Neuroza

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Neuroza
Sinonimi Psihoneuroza, neurotični poremećaj
Specijalnosti Psihijatrija

Neurotični poremećaji ili neuroze su lakši psihički poremećaji kod kojih je za određeno vrijeme smanjena sposobnost snalaženja u pojedinim situacijama i prilagođavanja ljudima.[1] Kod ovih poremećaja obično je moguće odrediti početak oboljenja. U većini slučajeva radna sposobnost je očuvana, izuzev kod nekih oblika kao što su, na primjer, fobije vezane za kretanje i izlaženje iz kuće. Ipak, radna produktivnost i kreativnost ne funkcionišu na najoptimalnijem nivou. Oboljenje nema uticaja na cjelokupnu ličnost u smislu otuđenja od realiteta, ali ipak lični, profesionalni i društveni život ovih osoba je u izvjesnoj mjeri osiromašen. Neurotski poremećaji se danas shvataju kao oboljenja kod kojih je anksioznost gotovo permanentan fenomen, a ona se pojavljuje kao posljedica psihodinamskih činilaca.

Za neurotične poremećaje specifično je da su psihogeni, pa se neuroze još nazivaju psihoneuroze i neurotični poremećaji. Neurozu karakterišu napadi uznemirenosti, određeni oblici depresije, hipohondrija, histerične reakcije, opsesivno-kompulsivni poremećaji, fobije, različite seksualne disfunkcije i neki tikovi. Tradicionalno se smatra da je uzrok neuroze emocionalni konflikt u kome blokirani impuls pokušava da se ispolji kao maskiran odgovor ili simptom. Bihevioristički psiholozi smatraju ih naučenim, neodgovarajućim odgovorom na stres.

Još je Sigmund Frojd ukazao da u osnovi neuroze leži nerazjašnjen Edipov kompleks. On je smatrao da ako se na odgovarajući način ne ovlada kastracionom anksioznošću, i ako uslijed toga ne dođe do razrješenja Edipovog kompleksa, to dalje može voditi neurotskoj strukturi. Ali mi, isto tako, moramo imati u vidu da nerazrješeni konflikti iz ranijih, preedipalnih faza razvoja, mogu biti uvedeni u Edipov kompleks, i komplikovati njegovu evoluciju i razrješenje.

Najčešći neurotski poremećaji[uredi]

Generalizovani anksiozni poremećaj[uredi]

Kod ovog poremećaja radi se o stanjima opšte anksioznosti kod osoba koje imaju određeni anksiogeni konflikt. Anksioznost i briga su jedini i dominantni simptomi. Ove osobe su najčešće uznemirene, razdražljive, napete, lako planu ili se iznerviraju i koncentracija im je otežana.

Fobični poremećaj[uredi]

Fobija se definiše kao iracionalan strah od specifičnih objekata, situacija i aktivnosti i svjesno izbjegavanje tih fobičnih stimulusa. Danas fobične poremećaje dijelimo na agorafobije, socijalne fobije i specifične fobije.

  • Agorafobija nije samo strah od otvorenog prostora već, šire, to je strah od gužve, od mjesta sa kojih se ne može brzo i lako pobjeći na sigurno, zatim strah od napuštanja kuće, od ulaska u radnje, javnih mjesta, stajanja u redu, gužve, prelaska ulice, putovanja vozom, autobusom ili avionom.
  • Socijalna fobija je strah osobe da će se poniziti ili zbuniti u različitim socijalnim situacijama.
  • Specifične ili izolovane fobijesu fobije od različitih objekata i situacija. One mogu biti: Fobije objekata, fobije mjesta, fobije prirodne sredine, fobije situacije i fobije živih bića.

