Pređi na sadržaj

Narodni muzej Zaječar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Narodni muzej Zaječar
Muzej u Zaječaru
Narodni muzej Zaječar na karti Srbije
Narodni muzej Zaječar
Lokacija na mapi Srbije
Osnivanje27. marta 1951.
LokacijaZaječar
 Srbija
Koordinate43° 54′ 12″ S; 22° 16′ 43″ I / 43.903427° S; 22.278743° I / 43.903427; 22.278743
Vrstanarodni

Narodni muzej u Zaječaru, osnovan je 27. marta 1951. godine, kao Gradski muzej od strane Gradskog narodnog odbora opštine Zaječar, a tokom vremena je prerastao u muzej kompleksnog tipa, sa odeljenjima za nematerijalno kulturno nasleđe. Nalazi se u samom centru Zaječara, na glavnom gradskom trgu, u ulici Dragoslava Srejovića 2, nedaleko od gradske uprave Zaječar.[1]

U sklopu Narodnog muzeja nalaze se: Radul begov konak, Turska vodenica i arheološko nalazište Feliks Romulijana.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zgrada u kojoj se nalazi muzej sagrađena je 1927. godine za potrebe vojne ustanove za projektovanje puteva. Muzej raspolaže ukupnom površinom od 750 metara kvadratnih. Prostor u kome se nalazi nije u skladu sa potrebama muzeja, kako izložbenog prostora i prostora za deponovanje i čuvanje materila, tako i prostora za rad osoblja. Zgrada Muzeja u Zaječaru utvrđena je kao spomenik kulture.

Muzej

Početkom 90-ih godina dolazi do prekretnice u radu muzeja. Stalna postavka istorijskog odeljenja je rasformirana, nakon čega je istorijsko odeljenje ostalo do današnjeg dana bez izložbenog prostora. Zbirke stalne postavke našle su se pred preispitivanjem uslovljenim vremenskom distancom od pola veka praćene stalnim reinventarisanjem. Dugo zapostavljeni i zaboravljeni predmeti, fotografije i dokumenti iz ratova sa početka 20. veka, iako se danas nalaze samo sporadično, polako popunjavaju zbirku.

Prilikom osnivanja, muzej je posedovao desetak predmeta iz arheologije, nađenih slučajno prilikom zemljanih radova. Puni razvoj ovo odeljenje muzeja dobija od 1953. godine kada počinju arheološka istraživanja na kasnoantičkom nalazištu Feliks Romuliana.

Etnološko odeljenje Narodnog muzeja u Zaječaru osnovano je poslednje, 1952. godine.

Muzej danas[uredi | uredi izvor]

Današnji naziv Narodnog muzeja datira iz 1961. godine. Muzej je kompleksnog tipa i u okviru njega rade stručna odeljenja:

  • odeljenje istorije
  • odeljenje istorije umetnosti
  • odeljenje arheologije
  • odeljenje etnologije

Istorija umetnosti[uredi | uredi izvor]

Neposredno nakon osnivanja Muzeja razmatrala se mogućnost formiranja odeljenja istorije umetnosti. U početku postojala je mala galerija koja je posedovala svega nekoliko slika i kopija fresaka. Osnov galerije činila su dela otkupljena sa grupnih i samostalnih izložbi članova ULUS-a koje su se održavale u Zaječaru pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog veka. Sa prikupljanjem dela srpskih stvaralaca nastavilo se tokom prezentacija savremenih kretanja u likovnoj umetnosti. Sabiračka delatnost bila je usmerena i na dela zavičajnih umetnika rođenih na ovom području, ali i od onih koji su se ovde školovali, živeli i stvarali.

Muzej poseduje bogatu zbirku dela profesora crtanja Dušana Adamovića. Zbirka poseduje i značajan broj likovnih dela ruskih emigranata koji su nakon Oktobarske revolucije i građanskog rata u Rusiji, svoje utočište našli u Zaječaru.

Danas odeljenje istorije umetnosti broji preko hiljadu umetničkih dela svrstanih u zbirke predmeta likovne umetnosti. Zbirka sadrži radove od kraja 19. veka do danas i zbirke predmeta primenjene umetnosti koje datiraju iz druge polovine 20. veka.[2]

Istorijsko odeljenje[uredi | uredi izvor]

Odeljenje Narodnog muzeja osnovano je 1951. godine, iste godine kada je osnovan i muzej.

Sva istorijska odeljenja u muzejima širom nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije osnovana su sa jedinim zadatkom koji je podrazumevao negovanje oslobodilačkih i revolucionarnih tradicija. Osnovana su od strane odeljenja NOR-a ili NOB-a. Zbirke koje su formirane pri njima bile su jednoobrazne i tek ponegde su odstupale od revolucionarnih tekovina druge polovine 20. veka.

Odeljenje zaječarskog muzeja od samog početka privuklo je pažnju jednog od događaja iz prošlosti — Timočke bune. Formirane su dve stalne postavke: Narodnooslobodilačka borba u Timočkoj krajini i Timočka buna 1883. godine, na kojima su bili izloženi leci, proglasi, fotografije i oružje.

Prilikom obeležavanja stogodišnjice Timočke bune, 1983. godine, u sklopu čitavog niza manifestacija, osnovano je i istureno odeljenje muzeja, „Stara apsana” u Boljevcu, tematski posvećeno ovom događaju.[3]

Arheologija[uredi | uredi izvor]

Arheologija

Kada 1953. godine počinju arheološka istraživanja na nalazištu Feliks Romulijani, arheologija doživljava svoj puni razvoj. Danas arheološko odeljenje poseduje zbirke Feliks Romulijane koje sadrže oko 3.000 predmeta. Većina nalaza potiče iz perioda između 4. i 6. veka pre nove ere.

Etnologija[uredi | uredi izvor]

Postavka muzeja

Osnovano je 1952. godine i danas poseduje oko 5000 predmeta iz perioda od kraja 19. do 21. veka. Predmeti potiču pretežno sa teritorije grada Zaječara, ali i sa teritorija drugih opština istočne Srbije. Svrstani su u zbirke u okviru grupa: etnologije grada i etnologija sela. Zbirke odlikuje velika raznovrsnost, jer okolina Zaječara predstavlja čvorište desetak raznorodnih etničkih struja sa sve četiri strane sveta. Posebno se ističu kolekcije: nakita, preslica, pojaseva, čarapa i rukavica. Etnologiji je posvećen jedan deo stalne postavke u samoj zgradi Muzeja.[4]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]