Нарцис и Златоусти

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Narcis i Zlatousti
Prvo izdanje iz 1930.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovNarziß und Goldmund
AutorHerman Hese
Zemlja Nemačka
Jeziknemački
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
Datum1930
Prevod
PrevodilacBranimir Živojinović
Datum
izdavanja
1961 (prvo izdanje prevoda na srpski)
Hronologija
PrethodnikStepski vuk (1927)
NaslednikPutovanje na istok (1932)

Narcis i Zlatousti (nem. Narziß und Goldmund) roman je nemačko-švajcarskog književnika i nobelovca Hermana Hesea, prvi put objavljen 1930, u kojem se pripoveda o prijateljstvu dva mladića suprostavljenih naravi, intelektualnom Narcisu i čulnom Zlatoustom, čiji se životni putevi u mladosti razilaze, ne bi li se ponovo susreli u starosti kao individue ostvarene na različite načine. Žanrovski se određuje kao filozofski roman i ispripovedan je u obliku produžene parabole, tvoreći priču o pojedincu u potrazi sa samoostvarenjem. Žanrovska poetika filozofkog romana uslovila je i pripovedanje u kome se više težilo univerzalnosti na račun konkretizacije, dok su likovi oblikovani kao otelotvorenje osobina ili životne filozofije. Ova forma karakteristična je i za neke druge Heseove romane (Sidarta).

Centralni motivi i simboli romana organizovani su nizom živopisnih opozicija: priroda/civilizacija, život/smrt, čulnost/askeza, umetnost/nauka, duša/duh, itd. One su velikim delom zasnovane na Ničeovoj koncepciji apolonijskog i dionizijskog principa iznetih u knjizi Rođenje tragedije. Opozicije nisu doslovno suprostavljene, već su međusobno izmešane čuvajući ambivaletnost. Suprostavljenost se ogleda i u koncepciji glavnih protagonista. Narcis, naučnik i teolog, čitav život provodi u manastiru, gde odgovorno brine o bratstvu, čitajući knjige, odricajući se užitaka i ponavljajući svakodnevne rituale, dok Zlatousti, ljubavnik i umetnik, putuje po svetu i uživa u čulnosti i menjanju ljubavnica, saputnika i predela. Narcisova predanost i misticizam uzdižu ga izvan zemaljskih stvari prema božanskoj prirodi hrišćanskog Oca, dok Zlatoustova umetnost i oslobođenost proizaleze iz okrenutosti čulnim slikama zemaljskog i služenja paganskoj majci, koja svim stvarima na zemlji daje oblik, ne bi li ih ponovo uništila i vratila u prvobitno ništavilo. Koncepcija pramajke univerzuma, osim sličnosti sa ničeanskim dionizijskim principom i paganskim pogledom na svet, donekle nalikuje i Šopenhauerovoj ideji slepe volje iznetoj u knjizi Svet kao volja i predstava.[1] Ova dva principa se ostvaruju i na planu hronotopa u romanu; od dvadeset poglavlja deset se odigrava u manastiru, dok se deset odigrava na putovanju.[2] Svojevrsni uticaj na filozofsku potku knjige izvršile su i teorije o arhetipu Karla Gustava Junga. Narcisa i Zlatoustog na srpski jezik preveo je Branimir Živojinović, a prevod je prvi put štampan 1961. Sam prevod je do danas preštampavan u više od deset izdanja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sollars & Jennings 2008, str. 557.
  2. ^ Mileck 1981, str. 210.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]