Panični poremećaj[uredi]

Ovaj poremećaj se karakteriše iznenadnom pojavom spontanih i neočekivanih napada intenzivne anksioznosti ili straha koji je praćen somatskim znacima. Stanje panike prate mnogobrojni tjelesni simptomi, ideje vitalne ugroženosti, kognitivni sadržaj panike, i snažan afekt straha.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj[uredi]

Ovaj poremećaj karakteriše postojanje povratnih prisilnih misli i prinudnih radnji. Izraz opsesivan se odnosi na prisilnu misao, sliku ili impuls koji su neželjeni, ali koji se uvijek iznova vraćaju na stereotipan način, i koji ne mogu da budu voljno isključeni. Kompulsija je povratni i neobuzdani impuls, odnosno podsticaj da se učini neka radnja ili serija radnji, a kompulsivne radnje ili rituali su stereotipna ponašanja koja se stalno ponavljaju.

Konverzivni i disocijativni poremećaj[uredi]

Zajednička karakteristika konverzivnog i disocijativnog poremećaja je potpuni ili parcijalni gubitak normalne integracije između sjećanja na ranije događaje, svjesnosti identiteta, neposrednih sjećanja i kontrole pokreta tijela. Prema definiciji, konverzivni simptomi se odnose na voljno motorne i senzitivne funkcije, a disocijativni simptomi na pamćenje i identitet.

Depresivni poremećaj[uredi]

Kod depresivnog poremećaja dominantna je depresivna afektivna reakcija, sniženje raspoloženja, i osjećanja različitog stepena sa smanjenjem motornih i intelektualnih aktivnosti, osjećanjem beznadežnosti, manje vrijednosti i društvenim povlačenjem.

Psihodinamika nastajanja neurotskih simptoma[uredi]

Mnogi psihodinamički orijentisani autori dali su prikaz stavaranja neurotskih simptoma. Nevenka Tadić pozivajući se na N. Kamerona, Ana Frojd i V. Matić opisuje stvaranje neurotskih simptoma u sljedećim sekvencama: „Osujećenja, gubici, opasnosti i pretnje su svakodnevna iskustva kroz koja prolazi djete i omladinac. Instiktivne pulzije, agresivne i seksualne, trajno su prisutne, rastu i remete unutrašnju postojanost sistema uz istovremene spoljne pritiske. Ovo povećava napetost, i kao rezultat sukobljavajućih odnosa i poremećene ravnoteže javlja se povišena strepnja. Ako je odnos snaga neravnomjeran, JA djeteta i mlade osobe neće uspjeti da upravlja napetošću. Napetost i strepnja postaju neizdržive, a potiskivanje nedovoljno te se reaktiviraju raniji sukobi.

Ako je JA i dalje izloženo pritiscima, odbrane popuštaju i konačno u nizu događaja dolazi do razgradnje koja nikada nije potpuna u neurozi. Razgradnja može biti znatnija kod djeteta nego kod mladih jer je djetetovo JA i prije izlaganja napetosti bilo nedovoljno izgrađeno. Kontakt sa spoljašnjim svijetom se održava djelimično, objektni odnosi ostaju relativno očuvani, mišljenje je i dalje pretežno logično i skundarni procesi mišljenja nisu preplavljeni primarnim procesima. Opažanje je očuvano.

Djelimična razgradnja JA i Nad-JA ima za posljedicu privremeno, a zatim trajnije i dublje nazadovanje na manje zrele nivoe funkcionisanja. Neurotično nazadovanje je dublje, jače, pokazuje težnju da se zadrži i udruženo je sa fiksacijom.

Neurotično nazadovanje reaktivira sve ranije sukobe kroz koje su djete ili mlada osoba prošli i tako otvara put da ovi sukobi, zahvanjujući slabim odbranama JA prodru do presvjesnog i svjesnog nivoa u vidu derivata nesvjesnih fantazija, impulsa ili arhaičnih Nad-JA pritisaka. Vraćanje sadržaja, koji su već jednom bili potisnuti ili obrađeni izaziva još jaču strepnju i ugrožava funkcije JA-sistema i njegovih odbrana.

