Narodni muzej saobraćaja (Bugarska)

Narodni muzej saobraćaja (bug. Национален музей на транспорта) u gradu Ruse u Bugarskoj, nalazi se na obali Dunava. Muzej je smešten u zgradi prve železničke stanici u zemlji, sagrađene 1866. godine.

Muzej[uredi | uredi izvor]

Izložbe su postavljene kako unutar tako i izvan stare stanice. Među eksponatima izvan zgrade nalaze se više od deset parnih mašina, uključujući i najstariju parnu mašinu sačuvanu u zemlji (klasa P3/Zz), napravljenu u Engleskoj 1868. godine i razne železničke vagone, uključujući i lične vagone kraljeva Ferdinanda I od Bugarske i Borisa ІІІ od Bugarske, kao i vagone sultana Osmanskog carstva od 1866.

Od 2007. godine muzej je nedovoljno finansiran, važni motori i vagoni se skladište na otvorenom bez gotovo bilo kakvog održavanja, a vlažan vazduh iz obližnjeg Dunava značajno ubrzava njihovo propadanje.

Muzej je proglašen Narodnim muzejom železničkog saobraćaja i komunikacija 26. juna 1996. godine, u znak obeležavanja stogodišnjice pruge u Bugarskoj, a zgrada je proglašena kao istorijska baština. Muzejski eksponati korišćeni su u filmovima "Kapetan Petko Vojvodina" (Kapitan Petko Voйvoda), "Zapisi bugarskih upada" (Zapiski po bъlgarskite vъstaniя) i rusko-bugarska produkcija "Turski Gambit"

Stara železnička stanica[uredi | uredi izvor]

Izgradnja stare železničke stanice Ruse započela je 1863. godine i završena je tri godine kasnije. Stanica se nalazi u (tadašnjoj) periferiji Ruse, u blizini visoke obale Dunava, nasuprot Đurđu. Sada ne funkcioniše.

Izgradnja železničke stanice bila je početak većeg projekta - železnica Ruse-Varna, izvedena pod Engleskim, Francuskim i Austrougarskim pritiskom. Nova železnica je imala za cilj da skrati putovanja od Londona do Istanbula za pet ili šest dana. Njegove arhitektonske i konstruktivne planove omogućila su braća Birklek. U blizini je izgrađen vodeni toranj, podupirajući rečni zid i još nekoliko objekata, koristeći beli krečnjak iz okolnih sela. Godine 1866. završena je izgradnja stanice, a imala je i čekaonicu, prostor za upravnika stanice, kancelariju za odgovornog službenika i neke druge prostorije.

Uprava za eksploataciju, sa sedištem u Londonu, okupirala je zgradu ubrzo nakon njenog otvaranja. Većina službenika i pomoćnog osoblja bili su Bugari. Georgi Cončev je bio generalni nadzornik pruge u Varni. Ilarion Dragostinov, Ivan Vedar i Radi Ivanov su tamo radili kao telegrafski operateri; Georgi Ikonomov je bio operater skretničar. Železnička stanica razvila je masovnu putničku i teretnu delatnost za svoje vreme, delom zbog susedne luke.

Posle otvaranja železničke pruge Ruse-Veliko Trnovo 1900. godine sa svojom prvom stanicom "Ruse Jug", stara stanica je preimenovana u "Ruse Istok" i ostala funkcionalna do lansiranja ranžirne stanice u junu 1954. godine, kada je pretvoren u (deo) Bugarskog Narodnog muzeja saobraćaja.