput na relaciji Mazir—Kijev i magistralni pravci Narovlja—Černobilj i Narovlja—Jeljsk. Reka Pripjat je plovna u ovom delu svog toka za manje brodove.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ «Государственный земельный кадастр Республики Беларусь» Архивирано на сајту Wayback Machine (4. март 2016) (по состоянию на 1 января 2011 г.)
- ^ Результаты переписи 2009 года