Da ne bi došlo do novih prodiranja ogoljenih pulzija, arhaičnih dijelova Nad-JA i nesvjesnih mješanja u presvjesni i svjesni sistem, JA kome i dalje prijeti rezgrađivanje, mobiliše odbrane i stvara kompromise između ovih promjenjenih sadržaja i odbrana u obliku simptoma koji, iako nerazumljivi i nejasni, i mladoj osobi i njenoj okolini mogu biti prihvatljivi.

Treba naglasiti da osoba nije svjesna ovih procesa, kao ni porijekla svojih simptoma i odbrana koje su učestvovale u njihovom stvaranju.

Kada govorimo o formiranju patoloških reakcija u djetinjstvu, treba naglasiti da simptomi koji se javljaju na dječjem uzrastu nisu posljedica „suštinskih“ patoloških procesa. Oni su često trenutni, znaci prolaznih nedoraslosti zahtjevima unutrašnjih i spoljašnjih procesa i pritisaka. Često su promjenljivi i nemaju istu težinu kao kod odraslih. Kod odraslih osoba simptomi su posljedica unutrašnjih konflikta, i u njihovom stvaranju učestvuju zreliji mehanizmi, pa samim tim imaju veću težinu od simptoma u djetinjstvu.

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

  1. Boeree, C. George (2002). „A Bio-Social Theory of Neurosis”. Pristupljeno 21. 04. 2009. 

Literatura[uredi]

  • Jovan Marić "Klinička psihijatrija", Megraf, Beograd 2005.
  • Nevenka Tadić "Psihijatrija djetinjstva i mladosti", Naučna knjiga, Beograd 1985.
  • Nevenka Tadić i saradnici "Psihoanalitička psihoterapija djece i mladih", Naučna knjiga, Beograd 1992.
  • Spasenija Ćeranić,Normalan razvoj ličnosti i patološka uplitanja, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo 2005.
  • Angyal, Andras. (1965). Neurosis and Treatment: A Holistic Theory. Edited by E. Hanfmann and R.M. Jones.
  • Fenichel, Otto. (1945) The Psychoanalytic Theory of Neurosis. New York: Norton.
  • Freud, Sigmund. The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud. Translated by James Strachey. 24 vols. London: Hogarth, 1953–74.
  • Horney, Karen. Neurosis and Human Growth. Norton, 1950.
  • Horney, Karen. Our Inner Conflicts. Norton, 1945.
  • Horney, Karen. The Collected Works. (2 vols.) Norton, 1937.
  • Horwitz, A.V. and J.C. Wakefield. The Loss of Sadness: How Psychiatry Transformed Normal Sorrow into Depressive Disorder. Oxford University Press, 2007. ISBN 978-0-19-531304-8. 
  • Jung, C.G.; et al. (1964). Man and His Symbols. New York: Anchor Books, Doubleday. ISBN 0-385-05221-9. 
  • Jung, C.G. (1966). Two Essays on Analytical Psychology. Collected Works, vol. 7. Princeton University Press. ISBN 0-691-01782-4. 
  • Jung, C.G. [1921] (1971). Psychological Types. Collected Works, vol. 6. Princeton University Press. ISBN 0-691-01813-8. 
  • Jung, C.G. [1961] . Memories, Dreams, Reflections. New York: Vantage Books. . 1989. ISBN 0-679-72395-1.
  • Ladell, R.M.; T.H. Hargreaves (oktobar 1947). „The Extent of Neurosis”. Br Med J. 2 (4526): 548—549. PMC 2055884Slobodan pristup. PMID 20267012. doi:10.1136/bmj.2.4526.548. 
  • McWilliams, Nancy (2011). Psychoanalytic Diagnosis: Understanding Personality Structure in the Clinical Process (2nd izd.). Guilford Press. ISBN 978-1-60918-494-0. 
  • Russon, John. . Human Experience: Philosophy, Neurosis, and the Elements of Everyday Life. Albany: State University of New York Press. . 2003. ISBN 0-7914-5754-0.
  • Winokur, Jon. Encyclopedia Neurotica. 2005. ISBN 0-312-32501-0. 

Spoljašnje veze[uredi]

Klasifikacija